U Hrvatskoj odnedavno djeluje aukcijska kuća Artmark. Umjetnički savjetnik Luka Filipović govori što to znači za tržište umjetnina

Licitiralo i pratilo 500-tinjak ljudi

“Da mi je prije nekog vremena netko rekao da ćemo u Zagrebu imati galeriju i aukcijsku kuću europskog ugleda, rekao bih mu da je to nemoguće”, kaže Luka Filipović, stariji umjetnički savjetnik u Artmarku Hrvatska. Pokazalo se, međutim, da je riječ o sjajnoj ideji, kako za Zagreb i Hrvatsku tako i za rumunjsku kompaniju, a čak je i jedan muzej sudjelovao na aukciji i – kupio jedan rad, dodaje.

I direktor Iulian Pleştiu zadovoljan je zagrebačkim početkom Artmarka: uz sjajan financijski rezultat, na prvoj aukciji okupilo se 120 ljudi u dvorani, 23 licitatora putem telefona te 35 online licitatora, a aukciju je uživo na online platformi Artmark Live pratilo više od 300 ljudi.

“Posebno su važne vrlo pozitivne ocjene koje smo dobili od novinara, kritičara, javnih institucija, kolekcionara i ljubitelja umjetnosti. Nakon istraživanja tržišta umjetnina u Hrvatskoj, dobili smo jasnu sliku o mogućnostima i budućnosti tržišta umjetninama”, govori Pleştiu. Po njegovim riječima, odluka o otvaranju aukcijske kuće u Zagrebu bila je ispravna. “Potvrdio se potencijal hrvatskog tržišta likovne umjetnosti koji bi u skoroj budućnosti mogao imati značajan rast”.

Uvođenje reda u tržište

Više kolekcionara, ljubitelja umjetnina, galerista i stručnjaka za likovnu umjetnost pozdravilo je dolazak ove međunarodno priznate aukcijske kuće u Hrvatsku. “Riječ je o profesionalnoj agenciji koja je uložila ozbiljan kapital i koja će omogućiti da se napokon radi transparentno, da se unese red na tržište, a kupci i prodavači konačno će moći saznati koja je realna vrijednost nekog djela”, smatra jedan ugledni kolekcionar koji je već kupio na aukciji jedan vrijedan rad. Dodaje i da će cijene koje se postignu na aukciji biti reference za svako umjetničko djelo.

Nadalje, u Artmarku rade mladi ljudi koji su završili Likovnu akademiju ili povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, koji se ne osposobljavaju samo za rad na aukcijama već i za procjenjivanje vrijednosti radova, koji imaju stručna znanja o tome kako se umjetnine čuvaju i skladište, kako se njima rukuje. Mnogi su za kratko vrijeme vidjeli više umjetnina nego brojni njihovi stariji kolege.

Na prvoj aukciji, u listopadu prošle godine, slika “Dijana u lovu” Vlaha Bukovca dostigla je cijenu od 50.000 eura, dok je slika Emanuela Vidovića “Splitska obala s jedrilicama” prodana za 14.000 eura. “Majčinstvo” Milivoja Uzelca postiglo je cijenu od 14.500 eura, a “Bakarski zaljev” Mencija Clementa Crnčića od 10.500 eura. Poster za izložbu Miroslava Šuteja u Šangaju Borisa Bućana prodan je za rekordnih 4.500 eura.

Temelji transparentnosti

Artmark je osnovan 2008. te u posljednjem desetljeću ima između 80 i 90 posto udjela u tržištu umjetnina u Rumunjskoj. Do sad je organizirao više od 500 aukcija. No, Filipović – inače unuk likovnog umjetnika Josipa Vanište – nije lako i naprečac prihvatio njihovu ponudu.

“Tek kad sam u Bukureštu vidio palaču koja izgleda kao umjetnički paviljon, u kojoj je sjedište tvrtke, te nakon tri dana razgovora o Artmarku i hrvatskom tržištu, prihvatio sam se posla”, govori. U Hrvatskoj nikada nije djelovala aukcijska kuća s europskom formulom, no shvatio je da u taj projekt vjeruje te je želio pomoći u njegovoj realizaciji. Sada je njegov zadatak kao savjetnika logistička platforma i ostvarivanje kontakata.

Naime, u posljednjih se godinu dana otvorilo nekoliko galerija koje prodaju radove domaćih autora, a što je više takvih institucija, napominje Filipović, to će se moći raditi s umjetninama “na transparentniji, ambiciozniji i europskiji način”.

