Što se dogodi kada plaće unutar kompanije nisu tajna? Autori nove studije kažu da imaju odgovor
Studija je temeljena na podacima oko 100.000 zaposlenih u obrazovnom sustavu
Za neke je ideja da svi zaposlenici unutar kompanije znaju koliku tko ima plaću odbojna, no mladim Švicarcima je ta ideja bila genijalna, pa su još 2018. godine pokrenuli akciju gdje su objavljivali koliko zarađuju na pojedinim pozicijama. Ideja iza svega je napraviti kompenzaciju za rad transparentnom, zbog čega bi u teoriji trebalo biti teže nepravedno plaćati zaposlenike.
Nedavna studija potkrjepljuje tu tvrdnju podacima. Tomasz Obloj s poslovne škole HEC Paris i Todd Zenger sa sveučilišta u Utahu prikupili su podatke o plaćama gotovo 100.000 zaposlenih u obrazovnom sustavu kroz period od 14 godina i u osam saveznih država. Njihovi zaključci bit će objavljeni u časopisu Nature Human Behaviour kasnije ove godine, no kako piše Quartz, transparentnost plaća imala je velikih efekata na ravnopravnost plaća.
Transparentnim plaćama do pravednijeg okruženja
Dakle, nimalo iznenađujuće, nakon što su plaće prestale biti tajnama, pojavio se interni i eksterni pritisak za smanjenjem razlika, tvrdi Obloj. Razlika plaća između spolova smanjena je za 45 posto kada se uspoređuju organizacije koje imaju transparentne plaća s organizacijama koje nemaju. Nejednakost općenito je pala za oko 20 posto, a transparentnost je dovela i do “kompresije plaća”, kako to naziva Obloj, odnosno do toga da su plaće na sličnim pozicijama unutar organizacija bile jednake, sa znatno manje ekstremnih vrijednosti.
Obloj i Zenger su također ustanovili kako je u organizacijama koje imaju transparentne plaće oslabljena veza između plaće i učinka za čak 40 posto, odnosno, da su veće akademske plaće bile manje vezane za vidljive metrike poput publikacija, stipendija, patenata ili knjiga.
Autori studije su također primijetili da su radna postignuća bila manje nagrađena u transparentnim tvrtkama, no da je veza između postignuća i plaće bila zapravo bila jasnija i vođena podacima u transparentnim tvrtkama kada ih se uspoređuje s netransparentnima.
Plaćanje ljudi po učinku je diskriminatorno?
Obloj se također pitao je li promjena u vezi između veće plaće i postignuća koje radnik ima dobra ili loša stvar. S jedne strane, kompanije bi mogle reći da su stimulativne plaće ključan alat za privlačenje talentiranih zaposlenika, što na koncu uzrokuje nepravedne plaće unutar kompanije. Stoga bi se, ako se odustane od takve prakse, moglo dogoditi da kompanije ostane bez potencijalno najtalentiranijih zaposlenika, ako im ne može ponuditi visoku plaću.
S druge strane, postoji i argument kojim se tvrdi da je plaćanje ljudi po njihovom učinku diskriminatorno. Kao primjer, Quartz navodi da akademici i znanstvenici koji dobivaju povećanje plaće za svaku publikaciju u stručnim časopisima, u kojima su urednici uglavnom muškarci koji možda favoriziraju muške autore, dovodi do nejednakosti plaća po spolu. Kada se tome doda da su znanstvenice u prosjeku slabije plaćene od muških kolega, što su u svojem istraživanju i potvrdili, stvar postaje još gora.
Povećan teamwork nakon objavljivanja plaća
Na kraju, Obloj sugerira kako bi moglo biti i prednosti kada se plaće i učinak radnika odvoje jedno od drugog. Tu tvrdnju će dvojica znanstvenika pokušati istražiti u svojoj sljedećoj studiji koja će se pozabaviti teamworkom i suradnjom.
Već po preliminarnim istraživanjima Obloj i Zenger zaključuju da se u organizacijama koje imaju transparentne plaće stvaraju dublje i produktivnije suradnje među kolegama. Ustanovili su također kako se produktivnost ne mijenja unutar organizacije koja plaće učini transparentnima.
“Ljudi počinju češće surađivati unutar organizacija gdje su plaće sličnije, te gdje ima manje uspoređivanja s podređenim ili nadređenim kolegama, što dovodi do manje zavisti među kolegama”, tvrdi Obloj.