U zemlji bezakonja moral je prezrena kategorija. Nešto kao čovječja ribica zarobljena duboko u pećinama. Skoro pa odlika inferiornosti, certifikat o luzerstvu i nesnalaženju u društvu konjokradica. A kad se u toj istoj balkanskoj vukojebini, gdje u pravilu vladaju muškarački (be)zakoni, jedna žena drzne postupiti normalno i moralno, onda je to čin vrijedan svakog respekta.
Ne trguje poštenjem
Da li je intendantov krimen o uhljebljivanju, a za račun partijskih interesa zaista počinjen, to će, kako i na Teatru.hr piše, tek trebati istražiti DORH i USKOK. Međutim, Marina Vujčić očigledno svojim poštenjem ne trguje. Pretijesno su se u javnosti pojavila ova dva događaja, a da ne bismo sumnjali u njihovu povezanost. Očigledno je da je i na samu klicu indicije u kršenje zakona, Marina odlučila povući jedini mogući potez: izaći iz upravljačkog tima, ne želeći ni sekunde davati ni mrvicu alibija isprdavanju javnog dobra.
A javno je kazalište javno dobro, umišljamo si mi naivni, a ne privatnopartijska prćija. „Upravo sam dala ostavku na mjesto ravnateljice Drame HNK Split. Zahvalna sam na ovom iskustvu i na ukazanom povjerenju, ali neke stvari koje ovaj posao uključuje, mimo kazališne umjetnosti, nadilaze moj kapacitet za kompromise i nisu u skladu s idealizmom s kojim sam ušla u ovaj profesionalni izazov, kao ni s mojim moralnim načelima. To je sve što ću reći na ovu temu“, napisala je kratko na svom Facebook profilu.
‘Stolareva kći’ uzdignutog čela
I onda su se novinarski pozivi užarili. Jer, pojmovi poput „idealizma“, „moralnih načela“ i „beskompromisnosti“, naprosto su nešto što izumire brzinom pandemije, a eto, ova ih drčna žena spominje kao svoj kruh nasušni.
Marina Vujčić, poznata prozaistkinja i dramatičarka, svojim je umjetničkim oranjem već odavno zadužila naše mentalno zdravlje. Na čelo splitske Drame došla je pokušati voditi nabolje što umije tamošnji moćni ansambl. Nije se došla uhljebiti na sinekuri i trampiti nesigurni status freelancera za tupilo slijeganja ramenima na prljavštine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Marina, za razliku od brojne deklarativne bagre, nije svoj mandat „ponudila na raspolaganje“, ona je DALA OSTAVKU. Ne hajući za to što opet može završiti na ulici. Vjerujući da je moral isto što i kruh. Da se bez njega jednostavno ne živi. „Kad odspavam danju, noć se proširi. Tad zagazim u nju kao na teritorij na koji drugi nemaju pristupa. Svi spavaju, a ja živim“, zapisala je u svojoj knjizi „Stolareva kći“. Jer, drvodjeljina kćer Marina živi visoko uzdignutog čela, i noću i danju. Nije to malo. To je cijela vasiona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Hrvatskoj još ima velikih ljudi. Ravnateljica Drame HNK dala ostavku jer nije htjela trpjeti zapošljavanje preko veze
Marina Vujčić odstupila je s funkcije u splitskom kazalištu. Ne želi konkretno reći zašto, no stvari su jasne
Marina, za razliku od brojne deklarativne bagre, nije svoj mandat 'ponudila na raspolaganje', ona je dala ostavku. Ne hajući za to što opet može završiti na ulici. Vjerujući da je moral isto što i kruh. Da se bez njega jednostavno ne živi
U zemlji bezakonja moral je prezrena kategorija. Nešto kao čovječja ribica zarobljena duboko u pećinama. Skoro pa odlika inferiornosti, certifikat o luzerstvu i nesnalaženju u društvu konjokradica. A kad se u toj istoj balkanskoj vukojebini, gdje u pravilu vladaju muškarački (be)zakoni, jedna žena drzne postupiti normalno i moralno, onda je to čin vrijedan svakog respekta.
Elem, na simboličkoj i konkretnoj ravni, gesta Marine Vujčić, ravnateljice Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, prevažna je za mentalno zdravlje naše maligne Mrduše – službeno poznatije kao Republika Hrvatska. Nakon što je 18. travnja portal Teatar.hr izašao s vrućom istraživačkom pričom o navodnim nezakonitostima i koruptivnim mešetarenjima u zapošljavanju, što ih je aktualna uprava provodila u vrijeme bivše HDZ-ovske gradske vlasti, odmah sljedećeg dana, 19. travnja, Marina Vujčić je podnijela ostavku svom šefu, intendantu Srećku Šestanu.
Ne trguje poštenjem
Da li je intendantov krimen o uhljebljivanju, a za račun partijskih interesa zaista počinjen, to će, kako i na Teatru.hr piše, tek trebati istražiti DORH i USKOK. Međutim, Marina Vujčić očigledno svojim poštenjem ne trguje. Pretijesno su se u javnosti pojavila ova dva događaja, a da ne bismo sumnjali u njihovu povezanost. Očigledno je da je i na samu klicu indicije u kršenje zakona, Marina odlučila povući jedini mogući potez: izaći iz upravljačkog tima, ne želeći ni sekunde davati ni mrvicu alibija isprdavanju javnog dobra.
A javno je kazalište javno dobro, umišljamo si mi naivni, a ne privatnopartijska prćija. „Upravo sam dala ostavku na mjesto ravnateljice Drame HNK Split. Zahvalna sam na ovom iskustvu i na ukazanom povjerenju, ali neke stvari koje ovaj posao uključuje, mimo kazališne umjetnosti, nadilaze moj kapacitet za kompromise i nisu u skladu s idealizmom s kojim sam ušla u ovaj profesionalni izazov, kao ni s mojim moralnim načelima. To je sve što ću reći na ovu temu“, napisala je kratko na svom Facebook profilu.
‘Stolareva kći’ uzdignutog čela
I onda su se novinarski pozivi užarili. Jer, pojmovi poput „idealizma“, „moralnih načela“ i „beskompromisnosti“, naprosto su nešto što izumire brzinom pandemije, a eto, ova ih drčna žena spominje kao svoj kruh nasušni.
Marina Vujčić, poznata prozaistkinja i dramatičarka, svojim je umjetničkim oranjem već odavno zadužila naše mentalno zdravlje. Na čelo splitske Drame došla je pokušati voditi nabolje što umije tamošnji moćni ansambl. Nije se došla uhljebiti na sinekuri i trampiti nesigurni status freelancera za tupilo slijeganja ramenima na prljavštine.
Marina, za razliku od brojne deklarativne bagre, nije svoj mandat „ponudila na raspolaganje“, ona je DALA OSTAVKU. Ne hajući za to što opet može završiti na ulici. Vjerujući da je moral isto što i kruh. Da se bez njega jednostavno ne živi. „Kad odspavam danju, noć se proširi. Tad zagazim u nju kao na teritorij na koji drugi nemaju pristupa. Svi spavaju, a ja živim“, zapisala je u svojoj knjizi „Stolareva kći“. Jer, drvodjeljina kćer Marina živi visoko uzdignutog čela, i noću i danju. Nije to malo. To je cijela vasiona.