Ugledni pedijatar o izbirljivosti djece u prehrani: 'Problem se najčešće pojavljuje kod prvog djeteta. Evo zašto'

Vjerojatno ste se kao roditelj našli u situacijama kada vaše dijete odbija jesti. U tim trenucima valja biti smiren i fokus prebaciti s hrane na nešto drugo jer ako povisite ton ili pak dajete djeci ultimatume, vrlo vjerojatno će to izazvati kontraefekt.

U rijetkim slučajevima je probirljivost oko hrane nešto oko čega se treba ozbiljno zabrinuti, no roditeljska briga je prirodna i normalna. Da vas umirimo, razgovarali smo sa zagrebačkim primarijusom i specijalistom pedijatrije prof. dr. sc. Milivojem Jovančevićem koji nam je odgovorio na najčešća pitanja roditelja u kontekstu djece i prehrane.

Prema njegovom dosadašnjem iskustvu, srećom, većina djece nema baš dugih faza izbirljivosti u prehrani.

“Katkad su ovakve poteškoće tek blago izražene te je broj namirnica koje ne žele jesti malen, no katkad se prehrana svodi na nekoliko preferiranih namirnica. Neka djeca, primjerice, ne žele jesti ništa zelene boje, drugi ne vole crvenu boju namirnica, treći ne jedu salate, četvrti meso i tako dalje”, govori Jovančević.

Problemi se najčešće javljaju u predškolskoj dobi

Najčešće se problemi javljaju u predškolskoj dobi, a najizraženiji su nakon navršene godine dana pa do školske dobi.

“U strahu da dijete ne ostane gladno, roditelji prilagođavaju jelovnik prema njihovim željama. Uglavnom sva djeca imaju dostatan kalorijski unos, međutim, kod izrazito izbirljive djece često postoji nedostatak mikronutrijenata, odnosno vitamina i minerala. Problem se rjeđe javlja kod drugog i svakog narednog djeteta u obitelji”.

U tim slučajevima roditeljima preporučuje da odbace taj prilagođeni jelovnik i nude raznovrsne obroke. U slučaju da dijete odbijete jesti što mu je ponuđeno, nikako ga ne treba siliti.

Moguća je slabokrvnost

Dodaje da često ovakav tip djece u vrtiću ili u gostima pojedu sve namirnice. Naglašava da, ako dijete odbije obrok, ne treba mu davati nešto u zamjenu do idućeg jela, a posebice ih se ne smije umirivati napitcima i proizvodima koji sadrže prazne kalorije poput slatkiša.

“Potrebno je da dijete nauči preuzeti odgovornost da uzme hranu ako je gladno. Roditeljska je zadaća osigurati hranu. Ako je izbirljivost jako izražena, preporučuje se provjeriti krvnu sliku kako bi se isključila slabokrvnost. U periodu do normalizacije jedenja preporučljivo je davati neki od sirupa koji sadrže vitamine i minerale”, kaže nam pedijatar.

Najvažnije su aminokiseline

Što se tiče makronutrijenata poput ugljikohidrata, masti i bjelančevina, nužni su za pravilan cjelokupni razvoj djeteta, a njihov se omjer mijenja ovisno o dobi.

“Primjerice, u najranijoj dobi potreban im je značajno veći postotak masnoća. Bjelančevine biljnog i životinjskog podrijetla su jednako važne, no treba naglasiti da neke aminokiseline nisu zastupljene u svim biljkama te da ih djeca najmlađe dobi ne mogu sama stvarati. Ove aminokiseline se nazivaju esencijalnima i moraju se unositi hranom. Majčino mlijeko sadrži praktički sve aminokiseline. Dohrana povrćem se neće štetno odraziti na dijete”, kaže.

Dakle, biljni i životinjski proteini trebaju biti neizostavni dio djetetove prehrane. Važnost uravnotežene i kvalitetne prehrane za djecu prepoznao je i Lidl pa je posebno poglavlje svoje Politike nabave za osviještenu prehranu posvetio upravo djeci.

Između ostalog, Lidl će do 2025. postupno povećavati ponudu biljnih proteina te cjelovitih žitarica.

