Prije tri desetljeća oduševio je naslovnicom 'Hobita'. Igor Kordej za Telegram: 'Ilustracija izumire, ali ja se ne dam'

Danas je Tolkien sveopća pop-kulturna referenca koju prati cijela vizualna bulumenta u obliku knjiga, stripova, serija, filmova i video-igara, no prije 30 godina tih vizualnih referenci nipošto nije bilo tako puno. Iz tog fantasy svijeta bile su nam poznate ilustracije Alana Leeja po Tolkienovim motivima, kao i one iz famoznih knjiga o džinovima, patuljcima i vilenjacima, a tu je bio i animirani film Ralpha Bakshija, koji je ekranizirao jednu i pol knjigu iz trilogije “Gospodara prstenova” ali nije doživio nastavak.

HarperCollins ga nije volio

Dakle, početkom 1990-ih ‘manevarski prostor’ koji se otvarao oko ilustriranja Tolkienovih knjiga bio je prilično širok ali i neodređen, što je znalo uroditi naslovnicama koje nisu bile tako upečatljive. Srećom, to se Kordeju nije dogodilo, a inspiracija za ilustracije koje će postati pojam za generacije čitatelja u njemu je živjela dugo.

“Moja se vizija Tolkienovog svijeta formirala vrlo rano, početkom 1980-ih, kad sam pročitao ono krasno prvo Nolitovo izdanje ‘Gospodara prstenova’ u savršenom prijevodu Zorana Stanojevića. Čak sam jedno vrijeme imao običaj čitati tu trilogiju barem jednom godišnje”, govori Kordej o utjecajima, i nastavlja: “Kad je došlo vrijeme da radim te naslovnice za Algoritam, imao sam punu slobodu, što mi je godinu dana kasnije, dakle 1995., donijelo prvo priznanje – naslovnica za ‘Hobita’ dobila je prestižnu dansku nagradu ‘Hans Christian Andersen’ za najbolju dječju ilustraciju”.

Doista ne čudi da je Kordejev rad bio prepoznat kao dovoljno dobar za tu cijenjenu nagradu koja se dodjeljuje svake dvije godine. No, već iduće godine, dogodit će se svojevrstan ‘hladan tuš’ oko tih istih naslovnica. Tadašnji izdavač Tolkiena na ‘originalnom’ jeziku bio je HarperCollins, izdavački gigant koji je 1996. želio objaviti kalendar s ilustracijama po Tolkienovim motivima, što je nagnalo Algoritmovog osnivača Nevena Antičevića da Kordejeve naslovnice – tada ih je već bilo pet – prijavi u konkurenciju.

Razmišljanje izvan kutije

Nažalost, urednici iz HarperCollinsa označili su ih kao “neprikladne”, što je bila procjena koja je Kordeja pratila u karijeri. Tako su mu, recimo, početkom 1990-ih neki inozemni urednici stripova zamjerali da su mu stripovi koje je crtao “žanrovski izmiješani”, što je s vremenom zvučalo sve apsurdnije, budući da je cijela pop kultura, ne samo stripovi, inzistirala upravo na ‘žanrovskom križanju’. Ili ona epizoda s Marvelom, kada su ustvrdili da ne crta “dovoljno” zgodne žene.

“S današnje točke gledišta, smatram da tada nisam napravio stvari koje sam ‘morao’, da se moja vizija i energija koju posjeduju te ilustracije skroz kosila s uredničkim ukusom. Pobjeđivale su, naravno, sterilnije ilustracije poput onih Johna Howea ili Leeja”, reći će danas Kordej o tom “propalom” poslu s kalendarom kod prestižnog izdavača, ali i dodati kroz smijeh: “Takvi smo mi Balkanci – nekad je razmišljanje van ograda i čitanje između redova prednost, a nekad te dobrano zezne…”

Bilo je u toj naslovnici za “Hobita”, prvoj u nizu, nešto što je bilo posebno u odnosu na sve druge koje sam vidio. Dugo nisam shvaćao o čemu se radi, dok to nije objasnio dugogodišnji Kordejev partner, scenarist i crtač stripova Darko Macan. Naime, Kordej je valjda jedini na svijetu Hobite nacrtao kao – zasebnu rasu. A ne kao male ljude, što je bio uobičajeni postupak kod prikazivanja Bilba i Frodda Bagginsa i ostalih pripadnika naroda u Shireu.

