Mama je javila da kupujemo novi auto. U to sam vrijeme studirala i vozila obiteljsku Seat Cordobu – masivnu, u crvenoj boji, prvi auto koji sam vozila nakon što sam položila vozački. Uskoro nam je stigla predivna Alfa 147, metalik crna. Svi u obitelji bili smo emotivno vezani za Cordobu (teško za shvatiti, da), no vrlo brzo smo se naučili na Alfu.

Meni je posebno sjela. Frendovi su se podijelili u dva tima: oni koji bi je rado vozili, i oni koji su me stalno zafrkavali da imam automehaničara na brzom pozivu, da je Alfa kraljica zaustavnog traka pa sve do urnebesno glupih fora: znaš da je Božić kad se upali Alfina kontrolna ploča.

Godine su prolazile, auto je bio poslušan. Osim redovnih servisa, registracija i osiguranja, godinama smo plaćali i kasko. Ipak je u pitanju Alfa, pa za svaki slučaj. Bila je 2016., zimsko jutro, kada je susjed jako loše procijenio da autom može proći između naše parkirane Alfe i kamiona za čistoću. Šanse su bile minimalne – kroz ulicu istovremeno može proći samo jedan auto – ali on je to ipak pokušao.

Nagužvani kaos koji smo ugledali

Sad kad vrtim film unatrag, nije bilo nekih vidljivih znakova da je došlo do problema, ni kod mene, ni kod njega. Skoro sam sjela i odvezla se na kavu kad me zaustavio i rekao da bi on malo pogledao ovjes. Nisam znala zašto me to pita, sve dok nismo pogledali. A ispod, nagužvani kaosi. Jedina opcija je bila zvati vuču i otfurati ga na dijagnozu i popravak. Koji je potrajao neko vrijeme, jer znate kako je s majstorima bilo koje kategorije.

To je bio tek početak problema. Susjed se javio, priznao grešku i rekao da će njegovo osiguranje pokriti trošak. Međutim, kazao je, auto još nije njegov, jer ga je tek nedavno nabavio. Povuci potegni, drž’ ne daj, došli smo do nekog sporazuma. Auto je popravljen o trošku tuđeg osiguranja, ali je još mjesecima zvučao kao kanta lima (ok, to i je) koja će se na sljedećoj rupi na cesti raspasti. Od pregleda vilica do balansiranja guma, cvilio je svaki put kad cesta pod njim nije bila savršena.

Slupan zadnji kraj na parkingu u Rijeci

Par mjeseci kasnije opet nismo imale sreće. Išla sam za vikend u Rijeku. Ostavila sam auto na parkingu i otišla s frendicom na ručak. Kad smo se vratili, zadnji kraj mi je bio ulupljen. Gepek se od udarca nije mogao otvoriti. Vrtjela sam se po parkingu, nervozno tražila krivca, ali nitko ništa nije vidio, nitko nije ostavio poruku i jedino mi je rješenje bilo pokrenuti naplatu kroz kasko.

Sve sam prijavila i dobila izračun štete. Onda sam našla limara kojem je izračun odgovarao i napravio mi je račun. S tim računom i njegovim žiro računom otišla sam u Croatia osiguranje. Onda su oni to sve ovjerili i limar se bacio na posao. Tako sam se upoznala i s procesom isplate, koji je na moje iznenađenje, ipak bio brz i jednostavan.

Sve je sređeno. Preživjeli smo udes, ja sam uskoro odselila u Zagreb, a Alfa je za dvije godine došla za mnom.

U jednoj autopraonici su razbili kvaku

Tu je krenula njezina, a i moja prava avantura. Prvo mi je u automatskoj praonici automobila stroj prožvakao registarsku tablicu. Nakon što sam odlučila da automatizirane četke nisu za mene, u ručnoj autopraonici uspjeli su mi strgati kvaku suvozača. To sam, jasno, skužila tek kada sam ga dofurala pred stan, a kad sam ih nazvala su se naravno pravili ludi.

