Iza nje je prva punionica i bicikl na vodik. 'Dolina vodika Sjeverni Jadran donijet će 45.000 radnih mjesta'
Profesorica s Fakulteta strojarstva i brodogradnje kaže da je Hrvatska strategija za vodik ambiciozno realna i provediva
Putovala je automobilom na vodik od Zagreba do Bruxellesa, kreirala je prvi hrvatski bicikl na vodik, pokrenula projekt prve hrvatske punionice vodika (H2)… Znanstvenica Ankica Kovač godinama se bavi promocijom vodika, energenta koji će, kako kaže, u budućnosti igrati ključnu ulogu u uravnoteženju energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima energije.
Ona je vodeća stručnjakinja u Hrvatskoj za područje vodika i vodikovih energetskih tehnika. Izvanredna je profesorica na Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i voditeljica Laboratorija za energetska postrojenja te potpredsjednica Hrvatske udruge za vodik.
Otkriva nam zašto vodik postaje jedan od nositelja energetske tranzicije, što nam donosi planirani projekt Dolina vodika Sjeverni Jadran i kako bi trebao izgledati put do dekarbonizacije.
Do 2100. nećemo moći otvoriti prozor i prozračiti sobu
Moramo osvijestiti, upozorava odmah na početku razgovora, da je nužno prihvatiti vodik kao jedno od rješenja za očuvanje uvjeta za život na zemlji.
“Do 2050. moramo postati globalno klimatski neutralni, i tko god kaže da je to daleko i da ima vremena je sebičan, jer ne misli na generacije koje dolaze. Bez promjene današnjega modela ponašanja, do 2100. postići ćemo toliku količinu CO2 u atmosferi da otvaranjem prozora neće biti moguće prozračiti sobu”, kaže nam prof. Kovač.
Cilj je nulta emisija do 2050.
Dodaje da je primjena vodika višestruka i da se može koristiti gdje god nam je potrebna električna energija.
“Pogodan je za primjenu u industriji, transportu, kućanstvima i općoj energetici. Primjenjuje se i u svemirskoj industriji, u prijenosnim agregatima, u cestovnom, željezničkom, morskom pa i zračnom prijevozu, a postoje i vodikove elektrane”, ističe prof. Kovač prednosti jednog od energenata koji bi mogao u budućnosti zamijeniti plin, naftu, ugljen i ostala fosilna goriva te nastavlja:
“Zeleni vodik, poznat kao čisti ili obnovljivi vodik, među svim ostalim nijansama vodika, smatra se jedinim prihvatljivim za postizanje ciljeva nulte emisije do 2050. To je vodik proizveden elektrolizom vode korištenjem 100 posto obnovljivih izvora energije, bez popratnih štetnih emisija”, pojašnjava naša sugovornica.
Energetska tranzicija na što bezbolniji način
Naša sugovornica kaže da se primjenjuju dva osnovna pravca korištenja obnovljivoga vodika.
“Prvi je za pohranu električne energije iz obnovljivih izvora energije u vodik putem elektrolize vode, a drugi je za dekarbonizaciju transporta, industrije i grijanja. Dok je drugi direktan i očigledan, prvi je važniji jer omogućava širu primjenu obnovljivih izvora energije”, pojašnjava prof. Kovač.
Hrvatska ima velik potencijal
Smatra da Hrvatska ima dovoljno slatke vode i još više morske vode pa bi uz obilje sunčeve energije proizvodnja obnovljivog vodika mogla biti dovoljna za pokrivanje unutarnjih potreba, a viškove bismo mogli izvoziti, istovremeno ne emitirajući niti grama CO2.
“Globalne klimatske promjene moraju se zaustaviti pod bilo koju cijenu prije nego bude prekasno. Država i znanstvenici moraju pronaći način kako riješiti pitanje energetske tranzicije s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, na što bezbolniji način za naciju”, tvrdi prof. Kovač.
Može se čuvati beskrajno dugo
Znanstvenica nam je pojasnila kakvu bi ulogu vodik trebao igrati u uravnoteženju energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima energije.
