Učimo o muzejima i dijelimo nagrade: Kako su oglavlja od sinonima za eleganciju postala simboli aktivizma

Zagrebački Etnografski muzej u svom vlasništvu ima zbirku pokrivala za glavu, koja se u odnosu na slične muzejske zbirke u Hrvatskoj, ističe u prvom redu brojnošću, raznolikošću i starošću predmeta s područja cijeloga svijeta.

U razgovoru s višom kustosicom Maretom Kurtin i muzejskom savjetnicom, mr. sc. Aidom Brenko koje zajedno s Vesnom Zorić potpisuju izložbu “Kapa dolje!” Priča o (ne)pokrivanju glave, razgovarali smo o važnosti oglavlja kroz povijest, posebno za žene, i njihovim subverzivnim tendencijama

Predmeti koji pripadaju hrvatskoj materijalnoj i nematerijalnoj kulturi sredinom 19. stoljeća počeli su se sabirati u Narodnome muzeji utemeljenom 1846. Odabrani predmeti iz hrvatske seoske kulture u tadašnjoj javnosti dobivaju status narodne ili nacionalne umjetnosti i kao takvi počinju se sakupljati unutar Narodnoga muzeja. Svečane kape seoskih žena bile su prvi predmeti kategorizirani kao etnografski.

Etnografski muzej u Zagrebu osnovan je 1919., njegov prvi stalni postav otvoren je 1922. godine, a tekstil i odjeća predstavljali su njegov najreprezentativniji dio. Osobito su se isticala različita oglavlja bogatstvom ukrasa i tehnika izrade.

Muzejska savjetnica mr. sc. Aida Brenko i viša kustosica Mareta Kurtin koje su ujedno i koautorice izložbe Kapa dolje! Priča o (ne)pokrivanju glave, zajedno s muzejskom savjetnicom Vesnom Zorić, ispričale su nam da su upravo ženske kape i nakon osnutka EMZ-u bile omiljeni predmet sakupljanja.

Utjecaj modernizacije na nošnje

“Tada se naime smatralo da je upravo seljačka kultura izvorna i različita od kulture drugih naroda te da na osnovu pučke kulture valja konstruirati nacionalni identitet. Ženske kape, koje su u seoskim zajednicama nosile samo udane žene, osobito su se isticale svojom ljepotom pa su tako postale i prvi predmet koji se unutar Narodnoga muzeja smatrao etnografskim. Najbrojnije takve kape u fundusu EMZ-a s područja su središnje i sjeverozapadne Hrvatske”, kažu autorice.

Dodaju i da je zahvaljujući razvoju nošnje u 19. stoljeću gotovo svako selo imalo svoja pokrivala za glavu koja su se isticala bojom, oblikom i ukrasima. Uskoro su se pod utjecajem modernizacije nošnje prestale nositi svakodnevno, a pokrivala za glavu postala su omiljeni sakupljački predmeti. I to ne samo kao etnografski artefakti, već su njihovi ukrasi u obliku veza ili čipke služili kao izvori inspiracije za suvremene predmete koji su se, kažu autorice izložbe, izrađivali unutar kućnih industrija.

Oglavlja iz cijelog svijeta

Etnografski muzej posjeduje najveću zbirku pokrivala za glavu kao i najstarije predmete iz te kategorije. Ona sadrži ženska, muška i dječja pokrivala s raznih područja Hrvatske i cijelog svijeta.

“Bogatstvo i raznolikost predmeta iz zbirki EMZ-a, koji potječu iz različitih razdoblja, kultura i s geografski udaljenih područja omogućuju nam interpretaciju njihovih značenja izvan lokalnih, regionalnih i nacionalnih okvira, dovodeći ih u vezu s migracijama, raznolikošću, mobilnosti, razmjenama i hibridnosti”, ispričale su nam autorice izložbe.

U zbirci čuvaju jedan pusteni šešir iz 1754. godine koji je na svojoj svadbi nosio Mijo Kolesar iz Torčeca u blizini Koprivnice, a koji je ujedno i najstarije oglavlje koje imaju u fundusu. Obitelj Mije Kolesara Muzeju ga je darovala još 1925. godine nakon što je godinama prenošen s generacije na generaciju i posuđivan prijateljima i poznanicima iz zajednice.

Suvremenija oglavlja nabavljena su upravo kod istraživanja i pripreme izložbe Kapa dolje! “Zanimljivo je pratiti promjene u obrtu i dizajnu, odraze svakodnevice i prilagodbu aktualnom vremenu i potražnji. Kao primjer izdvojila bih Darka Škrgatića, najmlađeg predstavnika šeste generacije u obitelji klobučara koji je obrt prilagodio suvremenim trendovima mode promovirane popularnom kulturom, glazbom, serijama ili specifičnim životnim stilom”, rekla nam je kustosica Mareta Kurtin.

