Porastao je broj prijava za mobbing i uznemiravanje u Hrvatskoj. Pravnica otkriva što učiniti u tim situacijama
Pravna savjetnica nam kaže da radnici prijavljuju različite posljedice mobbinga - od narušenog samopouzdanja pa sve do gubitka radne sposobnosti
Kritiziranje obavljenog posla, privatnog života, odbijanje komunikacije, ismijavanje, psovanje – tek su neki od primjera oblika zlostavljanja na poslu. U Hrvatskoj je, prema podatcima koje nam je ustupila Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, u 2023. godini besplatnu primarnu pravnu pomoć u udruzi zatražilo 1710 stranaka.
Od toga je 678 radnika potražilo pravnu pomoć zbog mobbinga. Za usporedbu, u 2022. godini udruzi se za pomoć obratilo 1196 stranaka, od čega 290 muškaraca i 906 žena. Iz udruge, koja postoji gotovo 20 godina, kažu nam da vide pomake po pitanju osviještenosti radnika, stoga prijavljuju više.
Hrabri su to pojedinci koji su odlučili zaštiti sebe i vlastitu psihu, jer prolaziti torturu stigmatizacije gotovo svakodnevno, nije nimalo jednostavno. Štoviše, ostavlja ozbiljne posljedice na psihološko i fizičko zdravlje pojedinca.
“Od ukupnog broja stranaka u 2023. godini bilo je 1112 žena i 598 muškaraca. Općenito nam je već godinama omjer oko 70 posto žena i 30 posto muškaraca. Takav omjer je i kada govorimo o strankama prijaviteljima mobbinga”, kaže nam mag.iur. Suzana Blanuša, pravna savjetnica iz udruge.
Zabilježeno je više prijava seksualnog uznemiravanja
Dodaje da udruga ujedno bilježi trend kršenja radničkih prava koji se tiču isplata ugovorenih plaća, dodataka na plaće, ali i porast prijava seksualnog uznemiravanja žena na radnom mjestu.
Ipak, kako pokazuju međunarodna istraživanja, broj ljudi koji doživljavaju mobbing zapravo je puno veći. Konkretnije, prema globalnom istraživanju Međunarodne organizacije rada, čak 743 milijuna ljudi diljem svijeta barem je jednom doživjelo oblik nasilja i uznemiravanja na poslu.
No, tek 54,4 posto spremno je otvoreno govoriti o iskustvima nasilja i drugih oblika mobbinga. Kao razlog tomu naveli su strah za vlastiti ugled te vjerovanje da je prijava gubljenje vremena jer se ništa neće promijeniti.
Osim toga, velik broj ljudi ne prepoznaje određene obrasce ponašanja kao zlostavljačke i pogrešne, misleći kako je riječ o uobičajenom radnom okruženju, stresnom periodu za poslodavca ili kolegu – da je prolazno, nevažno i da će proći.
‘Imamo slučajeve koji su završili suicidom’
No, često nije prolazno, uvijek je izuzetno važno i prolazi na puno teži način. Izložiti osobu sustavnoj diskriminaciji i stigmatizaciji može ostaviti ozbiljne psihološke posljedice. Švedski psiholog Heinz Leymann mobbing je doslovno definirao kao “psihološki teror koji podrazumijeva neprijateljsku i neetičnu komunikaciju”.
Pravna savjetnica nam kaže da radnici prijavljuju niz različitih posljedica – od narušenog samopouzdanja, nesigurnosti, grča u želucu, nespavanja, pada koncentracije pa do teških dijagnoza – srčanih oboljenja, depresije i anksioznosti pa čak i gubitka radne sposobnosti.
“Na žalost, imamo i slučajeve koji su završili suicidom radnika, ranijim odlaskom u mirovinu, gubitkom posla, teškim narušenjem obiteljskih i privatnih odnosa žrtve. Svaka faza mobbinga je najgora onome tko ga trpi, no nažalost prečesto dolazi do najtežih posljedica uslijed dugotrajnije izloženosti mobbingu”, kaže.
Mobbing dovodi u položaj bespomoćnosti
“Ponekad je lako radniku prepoznati da je žrtva mobbinga, ali vrlo često ni sami radnici nisu svjesni da je ono što im se događa na radnom mjestu apsolutno nedopušteno te da su žrtve zlostavljanja na radnom mjestu”, pojašnjava nam Blanuša. Ipak, kaže da udruga bilježi pomak po pitanju osviještenosti.
Pri tome ističe da niz elemenata mora biti zadovoljeno kako bi se moglo reći da se radi o mobbingu – vremensko trajanje, radnje koje vršitelj mobbinga čini radniku žrtvi te kontinuitet u tim radnjama.
“Većina naših stranaka dolazi s pretpostavkom da su žrtve mobbinga, no nisu dovoljno informirani o tome što je mobbing, koje radnje se smatraju radnjama mobbinga, koje su vrste mobbinga, kako se zaštiti, kako izgleda postupak podnošenja pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika i slično”, pojašnjava.
Mogu se koristiti izjave svjedoka, prepiske i snimke
Proces dokazivanja ovisan je o vrsti zlostavljanja na radnom mjestu. Primjerice, prema priručniku udruge, tipični dokazi koji se upotrebljavaju u diskriminacijskim sporovima izjave su svjedoka, različiti dokumenti, e-mailovi, audio i videosnimke (u nekim državama), upitnici, mišljenja stručnjaka i slično.
Tako je, primjerice u Njemačkoj, izjava poslodavca da zapošljava previše stranaca utjecala na stvaranje pretpostavke da su trenutačni otkazi zaposlenicima utemeljeni na njihovoj etničkoj pripadnosti.
“U Mađarskoj je sud činjenicu da određenu školu polazi izrazito visok postotak romske djece uzeo kao općepoznatu u smislu utvrđivanja osnove sumnje o postojanju segregacije”, stoji u priručniku.
Pružili pomoć za više od 23.000 građana
Ipak, poseban problem zaštite radnika od zlostavljanja na radnom mjestu javlja se u malim tvrtkama, jer su samo poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika zakonski obvezni regulirati postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika pravilnikom o radu, ako navedena pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.
Upravo zbog toga od izrazite je važnosti potražiti pomoć, razgovarati sa stručnjacima i prepoznati problem. Blanuša ističe da udruga ima pravno savjetovalište u Zagrebu i Velikoj Gorici, gdje besplatnu primarnu pravnu pomoć mogu potražiti žrtve mobbinga, uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu.
Mogu se javiti i radnici koji su obespravljeni u svojim radnim pravima, osobe starije životne dobi i umirovljenici, osobe s invaliditetom, žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji, svi građani s pravnim problemima i upitima.
“Radnik koji misli da je žrtva mobbinga može se obratiti našoj udruzi, a onda nakon što kroz pravno savjetovanje utvrdimo da se zaista radi o radniku koji trpi mobbing upućujemo ga na pravne korake koje treba poduzeti radi svoje zaštite”, zaključuje.