Spor oko vilenjaka

“Prvo, vodio sam se napomenom iz knjige, koja kaže da ljudima rasa Hobita izgleda poput djece. Drugo, nacrtao sam Froda misleći na svoju najstariju kćer Reu, koja je tada imala tri godine. I to je cijela tajna”, objašnjava Kordej, otkrivši jedan od najljepših detalja o radu na naslovnici za “Hobita”, koji je ujedno i demistifikacija, baš kako treba biti.

No, kod ostalih naslovnica za Tolkienove knjige događale su se stvari koje danas izgledaju prilično komično, no tada su imale ozbiljne posljedice. Tako je Kordej morao mijenjati naslovnicu za “Silmarillion”, jer je vilenjake nacrtao – s bradom i brkovima. Naime, čitatelji su se jako pobunili zbog takvog “svetogrđa” glavnom uredniku Antičeviću, koji ga je zbog toga preklinjao da to izmijeni za naredna izdanja.

“Ti su ‘ Tolkienovi svjedoci’, kako ih zovem, bili potpali pod utjecaj prijašnjih interpretacija vilenjaka, recimo onih u ilustracijama Alana Leeja u knjizi ‘Vile i vilenjaci’, pa su takav ćosavi vilenjački izgled uzeli zdravo za gotovo…. A činjenica je da se ni u jednoj Tolkienovoj knjizi eksplicitno ne navodi da su vilenjaci bili bez dlaka na licu. Čak se u knjizi ‘Povratak kralja’ opisuje vilenjak Cirdan the Shipwright kao lik s bradom”, objašnjava Kordej.

Ilustrator koji čita

Nakon naslovnice za “Hobita” uslijedile su tri naslovnice za trilogiju “Gospodar prstenova” koje se, recimo, mogu vidjeti – i to prve u kadru! – u dokumentarcu Petera Jacksona koji se našao na DVD izdanju njegovih filmova. Osim što su besprijekorno naslikane uz pomno odabranu kompoziciju likova, otkrivaju još jednu osobinu Kordejevog rada koja ga uvrštava među najbolje.

Naime, sve tri ilustracije prikazuju ključno mjesto radnje iz pojedine knjige, što je posljedica Kordejeva profesionalnog kodeksa. Riječ je zapravo o jednostavnoj praksi koja se u današnjem svijetu izdavaštva prilično izgubila. Naprosto, Igor Kordej je mjesto scene za naslovnice odabrao čitajući knjige – one proizlaze iz iskustva koje se ne može tek tako lako nadomjestiti.

Tome u prilog govori i anegdota s Neilom Gaimanom koji je došao u Zagreb promovirati “Američke bogove”, za koje je Kordej također radio naslovnicu. “Hvala bogu, konačno je ilustrator pročitao knjigu”, ustvrdio je slavni Gaiman vidjevši Algoritmovo izdanje.

Sva je umjetnost osobna

Za shvatiti neke stvari potreban je protok vremena i, nakon dovoljnog vremenskog odmaka, najljepša mi se čini posljednja u nizu, ona za knjigu “Nedovršene pripovijesti”. Na njoj vidimo ostarjelog Gandalfa u savršenoj sceni kako piše knjigu zelenom tintom, koja mu je čak zaprljala rukav, pri čemu nam pogled klizi kroz poluotvoren prozor iza njegovih leđa. Nema sumnje, riječ je o remek djelu.

“Bilo je to, sasvim nesvjesno, lamentiranje o nekom samotnom umjetničkom životu, plus prstohvat nostalgije – to je jedna od mojih zadnjih tolkienovskih ilustracija, i radio sam je dok sam već živio u Kanadi, tijekom 2002. U to sam doba bio iznajmio veliki atelje u Winnipegu i provodio puno vremena tamo sam, istovremeno maštajući o povratku; nije mi se nikako dopadalo u Sjevernoj Americi, kontinentu primitivnih i okrutnih ljudi, okrutne ekonomije, okrutnog bankarstva….”, govori Kordej.