“Među dizajnerima svakako se ističe Silvio Vujičić, višegodišnji suradnik EMZ-a koji u svom radu uspješno spaja tradicijsku i suvremenu te digitalnu tehnologiju. Njegovi odjevni predmeti, bilo da ih nosite ili promatrate u muzeju, potiču promišljanje o društvu, politici, seksualnosti, prolaznosti. Inovativan je njegov eksperiment s modom vjerske odjeće što je rezultiralo vizijom suvremene židovske kape, kipe.”

Oglavlje kao subverzivni simbol

Oglavlja su se kroz povijest mijenjala u obliku, estetici, funkciji te su im pripisivana različita značenja u kontekstu religije, klasne i nacionalne pripadnosti, ali i aktivizma.

Oglavlja koja su u prvoj polovici 20. stoljeća bila must have svake kombinacije, sinonim za eleganciju, kroz bujanje aktivizma u šezdesetima odbačena kao isključivo estetski dodatci i vraćena kao simboli otpora i slanja političkih poruka. No, oglavlja su se kao simboli otpora koristila i mnogo ranije.

“Glava kao najistureniji dio tijela prikladna je iskazivanju različitih statusa i zanimanja, ali i stavova npr. modnih, protestnih, političkih, navijačkih”, ispričale su nam autorice izložbe.

“S obzirom na to da se mekana kapica, poculica, koja je ženama ograničavala pogled etablirala kao arhetip ženske čednosti, već je šešir u drugoj polovici 19. st. predstavljao simbol ženske emancipacije i oslobođenja od tradicije. Cloche, prepoznatljiv zvonolik model šešira iz 1920-ih obilježio je još veću slobodu žena i po prvi put ih tjera da visoko podignu pogled. Zbog velike potražnje mode kitničarski je obrt mnogim ženama omogućio i ekonomsku samostalnost”, dodaju.

No, Kurtin i Brenko kažu da unatoč tim malim pomacima i dalje govorimo o vremenu “kada je odijevanje bilo propisano etiketom, strogim pravilima prikladnog odijevanja, zatim tradicijom te vjerskim odredbama o skromnosti u ponašanju i odijevanju.”

Tada su se i detalji poput nakošene kape ili raspuštenih vrpci šešira smatrali subverzivnima, a tek je, kažu, “revolucija mladih započeta 1950-ih redefinirala konvencionalno prihvaćena pravila odijevanja sukladno dobi, spolu i klasi.”

Kapa kao sredstvo otpora

Veliku ulogu aktivističkim pokretima imala je kapa. Oglavlje koje se pojavilo kao dio radničke odjeće, u 19. stoljeću postalo je dio sportske odjeće, a onda je u 20. stoljeću u svim mogućim oblicima, kapa poprimila ulogu sredstva otpora.

“Dvije su kape postale simbolom pobune i revolucionarstva – frigijska kapa koja od antike nosi simboliku oslobođenja od ropstva te crna beretka s crvenom zvijezdom koju je nosio Che Guevara na legendarnoj fotografiji Alberta Korde. Prije Chea beretku su nosili Sartre, Picasso i drugi pripadnici filozofske, umjetničke i boemske kontrakulture Lijeve obale Pariza. Na našim prostorima, nakon što je iza Drugog svjetskog rata fes izašao iz upotrebe, beretku teget boje kao dio nošnje preuzelo je bošnjačko muslimansko stanovništvo.”

“Balaklavu, pletenu kapu koja otkriva samo oči i/ili usta poznatu i kao ski-kapa ili fantomka, nose pripadnici zapatističkog pokreta kako bi sakrili identitet te zbog ideološkog uvjerenja da ih ona čini međusobno jednakima. Turban je postao univerzalno oglavlje kako ratne oskudice tako i glamura, a Simone de Beauvoir nije ga se odrekla od rata do smrti. Razdoblje socijalizma obilježili su kačketi, kapa Lenjinka, koje su nosili proleteri – radnici, obrtnici i činovnici, dok šeširi postaju simbolom buržoazije”, pričaju autorice izložbe.

Upravo su balaklava i turban bili dio našeg editorijala koji smo snimili u Etnografskom muzeju u sklopu projekta Nosim kulturu. Radi se o oglavljima koja su danas dio suvremene mode, pomalo odvojena od svoje subverzivne uloge, ali idealna za stilsku igru kojoj smo se s komadima iz Designer Outleta Croatia i mi prepustili.

Kape i politika

Iz godine u godinu još uvijek vidimo korištenje kapa za slanje poruka, posebno političkih. Primjerice šilterice su bile jako važne u političkim kampanjama Hillary Clinton i Donalda Trumpa 2016. godine.