Osviještena prehrana

Osim toga, od ove su godine uveli zabranu oglašavanja nezdrave hrane djeci ili u blizini djece. Lidl brine o zdravlju čovjeka i planeta uvodeći u svoju ponudu paletu okolišu prihvatljivijih proizvoda iz certificiranih izvora.

Jedan od primjera je marka Vemondo, linija pažljivo osmišljenih veganskih i vegetarijanskih proizvoda na bazi povrća i biljnih proteina. Osim toga, Lidl nudi i široki izbor organskog svježeg voća i povrća, posebno pogodnih za kvalitetnu i raznoliku prehranu djece.

Osviještena prehrana dio je njihove transparentne i odgovorne politike kojom promiču održivost.

Svježe i organske namirnice

Kad smo kod zdrave hrane, najvažnija namirnica u najranijoj životnoj dobi je, dakako, majčino mlijeko. Jovanović kaže da se dojenje preporučuje isključivo tijekom prvih šest mjeseci života, a potom se dodaju druge vrste namirnica u prehranu poput povrća, mesa, žitarica i voća.

“Dojenje se nastavlja dokle god to žele dijete i majka, minimalno do navršetka prve godine. Ne postoji određena skupina namirnica koja je od veće važnosti u određenoj životnoj dobi. Hrana treba biti raznovrsna. Važno je da se pretežito koristi prirodna hrana, a ne industrijski obrađena, da namirnice budu svježe i u skladu sa sezonskom ponudom te da budu iz organskog uzgoja”, savjetuje.

Osigurati djeci dobar omjer makronutrijenata

Valja biti oprezan s veganskom prehranom koja isključuje unos namirnica životinjskog porijekla – mesa, ribe, jaja, mlijeka i mliječnih proizvoda,

“U periodu intenzivnog rasta i razvoja bitno je osigurati sve makro i mikro nutrijente u odgovarajućim količinama, sukladno dobi djeteta. To je moguće i u slučaju veganske prehrane, no njezino planiranje zahtijeva visoku razinu poznavanja potreba djeteta i sastava biljnih namirnica. S obzirom na to da je mogućnost pogrešaka u planiranju prehrane velika, stručna društva ne preporučuju vegansku prehranu u dječjoj dobi”, kaže pedijatar.

Jedenje u mirnom ozračju

Djecu je moguće od malih nogu naučiti da imaju zdrav stav prema hrani, a na umu treba imati nekoliko temeljnih principa prehrane. Jedan od njih jest to da je jedenje prirodan, spontan i instinktivan proces kada se pojavi osjećaj gladi.

“Dakle, dijete će samo odrediti količinu hrane koja mu je potrebna. Osjećaj gladi, sitosti i punoće želudca nastaju u vrlo složenim regulatornim procesima između probave i mozga. Hranjenje se treba odvijati u mirnom ozračju, najbolje u društvu drugih, i u relativno definiranim terminima tijekom dana”, govori stručnjak.

Djeca uče iz primjera roditelja

Roditelji vlastitim primjerom utječu na stav djeteta prema hrani, a svaki pokušaj svjesnog uplitanja u navedene prirodne procese povećava rizik od pojave poremećaja jedenja.

“Tako se često viđa da zbog roditeljske procjene količine obroka i vremena kada bi dijete trebalo jesti jer je gladno, iako nema jasnih znakova gladi i traženja hrane, započinju poteškoće jedenja. Potom se rađa frustracija jer dijete ne jede ono što bi trebalo i koliko bi trebalo. Slijedi napetost kada god je vrijeme hranjenja, rađa se otpor djeteta i daljnji pritisak roditelja zatvaraju začarani krug”, kaže.

Dodaje da su najmanji izgledi za probleme jedenja u obiteljima s puno djece, gdje roditelj naprosto nema vremena fokusirati se na prehranu jednog djeteta. “Obrok se ponudi, tko želi jesti – jede koliko želi ili ima i idući obrok slijedi nakon nekoliko sati”, zaključuje.

Sadržaj nastao u suradnji s Lidlom.