“Ta je ilustracija zanimljiva i po tome što je rađena u vremenu moje tranzicije s ručnog slikanja na slikanje u photoshopu. Recimo, dim koji se vije iz Gandalfove lule i još neki detalji dodani su digitalno”, dodaje.

Umjetnost na umoru

Dosta se toga dogodilo u posljednjih trideset godina, a pogotovo se promijenio odnos prema naslovnicama knjiga. Autorske ilustracije na coverima sve su rjeđe. Što je opet prilično čudno, jer su Tolkienove knjige s Kordejevim naslovnicama u Algoritmovom izdanju jako cijenjene, što se pogotovo vidi po oglasnicima, gdje se cijena kompleta penje i do nekoliko stotina eura, pa i više.

Slična je stvar i s knjigama o Harryju Potteru, a zajedničko im je da su na naslovnicama i jednog i drugog serijala ilustracije.

“Ilustracije postaju dragocjene zato što umjetnost ilustracije doslovno izumire. Održava se, što se izdavaštva tiče, još u malim nišama – žanrovima fantastike i SF-a. Svi ostali žanrovi ilustriraju se zadnjih četvrt stoljeća gotovo isključivo fotkama koje se kupuju vrlo jeftino od internetskih skladištara vizuala, poput Alamyja ili Gettyja”, kaže Kordej.

Uskoro velika monografija

“Činjenica je da čitatelji vole ilustracije, ali izdavači, koji stalno provode mjere štednje, ne obraćaju puno pažnje na ukus publike, nego gledaju da što jeftinije prođu u procesu proizvodnje. Zato sam i prestao raditi za Algoritam, još 2012.; narudžbe su se prorijedile, a honorari počeli jako kasniti. Taj je izdavač bankrotirao pet godina kasnije, pa mu ja dođem kao štakor koji je na vrijeme napustio brod koji tone”, smije se.

U 20-ak godina suradnje s Algoritmom, Igor Kordej kreirao je preko 150 naslovnica za knjige. No, narudžbe tog tipa u posljednjih su se desetak godina itekako prorijedile. “Od – slovima i brojkama – pet naslovnica koje sam napravio u tom periodu, četiri su plod mog volonterskog rada; tek je jedna plaćena, i to bijedno”.

Dakle, trideset godina od naslovnice za “Hobita” dosta se toga dogodilo s akterima koji su stvarali tu knjigu. Prevoditelj Zlatko Crnković umro je 2013., Algoritam je propao dvije godine kasnije, a njegov osnivač i urednik Antičević odavno je van posla. No, onaj koji još uvijek neumorno stvara je Igor Kordej, koji na kraju ovog razgovora otkriva vijest koja će razveseliti sve ljubitelje njegovih ilustracija i stripova, a tiče se dugo željene monografije njegovih ilustracija, i ne samo njih.

Preko tisuću rješenja

“Privodimo kraju prvu fazu pripreme za tisak, razvrstavanje radova i numeriranje, te neki grubi prijelom. Radi se o velikoj, debeloj knjizi dizajna i ilustracije koju će, ako sve bude ok, objaviti Fibra. Nek vidi publika što je to radio Mr. Hyde, dok je Dr. Jekyll drljao po stripovima”, smije se.

“Trebalo mi je desetak godina da prikupim radove s raznih strana, sam ili uz pomoć nekih dragih ljudi, fanatika sakupljača mojih radova. Tome je tako jer kad sam bio mlađi nisam baš mario za arhiv svojih radova. Dosta sam ih ispoklanjao, dosta ih je pokradeno ili izgubljeno u mojim čestim seljakanjima s kraja na kraj svijeta… Ali na koncu, tu je preko tisuću ilustracija, logotipa, plakata, omota za albume, scenografija i ostalog”.

Tom će monografijom Kordej obilježiti 50 godina profesionalnog rada, čime želi zaokružiti vlastiti opus, ali i okrenuti novu stranicu. “S obzirom na tempo kojim radim, možete očekivati još jednu takvu, ‘ljepšu i stariju’, kad se budem primaknuo stotki”, kroz smijeh kaže Kordej, jedini ilustrator na svijetu koji je nacrtao Hobite kao zasebnu rasu.