Bio je veliki ženskar i šarmer, od partnerica je tražio puno, sve su mu opraštale. Karizmatični Marlon Brando
'Ne biti dosadan jedina je dužnost glumca spram publike', izjavio je jednom prilikom i tog se obrasca držao sve do konca života
Snaga, karizma i autentičnost tri su pojma čije je glumačko oličenje bio Marlon Brando. Da je živ, jedan od najvećih glumaca svih vremena danas bi napunio stoti rođendan i, ako je za vjerovati da su klišeji zapravo velike i izlizane istine, onda se s pravom može reći da je Marlon Brando ostavio neizbrisiv trag u filmskoj industriji i zapadnoj kulturi. Trag kao nitko drugi.
“Tramvaj zvan čežnja”, “Na dokovima New Yorka” i “Kum” naslovi su koji spadaju u ozbiljnu filmsku lektiru; naslovi koji svoj uspjeh, između ostalog, duguju upravo Brandu. “Ne biti dosadan jedina je dužnost glumca spram publike”, izjavio je jednom prilikom i, sudeći po svemu, tog se obrasca držao sve do konca života i to ne samo kada je riječ o glumačkoj profesiji jer, koliko god da je bio živopisan na ekranu, toliko je bio inspirativan i u privatnom životu.
Osim kao jedan od najnagrađivanijih i najobožavanijih glumaca svih vremena, Brando je ostao zapamćen i po svom buntovničkom duhu – “nemirnom” privatnom životu. Imao je tri zakonite supruge i jedanaestero djece. Bio je, nije tajna, ženskar – neki kažu i mizogin. Tri su priče iz tog dijela njegove biografije posebno zanimljive.
Prekrasna leđa Barbre Streisand
Višestruka oskarovka Barbra Streisand svoju je tinejdžersku simpatiju Marlona Branda upoznala nakon nastupa na jednoj dobrotvornoj priredbi. “Iznenada sam osjetila da me netko ljubi u leđa”, piše glumica u svojim memoarima “My name is Barbra”, koji su svjetlo dana ugledali prošle godine.
“Tko bi se to usudio? Okrenula sam se, i tamo je stajao on”. Na njeno negodovanje, Brando je odgovorio: “Ne možeš imati takva leđa i očekivati da će ostati nepoljubljena”. Streisand se u memoarima prisjeća i jedne glumčeve telefonske poruke: “Ljubim te nježno s unutarnje strane bedara i u usne”.
U 1990-ima, Barbra je Branda pozvala na večeru. Kad je došao, “nije se mogao izvući iz automobila”, piše Streisand. “Toliko se bio udebljao da je zapeo za volanom, a ja sam ga morala uhvatiti za ruke i izvući”. Kasnije joj je masirao stopala i pričao o snimanju filma “Na dokovima New Yorka”.
Scena s maslacem Marije Schneider
Maria-Hélène Schneider imala je samo dvadeset godina kada se 1972. našla na vrhuncu slave zaigravši uz Branda u filmu “Posljednji tango u Parizu” Bernarda Bertoluccija. To je ostvarenje ostalo poznato i po ozloglašenoj sceni u kojoj Paul (Brando) utrljava Jeanne (Schneider) maslac u anus.
Za scenu je Schneider, kako je kasnije otkrila, doznala na sam dan snimanja. Bertolucci i Brando su je, ustvrdila je glumica, izmanipulirali te je film otišao u distribuciju s tom scenom i s kadrovima u kojima je posve gola, iako ni za to spočetka nije znala. Bertolucci je kasnije objasnio kako je tom odlukom želio da Schneider “reagira kao djevojka, a ne kao glumica”.
U jednom kasnijem intervjuu Schneider je rekla kako se na snimanju osjećala silovanom, i od Bertoluccija i od Branda. “One suze su bile stvarne”, rekla je. Nakon premijere 1972. godine, nikad više nije snimila niti jednu scenu koja uključuje golotinju. Ostatak njezinog života obilježili su brojni osobni problemi, od ovisnosti pa do pokušaja samoubojstva, nakon kojeg je završila u psihijatrijskoj ustanovi. Ipak, s Brandom je ostala u dobrim odnosima.
Velika ljubav Rite Moreno
Brando nije puno govorio o svojoj vezi s Ritom Moreno, koju je upoznao na snimanju filma “Désirée” 1954. godine. “Reći da je bio veliki ljubavnik”, piše Moreno u svojim memoarima “Rita Moreno: A Memoir”, da je bio “senzualan, velikodušan i osvježavajuće maštovit bilo bi ozbiljno podcjenjivanje onoga što je učinio ne samo mome tijelu, već i mojoj duši”.
Nesposobnost ove glumčine da bude monogaman, kao i njegove manipulacije učinile su te užitke o kojima Moreno piše mačem s dvije oštrice. Tijekom njihove osmogodišnje romanse, Brando je spavao i sa svoje prve dvije žene – Annom Kashfi i Movitom Castanedom, kao i sa svojom tahićanskom partnericom Taritom Teriipaiom.
Ni Moreno njemu, kako je priznala, nije ostala dužna, pa se u to vrijeme zabavljala s Dennisom Hopperom i Elvisom Presleyem, ali Brando je bio njezina “droga”. Ludo zaljubljena, bila je shrvana kad je otkrila da je trudna. Brando joj je odmah dogovorio pobačaj. Godine 1961., na vrhuncu slave zbog filma “Priča sa zapadne strane”, Moreno je u Brandovoj kući izbezumljena popila preveliku dozu tableta. Preživjela je i ostavila ga, a Brando je, ako je za vjerovati njegovu biografu Williamu J. Mannu, svoju tajnicu upitao: “Možeš li vjerovati da je stvarno mislila da je volim”?