Zelene tehnologije u poljoprivredi bi drastično smanjile upotrebu pesticida. Profesor s Agronomskog objašnjava kako

Sadrži sve vrijedne tvari koje biljci trebaju od sadnje do berbe, a velika je svega četiri milimetara. Mikrokapsula Makabi Agritech revolucionarni je poljoprivredni proizvod koji je osmislio tim s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, čiji voditelj profesor Marko Vinceković.

Primjena kemije u agronomiji njegova je uža znanstvena specijalnost o kojoj, između ostalog, predaje svojim studentima na faksu. Cilj izuma jest da se smanji upotreba gnojiva i pesticida u proizvodnji hrane, a koji su totalno negativno izmijenili zdravstvenu sliku svijeta.

“Jeste li znali da 26 posto stakleničkih plinova dolazi iz moderne poljoprivredne proizvodnje hrane koja koristi 70 posto vodenih i 60 posto zemljišnih resursa kao posljedica prekomjernog korištenja različitih mineralnih gnojiva, ali i sredstava za zaštitu biljnih kultura od štetnika i različitih bolesti?”, retorički nas pita naš sugovornik želeći time naglasiti važnost zelene tranzicije u poljoprivredi.

Hrana postaje ograničena

Već odavno znamo da su jedan od glavnih svjetskih problema i izazova upravo klimatske promjene koje imaju negativan utjecaj na prirodu, okoliš, ljudsko zdravlje i život. Sve to dovodi nas do spoznaje, nastavlja stručnjak, o važnosti promjene načina uzgoja biljnih kultura, ali i proizvodnje hrane.

“Statistike bilježe sve veći porast svjetske populacije s osobito naglašenim trendom u nerazvijenim i siromašnijim zemljama svijeta, koje su dodatno i najslabiji proizvođači hrane. Hrana postaje ograničeni resurs potreban za ljudsku egzistenciju”, navodi profesor.

Od zemlje do tanjura

Ne samo da se pojavio nesrazmjer u proizvodnji hrane, nego i ono hrane što imamo, nije kvalitetna kao što bi mogla biti. To je zbog zagađenja prirode, odnosno tla, koje posljedično utječe na naše zdravlje.

Više od 2,5 milijuna je lokacija u Europskoj uniji ocijenjeno kao onečišćeno, a službeno identificiranih je oko 342.000, govori studija objavljena u Međunarodnom časopisu za istraživanje okoliša i javno zdravlje. Znanstvenici ističu kako najviše onečišćenju tla pridonosi komunalni i industrijski otpad, odnosno mineralna ulja i teški metali.

Budući da tvari nikad ne nestaju, nego samo mijenjaju svoj oblik, štetne čestice poput metala, pesticida i umjetnih gnojiva vrlo lako dospiju na naš tanjur. Mogu se, naime, akumulirati i vezati u strukturi biljaka i životinja te tako transportirati do nas.

Od glavobolje do srčanih problema

Zagađenje tla može izazvati razne bolesti, čega nismo u potpunosti ni svjesni – od glavobolje i kožnog osipa do raka te oštećenja bubrega i jetre zbog, primjerice, teških metala i drugih anorganskih tvari poput arsena i žive koji sadrže kancerogene spojeve.

Osim toga, onečišćenje zraka, vode i tla odgovorno je za najmanje devet milijuna smrti svake godine. Više od 60 posto bolesti vezanih uz onečišćenje naposlijetku dovodi do kardiovaskularnih problema, pokazuje istraživanje njemačkih znanstvenika.

Sekundarni biljni metaboliti

Problem nedovoljno kvalitetne hrane bi se trebao početi rješavati, smatra Vinceković, uvođenjem novih zelenih tehnologija u poljoprivrednu proizvodnju te pripravu novih zelenih agroekološih proizvoda za ishranu i zaštitu biljnih kultura.

“Oni bi mogli sniziti upotrebu različitih tipova agrokemikalija tijekom poljoprivredne proizvodnje, ali i proizvesti funkcionalnu hranu bogatu sekundarnim biljnim metabolitima koji imaju pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje i život. Potrebno je uvesti i razumjeti pojam funkcionalne hrane koja ima pozitivan utjecaj na ljudsko zdravlje, ali i na prevenciju različitih oboljenja”, kaže.

Sekundarni biljni metaboliti su, spomenimo, spojevi koji su vrlo djelotvorni protiv raznih štetnih mikroorganizama i toksina. Neki ih zovu čak i prirodnim antibioticima.

