Razgovarali smo s Neviom Marasovićem, jednim od najboljih mladih redatelja

Nikad ne razmišljam o tome kako me drugi percipiraju i kako sam rangiran na nekoj fiktivnoj listi domaćih ili europskih redatelja. Cijeli se život bavim filmom tako da to i ne smatram poslom, nego životnom nužnošću bez koje ne mogu zamisliti ni jedan dan svog života. Zato uopće ne razmišljam o tome što će drugi reći jer onda kreću razmišljanja o tome kako udovoljiti svima. Na kraju se zbog toga izgubi svaka iskrenost i spontanost, a priča se utopi u moru kalkulacija i racionalizacija. Film Vis-A-Vis je uspio upravo zato jer smo ga radili isključivo za svoj gušt. Stvarali smo nešto iz srca i jedini cilj je bio da zadovoljimo svoje vlastite kriterije i očekivanja.

Ispričajte mi nešto više o tom filmu.

Vis-A-Vis je nastao potpuno slučajno. Janko i ja smo na Visu čitali scenarij za film koji smo zapravo trebali raditi zajedno i tih tjedan dana na tom pustom otoku nas je inspiriralo da napravimo ovaj film. Odmah smo se dogovorili da ne želimo imati nikakav scenarij ni sinopsis čak niti fiksnu ideju o tome o čemu se u tom našem filmu trebalo točno raditi. Postojali su samo lik redatelja i lik glumca. Oni su se zaputili na Vis i između njih se dogodio nekakav odnos. Takva ludost je oduševila i Rakana Rushaidata koji nam se odmah pridružio i tako smo krenuli raditi na nečemu što je na kraju preraslo u film Vis-A-Vis kakvog danas znamo. Nakon što smo završili Vis-A-Vis vratio sam se Comic Sansu, onom filmu s kojim smo trebali početi. Taj je film još uvijek u nastanku, ali rad na tom vudielenovskom scenariju planiram zavšiti ovo ljeto tako da bi sa snimanjem mogli početi negdje u petom mjesecu sljedeće godine.

U Zagrebu ste nedavno, u sklopu Fantastic film festivala, govorili o još jednom filmu na kojem trenutačno radite. Znam da se zove Goran i da je njegova radnja smještena negdje u Gorski Kotar. Što još o njemu moram znati?

Goran je isto nastao slučajno. Prošle godine sam na jednoj scenarističkoj radionici upoznao nevjerojatno talentiranog norveškog scenarista i književnika Gjermunda Gisvolda u čije sam se tekstove zaljubio na prvu i predložio mu suradnju. Dogovor je bio da ga dovučem u Zagreb za Božićne praznike i da kroz ta dva tjedna preko dana radimo, a da se noću zabavljamo i vrijeme je proletjelo. Ne pitajte kako se sve to odvilo tako munjevito brzo, nije ni meni jasno.

Kako je cijela poanta filma bila snimiti sniježni film, kojega nije bilo kad smo mi krenuli u izvidnicu, bojali smo se da cijela priča neće funkcionirati. Međutim, kad smo krenuli u ozbiljno snimanje početkom drugog mjeseca, snijeg je isti čas počeo bestijalno padati i nastavio je padati svaki božji dan snimanja. Na kraju smo zaglavili u sniježnoj oluji iz koje su nas ralice i gorska služba spašavanja vadili s planine. Pritom smo izgubili sva vozila osim dva džipa, svu opremu i tehniku, sve je ostalo zatrpano snijegom. Na kraju su se sve te muke sa snijegom isplatile jer film izgleda kao da je sniman na krajnjem sjeveru Norveške, a ne u mediteranskoj Hrvatskoj!

Vidim, i vi ste jedan od onih koji su se priklonili trendu međunarodnih suradnji. Kako to?

Međunarodna suradnja je nužna jer je većina europskih kinematografija naprosto premala da u nekom financijskom smislu same podnesu teret dugometražnog filma. Što se tiče Gorana, on je nastao u tom nekom međunarodnom kontekstu samo zbog toga što jako volim Gisvoldovo pismo. Ali, činjenica je i da se u posljednje vrijeme orijentiram na strana tržišta. “Goran” je već naišao na veliki interes na estonskom tržištu, a još nije niti snimljen.

Pa to je odlična vijest! Znači li to da ćete nastaviti graditi ovu egzotičnu nordijsko hrvatsku filmsku priču?

Gjermund i ja već radimo na novom scenariju. Radi se o prilično ambicioznom srpsko-hrvatsko-slovensko-albanskom projektu koji bi trebao raditi nakon što završim Comic Sans. Originalni scenarij potpisuje legendarni srpski scenarist i redatelj Miloš Radović, a Gisvold je sada napisao novu ruku scenarija i mislim da će to biti nešto najbolje što sam dosad napravio.