Sjajan primjer su i kape koje su nosile žene u jeku #MeToo pokreta na marševima diljem svijeta. Radilo se o štrikanim ružičastim kapama s ušima koje su prozvane pussyhat. Kurtin i Brenko kažu da se kroz cijelu povijest folklor često instrumentalizirao u političke svrhe.

“U Muzeju čuvamo kape i parte (vrsta djevojačkoga dijadema) koje su patriotski orijentirane građanke i plemkinje nosile tijekom 19. stoljeća u svečanim prilikama nacionalnog karaktera, poput inauguracije bana Josipa Jelačića. Takva su oglavlja bila inspirirana seoskom modom, a građanke i plemkinje nosile su ih kako bi iskazale svoje nacionalne osjećaje”, kažu te dodaju:

“U Dalmaciji je pak simbol narodnjaka bila dinarska crvenkapa u opreci s klobukom autonomaša (talijanaša). U vrijeme Banovine Hrvatske na skupovima Seljačke sloge sudionici su često pokrivala za glavu ukrašavali trobojnicom, opet s idejom pokazivanja političkih stavova i podrške Hrvatskoj seljačkoj stranci. Jedno je takvo oglavlje u izložbi Kapa dolje!. U doba socijalizma pripadnice AFŽ-a, primjerice iz okolice Zagreba prilikom dočeka raznih delegacije i posjeta političara stavljale su na glavu kape kakve su se ranije nosile u njihovim seoskim sredinama.”

Oglavlja i vjerski običaji

Uz sve njihove uloge kroz povijest, pokrivala za glavu i dalje najčešće vežemo uz vjerske običaje i obrede. Često prvo pomislimo na hidžabe i burke, no Kurtin i Brenko ističu da su i u našim pretežno katoličkim seoskim sredinama žene poslije udaje nosile kape, pokrivale glave maramama, a u nekim krajevima nije se smio vidjeti ni djelić kose.

“Kapa se obredno stavljala poslije prve bračne noći, a potom nosila do kraja života. Kosa se tada oplitala oko podloška koji je ujedno davao oblik cjelokupnom oglavlju. Ti su podlošci nevidljivi javnosti, ali zato predstavljaju vrlo intiman ženski predmet, koji tijekom godina postaje na neki način dio tijela.

Kad je poslije Drugoga svjetskog rata stigla naredba da se takva oglavlja odbace kao znak seoske zatucanosti i primitivnosti mnoge su žene bile ogorčene i posramljene, jer su najveći dio života imale pokrivenu glavu što je postalo i dijelom njihova identiteta. Mlađe su žene lakše odbacivale taj način pokrivanja, no za starije je to često bilo traumatično iskustvo o kojem su nam pripovijedale kazivačice tijekom istraživanja. Jedan takav podložak ‘fanjek’ Muzej je nabavio za vrijeme istraživanja u Jaskanskom polju 1920-ih.”

Oglavlja su se koristila i u običajima, a jedna takva neobična kapica u fundus EMZ-a stigla je iz Crne Gore, s područja Žabljaka, a datira iz 1930-ih.

“Kapa je pletena od domaće vune, a ukrašena šarenim perjem. Tako ukrašene kape nosila su djeca da se zaštite od uroka i zlog pogleda. Vjerovalo se da će kapa svojim šarenilom privući poglede i tako se odvratiti pažnja od djeteta. Kapicu je muzeju poklonila Marijana Gušić, ravnateljica Etnografskog muzeja od 1946. do 1965., koja ju je donijela s jednoga od terenskih istraživanja u tome kraju.”

Nosite kulturu i osvojite nagrade

Riješite kviz i sudjelujte u nagradnom natječaju Telegrama i Designer Outleta Croatia. Provjerite svoje znanje o kulturi kroz kratka pitanja znanja te pokažite kreativnost na posljednjem pitanju kviza.

Dijelimo jednu poklon karticu Designer Outleta Croatia u vrijednosti od 1.000 kuna uz po dvije ulaznice za ove zagrebačke muzeje: Muzej suvremene umjetnosti, Muzej grada Zagreba, Etnografski muzej, Arheološki muzej, Muzej iluzija, Muzej 80-ih, Muzej čokolade Zagreb. Setove od dvije ulaznice za svaki od navedenih muzeja poklanjamo za još troje čitatelja.

Nagradni natječaj je završio. Sretni dobitnici su: Sandra Jurković. Marko Hodak, Katarina Dukić, Maša Marić

 

---

Nosim kulturu projekt je Telegram media grupe i Designer Outleta Croatia u kojem kroz jedinstvene modne priče promoviramo hrvatske muzeje. Podržite kulturu, ona je uvijek u modi. Dijelite sadržaj ovog projekta uz oznaku #nosimkulturu te na taj način ju nosite i vi. Više o modi i muzejima saznajte na službenoj stranici projekta.