Umro je veliki Ivo Štivičić
Cijenjeni dramaturg i scenarist preminuo je noćas u 86. godini
Umro je veliki hrvatski pisac Ivo Štivičić. Preminuo je noćas, u 86. godini. Štivičić je karijeru ostvario kao dramaturg i scenarist, a najviše ga je proslavila televizija na kojoj je počeo raditi 1958. godine. Posebno je bio uspješan u televizijskim adaptacijama djela Miroslava Krleže.
Prvu dramu na TV-u, Balkan, snimio je već iduće godine, a uskoro i Vražji otok. Njima se proslavio diljem Jugoslavije. Uslijedili su Vučjak, Treći je došao sam, Treba zaklati pijetla, Mokra koža, Mirotvorci, Jednog dana ili nešto kasnije, a 1970. je stigao njegov najveći hit Kuda idu divlje svinje. Štivičić je napisao scenarij, a režirao je Ivan Hetrich.
Vrhunac televizijske dramaturgije
O seriji je Miljenko Jergović prije par godina u Jutarnjem zapisao: “Bilo je u povijesti Televizije Zagreb i drugih velikih dramskih serijala, bilo ih je još i više na beogradskoj televiziji, te ponešto i na Televiziji Sarajevo, ali sve su to bile igre mentaliteta ili folklora, povijesne i životne reminiscencije, ili igrane adaptacije znamenitih i manje znamenitih književnih djela, koje se opet tiču mentaliteta i folklora, a samo je Kuda idu divlje svinje priča po sebi, koja bi se, iako je krajnje lokalna, mogla snimati u Francuskoj ili Poljskoj.
Ona je bila i ostala vrhunac zagrebačke i jugoslavenske televizijske dramaturgije, platforma na kojoj je potom mogao nastajati cijeli jedan književni i filmski svijet, a nije nastalo ništa. Bila je to gesta čistoga književnog dara Ive Štivičića, i bio je to kraj jugoslavenskoga novog vala…”
U idućim godinama uslijedile su Istarska rapsodija, Tomo Bakran, Brisani prostor, Tamburaši, novi hit – Putovanje u Vučjak te Uskrsnuće nade. Snimio je i dva filma Dvostruki obruč i Horvatov izbor. Prije pet godina objavio je knjigu Antologijske drame, koja okuplja četiri ratne drame koje je napisao između 1965. i 1982. godine.
Krležu postavio i u kazalištu
Štivičić je rođen 1936. u Rešetarima. Nakon završene gimnazije u Novoj Gradiški studirao je na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik Dramskog programa HTV-a, a na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu držao je katedru o dramaturgiji televizijskog scenarija. Nagrađen je nagradama Ivan Šibl, za televizijski rad, te Vladimir Nazor za životno djelo.
Svoj prvi kazališni predložak ostvario je 2007. godine prema Krležinoj noveli Pijana noć 1918. koju je postavio sa svojom kćeri na sceni teatra Ulysses. Štivičić je, naime, otac Tene Štivičić, cijenjene hrvatske dramatičarke koja je sinoć imala premijeru svoje nove drame u HNK.
Sklonost autsajderima i domobranskim sudbinama
Jergović je svojedobno i ovo zapisao o velikom piscu: “Ivo Štivičić je tematski vrlo sveden i opsesioniran pisac. Propalica iz savskih vrbika, mistifikator ljudskih naravi, koji je od rodnih Rešetara stvorio cijelo jedno čovječanstvo, pisac koji je domobranima i domobranskim sudbinama podigao najveći spomenik u povijesti hrvatske književnosti. Na kraju ili na početku, on je posljednji preživjeli krležijanac.
Ali za razliku od drugih, koji su od Krleže baštinili ideje ili još i češće njegovu raskošnu retoriku, Štivičić je preuzeo ono što nije nitko drugi: sklonost autsajderima, sklonost domobranskim sudbinama, kao najvišem karakternom izrazu hrvatske pučke sudbine. O tome su na svoj čudan način govorile i Divlje svinje. Ali kasno je za to. Došli smo do kraja. S neba iznad zagrebačkih ravnica vidi se još samo Ivo Štivičić”.