Sve kao i u svijetu

Enormne ušteđevine građana u bankama bile su Artmarku dokaz velikog potencijala hrvatskog tržišta. “U svijetu mnogi ljudi radije ulažu novac u kupnju i prodaju umjetnina jer znaju da će im zarada u budućnosti biti veća od kamata koje dobivaju u bankama. Tamo se ulaganje u umjetnine doživljava kao investicija. Najbolje je kad se kod ljudi koji kupuju umjetnine spoji ljubav prema umjetnosti i želja za pametnim ulaganjem”, objašnjava Filipović.

Za kupce umjetnina najvažnije je da Artmark jamči originalnost slika i skulptura, što drugi ne rade. Također svaki kupac dobije certifikat, nema više improvizacije, a sva djela koja se stave na prodaju nalaze se u katalozima koje prije aukcije objavi Artmark.

Prvi iznimno luksuzan katalog imao je čak 260 stranica, a drugi 250. U njima se nalaze fotografije slika i skulptura, tekst o njima ili autoru te okvirna cijena. “Ti katalozi iznimno su važni za nove vlasnike jer oni potvrđuju vrijednost nekog autora. Oni su također jamstvo da više nema ‘od oka’ određenih cijena. Osim toga, zahvaljujući kući Artmark napokon imamo službeno zabilježene transakcije”, ističe Filipović.

Impresivan katalog

Na aukcijama su bili izloženi radovi najznačajnijih hrvatskih umjetnika, a među ostalima i gvaševi na papiru Ede Murtića s okvirnom cijenom od 2.000 do 4.000 eura. Kolaži na papiru Miroslava Šuteja procijenjeni su od 2.500 do 3.500 eura, ulje na dasci Celestina Medovića od 10.000 do 18.000 eura, ulja na platnu Clementa Crnčića od 10.000 do 15.000 eura, ulja na platnu Vlaha Bukovca od 15.000 do 30.000 eura, a njegov rad “Daleko od doma” iz 1886. između 100.000 i 200.000 eura.

Cijene ulja Josipa Vanište kreću se između 4.000 i 5.000 eura, ulja Emanuela Vidovića od 15.000 do 25.000 eura, ulja Miljenka Stančića od 6.000 do 12.000 eura, ulja Miroslava Kraljevića od 30.000 do 50.000 eura. Skulpture Ivana Kožarića imaju cijenu od 6.000 do 15.000 eura, skulpture Vanje Radauša od 4.000 do 7.500 eura, Vojina Bakića do 5.500 eura, a Vjenceslava Richtera od 7.000 do 10.000 eura.

U katalozima su predstavljeni radovi brojnih autora, a grafike, serigrafije i sitotisak mogu se kupiti po znatno nižim cijenama. Nije zaboravljena ni naiva, pa u katalozima ima više djela Ivana Rabuzina i Ivana Generalića.

Važna otkrića

Zanimljivo je da su cijene radova mlađih umjetnika ili onih živućih znatno niže od već afirmiranih imena. Filipović drži da je to zbog toga što je vrijednost autora moderne i poslijeratne umjetnosti uglavnom etablirana te da je riječ o već renomiranim umjetnicima, što znači da kupac ne riskira.

“Lakše je braniti prodaju jednog Medovića nego manje poznatog autora za kojeg kupac ne zna hoće li mu vrijednost padati ili rasti. S druge strane, nekim kupcima ponekad su bliži Miroslav Šutej, Julije Knifer i avangardni Josip Vaništa nego rani Frano Šimunović ili Zlatko Šulentić. Primjerice, ljudi će lakše kupiti jednoga Vaništu nego Mladena Stilinovića, premda se njegovi radovi nalaze u glasovitoj MoMA-i u New Yorku i u stalnom postavu Reine Sofije u Madridu”.

Među ostalim, Filipović spominje kako su pronašli prekrasan rad Kamila Ružičke o kojem se malo znalo, odnosno, prethodno nije bilo nikakva traga o toj slici. Nakon dužeg traženja, stručnjaci Artmarka pronašli su da se djelo neko vrijeme nalazilo u Kovačićevoj zbirci te su otkrili tekst povjesničarke umjetnosti Ivanke Reberski o toj slici. Na kraju su utvrdili kako je riječ o dvostruko oslikanom platnu i da je na zadnjem djelu bila skica za Meštrovićevu skulpturu. “To je divno otkriće, takve stvari potiču nas da i dalje istražujemo i pomažemo vlasnicima koji možda nisu ni svjesni kakvu vrijednost posjeduju”.

Sveobuhvatno istraživanje

Također dolazi do revalorizacije umjetničkih opusa zahvaljujući novoj kontekstualizaciji. Takav je primjer Slavko Kopač, veliki hrvatsko-francuski slikar i kipar čije je stvaralaštvo do prije nekoliko godina poznavao tek uži krug stručnjaka. “No kad se pročulo da se njegovo stvaralaštvo uspoređuje s radovima Jeana Dubuffeta, glasovitog francuskog slikara i kipara, jedna obitelj iz Hrvatske otkupila je cijelu njegovu kolekciju”, govori Filipović.

