'Slatka Simona' je u kinima. Mirkovićev novi film artikulirano je filmsko putovanje u svijet najintimnijih želja
Intrigantan hibrid realizma i fantastike u kojemu jedva da ima pogrešno izgovorene replike ili neuvjerljive geste
"Slatka Simona" neočekivana je mješavina porno-erotike, trilera, socijalne i ljubavne drame s odličnom glumačkom postavom, spretno doziranim likovima i iznenađujuće promišljenim i provokativnim pristupom. Problem je jedino što erotska drhtavica prebrzo prelazi u opsesiju.
One su slatke, one su mazne, one su seksi. S njima nema tabu tema, nema granica, nema ograda. Spremne su ispuniti svaku tvoju želju. Odnosno, ne baš svaku. Jer osim što su ispunjenje mokrih snova svakog muškarca, one – jesu muškarci.
Svijet cyber seksa Pandorina je kutija zabranjenih (i često nastranih) čudesa, a to da iza zavodljivih ženskih imena s druge strane internetske veze zapravo često stoje muškarci koji opscenim chatanjem s drugim muškarcima zarađuju za život više i nije neka tajna, iako možda ni općepoznata činjenica.
I dovoljno je neistražena da je put u domaću kinematografiju pronašla u obliku erotskog trilera čija radnja meandrira između stvarnosti i mašte, u fantazmagoričnoj arkadiji surovog realizma i nepreglednog kozmosa digitalnih mogućnosti.
Nije za mlađe od 18
Riječ je, naravno, o novom filmu Igora Mirkovića “Slatka Simona”, neočekivanoj mješavini porno-erotike, trilera, socijalne i ljubavne drame kojom se ovaj redatelj nakon dvanaest godina vraća na veliko platno.
Želiš moju fotografiju? Nema problema! Kakve grudi voliš? Baš takve imam. Voliš ih obrijane? Dlakave? Male, velike, široke, uske…. Imam baš onu kakvu voliš. Ako ovo zvuči banalno, to je zato što porno-komunikacija uglavnom i jest banalna. Ali “Slatka Simona” nikako nije banalan film, niti se temom bavi na banalan način.
Dapače, u doduše ponešto scenaristički manjkavoj fabuli, industrija seksa, cyber-porn i sve ono što uz to ide definitivno nisu obrađeni ni površno ni pretenciozno, već iznenađujuće promišljeno i provokativno, i zapravo – vrlo hrabro, jer “Slatka Simona” obiluje prizorima koji teško da bi prošli kategorizaciju dopuštenog za mlađe od 18.
Socijalni mini-triler
Naglašavam, ovaj film nije pornografija i nije jeftina parabola, već prilično originalno artikulirano filmsko putovanje u svijet najintimnijih želja i onih koji te želje ispunjavaju, koje je usput i socijalni mini-triler s nesretno rastavljenim ljubavnicima i šarolikom plejadom likova, s nezaobilaznim izletima u mafijaško podzemlje cajkaških klubova i tužna socijalna predgrađa, a ukrašen je čak i jednom potragom za odbjeglom papigom.
Pritom Mirkovića nije toliko zanimala trgovinska razmjena koja se odvija na relaciji klijent-pružatelj(ica) usluga, koliko dublja analiza okolnosti koje nekoga tko je inače funkcionalan član društva dovedu do toga da ne samo da redovito pristaje na potpunu laž (koju uz to i skupo plaća), već počne i vjerovati u tu laž.
Dvije linije priče
Jedan fabularni rukavac prati skupinu muškaraca koji rade u uredu opskurne austrijske firme smještenom u napuštenom stanu u centru Zagreba, odakle se po čitave dane istodobno dopisuju s desetak ili više muškaraca razmjenjujući lascivne poruke i obećanja vrhunskog užitka.
Drugi prati usamljenog muškarca Bobu (Jerko Marčić) koji se zaljubljuje u porno-avatara, Slatku Simonu (Maja Jurić), ljubavnicu iz snova, iza koje se krije Zeleni (glumi ga Toma Medvešek), mladić kockarskih navika i u najmanju ruku kompliciranih životnih okolnosti.
Zeleni i njegovi sudrugovi Koni (Kristijan Ugrina), Fred (Paško Vukasović), Profesor (Darko Stazić) i Memo (Luka Knez), a kasnije i jedna cura, Jana, koju glumi Tina Keserović, tu su iz različitih razloga, od kojih su svi vezani uz neki oblik socijalne problematike i društvenih zadatosti. Nela Kocsis sjajna je u ulozi eklektične uredske šefice.
Neuvjerljiva motivacija
Mirkovićev ih scenarij spretno dozira – svi su protagonisti životni, uvjerljivi, napravljeni s mjerom i osjećajem za priču. Ono u čemu je ovaj film donekle podbacio odnosi se na lik Bobe, taksista na privremenom radu u Austriji, gdje kombinacija usamljenosti i čežnje za promjenom stvara savršenu oluju iz koje niče klica temeljne problematike “Slatke Simone”.
Problem je, međutim, što nam nije dano vremena da percipiramo tu klicu kao nešto što intrigira svojom eluzivnošću, pa – u procesu filmske čarolije – dopustimo da nas razoruža i usisa u unutarnji svijet Bobine erotske drhtavice. Umjesto toga, ona nam je dana na pladnju. Bobo je “skuhan” praktički čim ga prvi put vidimo.
Ako smo i spremni zanemariti činjenicu da je današnjem gledatelju teško do kraja povjerovati u to da je bilo kojem taksistu bolje za kruh zarađivati u Grazu nego u Zagrebu, taj nedostatak mistike seksualnog zavođenja “na neviđeno” neće biti nadoknađen, i ostat će nešto što ovom filmu nedostaje.
Odlična glumačka ekipa
Ipak, ono što nije u cijelosti uspio s plauzibilnim razvojem Bobine motivacije, Mirković je uspio u vizualnoj gradnji uvjerljive erotske opsesije, od one vrste koja pomućuje um, gdje se gube granice između stvarnosti i mašte, pa Slatka Simona postaje demonska projekcija koja Bobu proganja i u zbilji.
Jurić ju igra magnetično erotično, a odlična je i čitava glumačka postava ovog filma, u kojemu jedva da ima pogrešno izgovorene replike ili neuvjerljive geste.
Intrigantan kaleidoskop brutalnog i nježnog, hibrid realizma i fantastike koji jednako suvereno vodi kroz masovne scene kao i kroz one komorne, Mirkovićev novi dugometražni uradak jedan je od onih filmova koje vrijedi pogledati.