“Vodik kao gorivo može se proizvoditi na licu mjesta gdje god ima vode i sunčeve ili energije vjetra te pohraniti u spremnike za dane kada nam je energija potrebna. U njima se vodik može čuvati gotovo beskrajno dugo. Preko gorivnih članaka korištenjem vodika iz spremnika i kisika iz zraka ili spremnika dobiva se električna energija koja se onda može koristiti u različite svrhe. Dakle, ključ je u pohrani energije”, govori.
Pohrana vodika je jeftinija
Naša sugovornica napominje da će onaj tko će riješiti dugotrajnu, posebno sezonsku, pohranu energije, riješiti pitanje energetske neovisnosti. “Kada bi se uz sustave koji koriste obnovljive izvore energije, a današnja proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije zasnovana je na farmama vjetroturbina i poljima fotonaponskih modula, ugradili vodikovi sustavi, viškovi električne energije mogli bi se pohranjivati za kasniju uporabu kada sustavi s obnovljivim izvorima energije ne rade ili rade manjkavo”, kaže.
Nestalnost obnovljivih izvora energije kao prepreka njihovom ubrzanom razvoju tako bi se kompenzirala bez popratne emisije stakleničkih plinova, dodaje prof. Kovač ističući da je pohrana vodika jeftinija, a problem reciklaže je manji.
Hrvatska strategija za vodik
Hrvatska je prije nepuna dva mjeseca dobila Strategiju za vodik do 2050. Strategija, ističe prof. Kovač, usmjerava Hrvatsku na relativno bezbolno napuštanje fosilnih goriva i maksimalnu orijentiranost na obnovljive izvore energije, doprinosi istraživanju i razvoju vodikovih tehnologija i oslobađanju zemlje od uvoza energije.
“Strategija je odredila ciljeve u tri faze, i to za razdoblje od 2021. do 2026. za početak uspostave gospodarstva temeljenog na vodiku, potom od 2027. do 2030. za implementaciju obnovljivoga vodika u gospodarstvo, i u konačnici od 2031. do 2050. kao razdoblje u kojemu se očekuje uspostavljeno gospodarstvo temeljeno na obnovljivom vodiku”, kaže nam prof. Kovač koja bila zamjenica predsjednika Stručne radne skupine za izradu Hrvatske strategije za vodik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
Smatra da je Strategija dobro strukturirana, ambiciozno realna i provediva s naglašenom potrebom suradnje politike, industrije i znanosti, a i interes hrvatskoga gospodarstva za projekte u području vodika je velik.
Sa Strategijom će razvoj svojih projekata uskladiti i HEP. Realizacija konkretnih projekata ovisit će o potencijalima pojedinih lokacija, mogućnostima korištenja različitih poticaja, razvoju zakonskog okvira i drugim specifičnostima koji utječu na njihovu izvodljivost.
I Hrvatska se okreće prema vodiku
EU fondovi financiranja, tvrdi prof. Kovač, osigurali su izdašna sredstva upravo za uvođenje vodikovih tehnologija u svim sektorima – od transporta, industrije, kućanstva do opće energetike, a sve s ciljem ublažavanja, odnosno prilagodbe klimatskim promjenama, smanjenja emisija CO2 i ograničenja temperature na ispod 2 stupnja Celzija u odnosu na predindustrijsko razdoblje te u konačnici ostvarenje energetske neovisnosti.
“Za projekte su zainteresirane i male i velike tvrtke. Gradi se prva hrvatska sunčana vodikova elektrana u Ivanić Gradu, proizvodi se oprema za vodikove sustave po principu ključ u ruke, istražuju se mogućnosti umješavanja vodika u postojeću plinsku infrastrukturu i mogućnosti izgradnje postrojenja za proizvodnju obnovljivoga vodika”, nabraja nam.
Čak 55 projekata spremno je krenuti u provedbu
Na javni poziv Ministarstva gospodarstva za uvrštavanje na popis važnih projekata od zajedničkog europskog interesa u području tehnologija i sustava vodika prijavljeno je 55 projekata koji su spremni odmah krenuti u provedbu.
“Dakle, Hrvatska svojim interesom kroz projekte spremne za provedbu stoji dobro, a u vodikovom energetskom gospodarstvu može pronaći svoje mjesto u cijelom vodikovom lancu vrijednosti, od proizvodnje, preko pohrane do transporta i korištenja vodika”, smatra prof. Kovač.