Oni su prvo o svom trošku priredili izložbu njegovih djela, a sada rade i muzej u Istri. “Njihova energija i entuzijazam samo potvrđuju da u nas sve više ljudi želi kupovati umjetnička djela te se baviti kolekcionarstvom. Što je jako dobro za tržište umjetnina”, napominje.

Kad Artmarkovi stručnjaci procjenjuju vrijednost slike ili skulpture, pokušavaju pronaći što više informacija o njima. “Istražujemo gdje je neki rad bio izložen, u kojim su knjigama, katalozima i monografijama objavljeni tekstovi ili fotografije, koliko je djelo publicirano, u kojoj se kolekciji nalazilo”, pojašnjava Filipović. Obavlja se također razgovor s autorom, ako je živ, ili njegovim nasljednicima, te sa stručnjacima. “Pretražuju se online platforme da se vidi je li slika preko njih nuđena i prodavana. Najlakše je, dakako, kad je djelo objavljeno u katalogu ili kad sam autor potvrdi autentičnost”.

Korak po korak

Vrlo važnu ulogu u formiranju cijena imaju međunarodne platforme na kojima se mogu vidjeti sve transakcije i uz njihovu pomoć može se vidjeti koliko vrijedi koji autor, kako se kreću cijene. Ako nema zabilježene transakcije na europskim platformama, onda Artmark u dogovoru s vlasnikom odredi cijenu. “Puno čimbenika odlučuje”, objašnjava Filipović, “a kupci odlučuju je li cijena realna ili je pretjerana. Zna se dogoditi da se neki radovi ne prodaju jer su vlasnici inzistirali na previsokim cijenama, pa je tržište to kaznilo”.

Autentičnost nekog rada određuje se na temelju desetak kriterija i, ako zadovoljava devet a jedan ne, ili ako nije odgovoreno na sva pitanja, tada taj rad neće ići na aukciju ili u katalog.

Premda je odaziv na aukcije premašio sva očekivanja, još uvijek kod ljudi postoji određena zadrška, naprosto zato što je riječ o nečemu novomu, na što nismo navikli. Zato, ističe Filipović, Artmark ide polako, korak po korak. Ima i potencijalnih kupaca koji ne žele biti viđeni na aukcijama, no takvi, napominje, mogu kupovati telefonski ili on line, i tada se ne može otkriti njihov identitet. Sama aukcijska noć je, kaže, i najbolje i najlošije vrijeme za kupnju umjetnina. “Ako se, primjerice, za jedan rad natječe dvadesetak interesenata, tada cijena može otići visoko, ali ako se nadmeću samo dva potencijalna kupca, može se neki rad kupiti i za nižu cijenu”.

Tržište je živi organizam

Ljudi su u nas naučeni kupovati u galerijama, gdje su fiksne cijene, no na aukcijama, cijene su fleksibilne. Pritom se u Artmarku na aukcijsku cijenu plaća još 22 posto poreza, u što je uračunata agencijska provizija i PDV. Dakle, ako kupac plati sliku 100 eura, mora doplatiti 22 eura, ali će biti miran jer je podmirio sve potrebne obveze”, pojašnjava Filipović

Artmark je od velike pomoći i obiteljima koje su naslijedile ozbiljne kolekcije ali ne znaju što bi s njima. Stručnjaci Artmarka mogu pregledati ostavštinu, srediti, fotografirati, katalogizirati djela, te objektivno procijeniti vrijednost radova. “Naša ekipa može preuzeti radove, potpisati ugovor o čuvanju, te ocijeniti djelo na temelju brojnih elemenata”, kaže Filipović.

I još nešto što kod nas još nije viđeno. Mnogi, naime, ne znaju da do 70 godina od smrti autora obitelji imaju pravo na nužni dio od prodajne cijene. Artmark, koji jamči transparentnost, zakonitost i stručnost, to će odraditi za njih. “Kad nasljednici vide da je neki rad prodan, mogu se javiti Artmarku i mi ćemo im isplatiti nužni dio”, napominje Filipović. On tržište umjetnina vidi kao živi organizam. Ljudima koji posjeduju umjetnine kaže, ukoliko su se nauživali nekog rada, neka ga prodaju i umjesto njega u svoju kolekciju unesu nešto novo. “Pritom se ne trebate bojati da će ljudi tu prodaju krivo protumačiti, jer je to normalno u svijetu”.