Bila sam uporna pa sam im odnijela auto na popravak. Od toga naravno ništa, a pod hitno mi je trebala nova kvaka. Hello oglasnici, postoji li kvaka za Alfu 147? Postoji, super, odmah sam je naručila. Surfajući dalje po forumima i čitajući Alfiste, dobivam informaciju da je moj auto neka limitirana verzija kojoj ta kvaka, upravo naručena, ne odgovara. Tih 350 kuna bačeno je u vjetar. I danas mi je žao tih novaca jer nije moralo biti tako da sam sve riješila preko kaska. Posebno jer je prvi puta sve išlo glatko. Ipak, ovdje sam vođena nekom svojom vizijom na kraju morala sve riješiti kod automehaničara koji je specijaliziran za popravke i ušminkavanja Alfi. Sloboda, ali ne zadugo.

Razbijen auto u autopraonici

Jedno jutro skužim da mi desni retrovizor ne stoji onako kako sam ga namjestila. Čačkajući po njemu, skužim da ga je netko otkinuo s postolja. I lijepo vratio. Totalno ludim, trebam ići na put, pa ga obljepljujem s nekom svjetložutom trakom koja nije čak ni duck tape, i krećem na put. Vozim najsporije što mogu na autocesti, da ne ostanem bez njega. Smijem se sama sebi u kojoj sam ludoj situaciji.

Odmah nakon tog puta, nova zgoda. Vozim auto na pranje, na mjesto gdje sam ga ranije već prala (ne ono gdje su sredili kvaku). Dolazim po njega i ne vidim ga na parkingu autopraonice. Pitam gdje je, a vlasnik mi kaže da ga je njegov zaposlenih ogrebao. Doživljavam slom potiho u sebi, hodam do auta negdje dalje i spazim da su vozačeva vrata udubljena. Kažem vlasniku da to nije samo ogrebano, jer toliko se kužim u stvari, a on se suludo ispričava i govori kako mi ga oni mogu to sve popraviti kod lokalnog automehaničara ako želim.

Scena broj 2. vozim ga na to mjesto i ostavljam auto u nepoznate ruke čovjeku koji me uvjerava da će srediti sve, pa čak i odlomljeni retrovizor. Ako ga nabavim. Nabavljam retrovizor, ali auto ne stiže. Kaže automehaničar da ima problema s naplatom s dečkima iz autopraonice, zovem i njih, ali se ne javljaju na telefon. Da stvar bude još malo zanimljivija, meni je istekla registracija dok je auto bio na popravku. Show, plaćam osiguranje, opet uzimam Croatiju jer su mi bili dobri i brojim dane da me ne globe za veliko kašnjenje na tehnički.

Danas ima 15 godina, ali stvarno dobro stari

Nakon toga je uslijedio mirniji period: osim tu i tamo praznog akumulatora zbog cjelodnevnog blinkanja sva 4, nije bilo većih problema. Trenutačno je aktualan gumb za ručnu koji pokušavam nabaviti, ali to su sitnice prema svim ovim akcijama koje su uvijek skrivili drugi.

Danas moja Alfa ima 15 godina, jednom je kompletno prefarbana i bez obzira na sve što se putem događalo, dobro je očuvana. Da moram birati auto koji bih vozila, ponovno bih odabrala nju, iako sam hrpu puta rekla da je treba parkirati u Savu i otići. Što bi rekao moj frend: “Ahaaaa, ti voziš Alfu, pa sad kužim zašto je se ne želiš riješiti.” Ima nešto istine u tome. Ali ima istine i u onoj tatinoj da kasko treba uplaćivati.

Sadržaj nastao u suradnji s Croatia osiguranjem.

Preko 800.000 klijenata daje svoje povjerenje Croatia osiguranju iz godine u godinu, a u 2020. godini obrađeno je preko 144.000 šteta i isplaćeno više od milijardu kuna naknada.

Radi jednostavne i brze prijave štete Croatia osiguranje omogućava da se šteta prijavi na webu, kroz Moja Croatia aplikaciju, pozivom na broj 072 00 1884 ili u Croatia osiguranje procjenilištima.

Obrada štete je složen proces, a svaki korak obrađuje se pažljivo i u najbržem mogućem roku, tako štete prijavljene po policama kasko osiguranja u prosjeku budu isplaćene u roku od 8 radnih dana nakon prijave.