Nekad je nužno odabrati stranu

Zvuk klavira kroz stoljeća se toliko mijenjao da danas možda uopće ne čujemo tonove koje si je Beethoven zamislio

Mala povijest evolucije glasovira i njegova zvuka

FOTO: Wikimedia

Kada čujemo neku od Mozartovih ili Beethovenovih skladbi, vjerojatno ne čujemo ono što su čuli ili što su zamišljali u svojim glavama oni koji su to skladali. Njihovi su glasoviri bili posve različiti od onih na kojima danas sviramo. Moderni glasoviri proizvod su evolucije duge 600 godina. Glasovir je evoluirao od spominjanja clavicembala Hermanna Polla 1397. godine, preko raznih klavikorda i čembala, različitih instrumenata s klavijaturom, do modernog velikog klavira, piše JStor.

Klavir je nastao između 1760. i 1780. godine, nadvladavši čembalo u velikoj mjeri jer je mogao svirati tiho i glasno. Do 1845. godine instrument je postigao zvuk kakav danas čujemo. Rani glasoviri trebali su stalno održavanje. A klavirist je trebao imati mehaničko znanje kako instrument radi, poput znanja o kožnim amortizerima, neobično postavljenih da bi se prebacilo iz forte u piano, pa čak, u nekim slučajevima, i papučicu koljena. Promjena s forte u piano samo prstima predstavljala je radikalan razvoj.

Glasoviri su u njihovo doba bili drugačiji

Zbog toga je teško znati što je Beethoven imao na umu kada je pisao sforzando dok je komponirao. Moderni glasovir nema pravi sforzando, ima samo glasne note. Slično tome Chopin je volio zvuk bečkih klavira Conrada Grafa. Ali možemo li ikada popraviti i reproducirati Graf do te mjere da točno čujemo ono što je skladatelj čuo ranih 1800-tih godina?

Mozartov Walter fortepiano iz 1791. godine restauriran je i sviran 2012. godine. Ta se publika možda najviše približila točnim zvukovima koje je skladao Mozart. Klaviri u Mozartovo doba nisu stvarali istu konstantu zvuka na koju smo danas navikli. Neki kažu da je Steinway izgradio prvi glasovir s konstantnim zvukom 1860. godine, nakon što su već Mozart, Beethoven i Chopin umrli.

Za jedan je trebalo oko 100 radnika

Glazba je kombinacija onih zvukova koje želimo čuti i onih zvukova koje možemo stvarati. Zvukovi koje smo sposobni stvarati rezultat su tehnologije i potražnje potrošača. Izrada jednog glasovira oduvijek je zahtijevala mnogo ruku, unatoč dodavanju strojeva sredinom devetnaestog stoljeća.

Godine 1870. trebalo je oko 100 radnika da se napravi bečki Bösendorfer. Rođenje svakog Steinway klavira još uvijek zahtijeva jednu do dvije godine u tvornici. Za samo poliranje klavira treba cijeli jedan dan. Moderni glasoviri zvuče kako kupci žele, a to nije nužno ono kako su nekada zvučali.