Integracija vodika u projekte hrvatskih tvrtki
Hrvatske tvrtke bi, tvrdi prof. Kovač, mogle integrirati vodik u svoje projekte i s proizvodnog i softverskog aspekta.
“Proizvodni aspekt podrazumijeva uvođenje pojedinih komponenti vodikovih sustava, poput elektrolizatora i gorivnih članaka, spremnika vodika i to unutar postojeće ili pokretanjem nove proizvodnje. Softverski aspekt se odnosi na razvoj i implementaciju softverskih rješenja za regulaciju i praćenje bilo proizvodnog procesa bilo rada instaliranog sustava”, objašnjava prof. Kovač.
Napominje da bi za to bila potrebna stručna analiza kojom bi se utvrdilo omogućava li tvrtki ono što sada proizvodi ulazak u vodikove tehnologije.
“Proizvođač vijaka bi se sasvim lako mogao preusmjeriti u zeleno područje budući da vijci imaju važnu primjenu u komponentama vodikove tehnologije. Tu su i proizvođači četkica za elektromotore koji koriste prešani grafit. Oni bi mogli proizvoditi bipolarne ploče za elektrolizatore i gorivne članke”, dodaje.
HEP je već prije više godina u svojim razvojnim projektima računao s vodikom. Tako je primjerice za novi kombi-kogeneracijski blok koji se radi u zagrebačkoj Elektrani-toplani ugovorio turbine koje će u budućnosti osim prirodnog plina moći koristiti i vodik. Jednako tako će funkcionirati i turbine u novom bloku koji će se izgraditi u Osijeku.
Doline vodika kao globalni fenomen
Naša sugovornica uključena je i u važan regionalni projekt Doline vodika Sjeverni Jadran. Ideja o dolinama vodika, ističe, krenula je iz Europe, naglo se proširila te sad predstavlja pravi globalni fenomen.
“Doline vodika su zapravo umanjena gospodarstva zasnovana na vodiku. Riječ je o središtima za testiranje i demonstraciju vodikovih tehnologija koje pokrivaju proizvodnju, pohranu, distribuciju i korištenje vodika te miješanja prirodnog plina i vodika u svrhu primjene u energetskom, industrijskom i transportnom sektoru. Niču po cijeloj Europi i tu se ulažu milijarde eura”, priča nam pa nastavlja:
“Trenutno imamo 35 aktivnih dolina vodika u koje je uključeno 20 zemalja diljem svijeta, od Europe do Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Japana, Kine do Tajlanda. A tu je sad i 36. Dolina vodika Sjeverni Jadran u osnivanju koju čine Hrvatska, Slovenija i talijanska regija Friuli Venezia Giulia, za koju je potpisano Pismo namjere”, objašnjava nam prof. Kovač.
Ona je bitna, dodaje, jer kroz uspostavu gospodarstva temeljenog na vodiku donosi važan korak prema provedbi Hrvatske strategije za vodik.
Do 2030. otvaranje 45 tisuća novih radnih mjesta
“Osim toga, a s ciljem ubrzanja uvođenja vodikovih tehnologija, ova Dolina vodika omogućit će i prekograničnu suradnju, privlačenje investicija, promidžbu i primjenu vodikovih tehnologija u srednjoj i istočnoj Europi cijelog vodikovog lanca vrijednosti za pokrivanje potreba različitih korisnika, od industrije, prometa, kućanstava do opće energetike. Projekti koji će se provoditi pridonijet će ostvarenju ciljeva EU zelenog plana i EU strategije za vodik”, naglašava prof. Kovač.
Osnivanjem Doline vodika Sjeverni Jadran, otkriva, očekuje se otvaranje i do 45 tisuća novih radnih mjesta te 3,6 milijardi eura godišnje dodane vrijednosti u ove tri zemlje do 2030.
Automobilom na vodik do Bruxellesa
S ciljem podizanja svijesti o nužnosti prijelaza na čisti transport nultih emisija prof. Kovač je 2019. bila jedna od organizatorica projekta Croatia Mirai Challenge. Putovala je do Bruxellesa automobilom na vodik – električnom vozilu koji energiju za pogon dobiva iz vodika preko svežnja gorivnih članaka.
