Umjetnost iz ratom pogođenih zemalja poslala je snažnu poruku na bijenaleu u Veneciji
Umjetnici i kustosi osjećaju dužnost da njihova djela reflektiraju stvarno stanje
Neprofitna zaklada Ruya iz Iraka organizirala je i postavila paviljon te zemlje na lanjskom bijenaleu u Veneciji. No kad je Mosul, drugi po veličini grad u Iraku, pao u ruke Islamske Države prošlog lipnja, predsjednica te zaklade Tamara Chalabi htjela je odustati od planova za izlaganje u 2015. S obzirom na sve što se događalo u toj zemlji, činilo se kako je kultura marginalizirana i nebitna. Na kraju su ipak promijenili mišljenje i odlučili pojaviti se i ove godine u Veneciji i time poslati poruku kako neće dopustiti da teroristi unište i njihovo kulturno nasljeđe.
Venecijanski bijenale je najveća svjetska izložba suvremene umjetnosti koja se održava poput expa svake druge godine u Veneciji, na prostoru Giardina. Na bijenaleu brojne svjetske zemlje postavljaju svoje paviljone koji onda služe kao njihovo kulturno predstavništvo. No što se događa kad su neke od tih zemalja usred oružanog sukoba? Tada umjetnost najčešće reflektira zbivanja u domovini jer umjetnici i kustosi osjećaju dužnost da svoja djela učine aktualnim i realnim. Time događanje u Veneciji pretvaraju u platformu za prikaz geopolitičkih sučeljavanja i njihovih posljedica.
Konflikt je definitivno vidljiv ove godine u paviljonima Sirije, Iraka i Ukrajine. Dvije potonje zemlje ga prikazuju vrlo direktno; Irak se bavi brutalnostima ISIS-a kroz crteže, slike i fotografije, dok Ukrajina prikazuje svoja ratna zbivanja kroz slike, skulpture i instalacije s umjetnicima koji štrajkaju glađu. Sirijski postav je više apolitičan, no njihov kolektiv filmaša Abounaddara je u svojim filmovima dao uvid u trenutni život u toj zemlji.
Amaterski crteži iračkih izbjeglica
Paviljoni na bijenaleu su kroz njegovu stogodišnju povijest uglavnom bili financirani od strane državnih institucija, no u posljednje vrijeme privatni kapital igra sve važniju ulogu. Tako su paviljoni Iraka, Sirije i Ukrajine u potpunosti financirani privatnim kapitalom. Primjerice, ukrajinsku izložbu je ove godine financirao milijarder Victor Pinchuk.
Najvažniji i najupečatljiviji dio ovogodišnje iračke izložbe je postav crteža koje su napravili muškarci iz izbjegličkih kampova, koji su pobjegli od masakra Islamske Države. Ti radovi prikazuju razne motive, od maskiranog militanta koji ubija majku i dijete, pa sve do ranjenog čovjeka čije krvavo srce ima oblik Iraka. Velika većina tih autora se nikad u životu nije bavila nikakvim oblikom umjetnosti, a ove crteže su napravili zato što su predstavnici zaklade Ruya posjetili tri izbjeglička kampa na sjeveru Iraka i tamo dali ljudima papire, olovke i bojice kako bi izrazili svoju bol i patnju.
Umjetnici iz Ukrajine, u kojoj državna vojska ratuje protiv proruskih separatista od početka 2014. kad je Rusija aneksirala Krim, još su direktniji u svojim prikazima ratnih zbivanja. Prošlog tjedna je grupa umjetnika iz ove zemlje, koji ne sudjeluju u službenoj državnoj izložbi, upala u ruski paviljon u maskirnim uniformama i pozvala sve posjetitelje da obuku uniforme koje nose političke poruke.
Štrajk glađu ukrajinskih umjetnika
Svi radovi u ukrajinskom paviljonu na ovaj ili onaj način prikazuju razdor u toj zemlji. U centru za stolom na kojem se nalazi samo vrč vode i čaša sjedi mladi umjetnik koji štrajka glađu. On na ekranima gleda live stream iz domova devet ukrajinskih vojnika koji su trenutno na frontu. Kad se god neki vojnik vrati s bojišta, jedan umjetnik završava svoj štrajk, a drugi ga započinje.
Ispred paviljona nalazi se skulptura u velikom staklenom okviru, autora Nikite Kadana. On je prikupio razne predmete oštećene u ratnom razaranju u istočnoj Ukrajini i od njih stvorio cjelinu. Među tim predmetima nalaze se uništeni prometni znakovi, perilice za rublje i komadi betona granatiranih zgrada. Kustos njihova postava je Belgijanac Björn Geldhof kojeg je imenovao ukrajinski ministar kulture. On je izjavio kako nije bilo moguće složiti postav koji se ne bi bavio aktualnim zbivanjima i kako bi to bilo bježanje od stvarnosti.
Sirijski paviljon je bio najmanje otvoren prema prikazivanju sukoba. Financiran je uglavnom od strane talijanskih sponzora, i u njemu se nalazi miješani postav sirijske i europske umjetnosti. “Sirija je zemlja koja trenutno prolazi kroz vrlo teški period. Namjera nam je bila pokazati da usprkos podjelama koje uzrokuju povijest i politika, umjetnost nas sve ujedinjuje”, rekao je kustos sirijskog paviljona, Talijan Duccio Trombadori.