Otpuštanje u određeno vrijeme i mjesto

Profesor naglašava kako je povijest pokazala da su se svi globalni problemi vezani za hranu, ali i zdravstvo, uvijek rješavali korištenjem znanstvenih istraživanja i razvoja te upotrebom novih tehnologija. “Treba se nadati da će korištenjem novih znanja i tehnologija budućnost proizvodnje hrane biti u službi zaštite prirode, vodenih resursa i ljudskog zdravlja”, ističe.

Jedna od novih tehnologija zelene kemije, dodaje, koja u zadnjih nekoliko godina ulazi u područje ishrane i zaštite biljnih kultura, jest proces inkapsulacije koji je dobro poznat u procesima farmaceutske industrije.

“To je postupak zaštite plinovitih, krutih ili čvrstih bioaktivnih komponenti provođenjem fizičkih ili kemijskih procesa pri čemu dolazi do stvaranja zaštitnog omotača koji ih istovremeno štiti od djelovanja vanjskih faktora (visoka temperatura, vlaga i zračenje) i od mogućeg raspada. Omogućuje im otpuštanje u određenim vremenskim intervalima na točno određeno mjesto”, objašnjava.

Hrana mora biti zdrava

Jedna od prednosti mikrokapsule jest to što imamo kontrolu nad time koliko je, kako, gdje i kada otpuštamo, što pak uvijek nije slučaj kod pesticida i štetnih kemikalija.

“No, treba imati na umu, novim zelenim tehnologijama mijenjamo poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju hrane, ali i štitimo okoliš, prirodu i ljudsko zdravlje. Naime, proizvedena hrana mora biti izvor zdravlja”, poručuje profesor Vinceković.

Ugljik je nužan za razvitak

Zaštiti okoliša, vode i tla posvetila se i Europska unija. Naime, EU se obvezala do 2030. godine smanjiti gubitke hranjivih tvari iz tla za najmanje 50 posto. Također, plan je reducirati ukupnu upotrebu kemijskih pesticida za 50 posto i upotrebu opasnih pesticida za 50 posto.

U Strategiji za tlo, koja je dio europskog Zelenog plana, EU je stavila naglasak, između ostalog, na revitalizaciju organskih tala koja su kroz godine postala iscrpljena, posebice tresetišta.

Navode kako mineralna tla zbog usjeva svake godine izgube oko 7,4 milijuna tona ugljika koji je neophodan za zdravlje tla. Zanimljivo je da tlo na planeti sadrži više ugljika nego cjelokupna atmosfera i biomasa zajedno, a da ne govorimo kako nedostatak ugljika u tlu nepovoljno utječe na suše i poplave.

Smanjenje ugljičnog otiska

S druge strane, poljoprivredni je sektor veliki proizvođač ugljikovog dioksida i drugih stakleničkih plinova. Brojne hrvatske tvrtke koje se bave poljoprivredom i proizvodnjom hrane odlučuju se na ugradnju sunčanih elektrana zahvaljujući kojima smanjuju svoj ugljični otisak, a ujedno ostvaruju uštede na troškovima energenata je posebno važno u aktualnoj energetskoj krizi.

Za takve tvrtke HEP je osmislio program HEP EE solar plus u sklopu kojega im nudi, zajedno s mjerama energetske učinkovitosti, i izgradnju integriranih sunčanih elektrana prema ESCO modelu.

Instalirane elektrane proizvode optimalnu količinu energije za potrebe kupca, a investicija se isplaćuje iz ušteda te za kupca nema tehničkog ni financijskog rizika.

Okuplja više od 100 zemalja

Osim vlastitih rješenja za poboljšanje kvalitete života na razini države, Hrvatska prati i smjernice EU-a koji se obvezao do 2024. godine napraviti popis hitnih mjera.

Njih bi prvotno trebale implementirati tvrtke koje najviše utječu na kvalitetu europskog tla. Ove godine se pak planira donijeti Zakon o tlu koji će obuhvaćati smjernice za upravljanje tlom, ali i kako održati bioraznolikost.

Osim toga, EU je najavila pridruživanje međunarodnoj inicijativi “4 na 1000” koja okuplja više od 100 država svijeta. Cilj inicijative je osvijestiti ljude koliku ulogu, de facto ključnu, ima poljoprivreda u sigurnosti hrane i klimatskim promjenama.

Ideja je ostvariti godišnju stopu rasta zaliha ugljika u tlu od 0,4 posto, odnosno 4 posto godišnje, u prvih 30 do 40 centimetara tla. Time bi se posljedično značajno smanjila koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi.

Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.