“Planirana vodikova ruta uključivala je Zagreb – Graz – Passau – Geiselwind – Weisbaden – Köln – Bruxelles. Prešli smo 1297 kilometara. To je bio prvi put da je jedan automobil na vodik vozio hrvatskim prometnicama. Dok ga vozite imate neki poseban osjećaj da doprinosite zaštiti okoliša jer je popratna emisija CO2 jednaka nuli”, ponosno nam priča prof. Kovač, koja je i voditeljica projekta prve hrvatske punionice vodika otvorene prije tri godine.
“U Hrvatskoj do kraja 2026. možemo očekivati najmanje šest punionica vodika za osobne automobile, autobuse i teški transport, instalaciju elektrolizatora za proizvodnju obnovljivoga vodika koji će se između ostaloga koristiti i za opskrbu automobila. Planira se i nabava i stavljanje u promet 70 autobusa na vodik i baterije te sufinanciranja kupnje 2000 novih automobila na alternativni pogon, bilo vodik, bilo baterije. Sva sredstva osigurana su kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.-2026. godine”, objašnjava.
Na bespovratna sredstva u okviru Nacionalnog plana za svoje projekte računa i HEP.
Prvi hrvatski bicikl na vodik
Ono po čemu je ova mlada znanstvenica poznata široj javnosti je prvi hrvatski bicikl na vodik. Kreirala je za sada jedini takav u Hrvatskoj. Ideja joj se javila tijekom izrade doktorske disertacije na temu – Proizvodnja vodika elektrolizom vode korištenjem Sunčeve energije.
“Cilj mi je bio koristiti čisti proizvedeni vodik u gorivnim člancima. Prvi korak je bio osigurati sredstva kako bi to realizirala. Baš tada je HEP, koji je inače jako angažiran u izgradnji projekata obnovljivih izvora energije, raspisao natječaj za dodjelu donacija. Na taj natječaj mogao se prijaviti samo jedan projekt iz iste institucije, a ja sam prošla interni natječaj na svom fakultetu i tako je krenulo”, kaže nam dr. Kovač koja je svoj bicikl nazvala – HEPi.
Bicikl na vodik je, objašnjava nam, bicikl koji električnu energiju potrebnu za pogon elektromotora dobiva iz vodika preko gorivnih članaka. Prvi hrvatski bicikl na vodik opremljen je vodikovim sustavom koji uključuje svežanj gorivnih članaka od 300 W, spremnik vodika od 30 bara, DC/DC pretvarač, popratnu elektroniku i osjetnike.
“Cijeli proces je potpuno bez popratnih štetnih emisija. Cilj mi je bio javnosti približiti vozilo na vodik te podići svijest o važnosti prelaska na transport bez popratne emisije CO2”, ističe.
Mini flota bicikala na vodik
Bicikl, kaže, vozi često. Kad god joj to vremenske prilike dozvole. Puni ga na punionici vodika, a s jednim punjenjem na 30 bara može prijeći sedamdesetak kilometara, ovisno o uvjetima na cesti.
“S obzirom na to da se radi o prototipu, ukupna vrijednost je negdje oko 100 tisuća kuna. Uz dodatna manja ulaganja bicikl je spreman za komercijalizaciju. Cijena komercijalnog bicikla koji već postoji na tržištu je 7,5 tisuća eura i vjerujem da bi se i ovaj naš mogao približiti toj cijeni kako bi bio konkurentan na tržištu”, priča te nastavlja:
“Moja H2 grupa i ja uključeni smo u projekt UrbanSTEM koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda u sklopu kojega upravo planiramo nabaviti dva komercijalna bicikla na vodik te tako izgraditi mini flotu bicikala na vodik koja bi se, na primjer, u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba mogla uključiti u turističku ponudu, a njihova autonomija bit će osigurana na našoj punionici vodika na FSB-u. Naša punionica koja je prva i za sada jedina u Hrvatskoj, bit će nadograđena za punjenje do 500 bara tako da će se, osim za bicikle, moći koristiti i za punjenje autobusa na vodik i drugih vozila. Upravo to je njena dodana vrijednost.”
Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om .