Oni su pojedinci s jedinstvenim pričama o djelima koja mijenjaju našu zajednicu na bolje. Iz dana u dan dokazuju kako i najmanji napor za opću dobrobit može pokrenuti val pozitivnih promjena. Njihove inicijative, kreacije i riječi pozivaju nas da i sami iz dana u dan budemo malo bolji prema sebi i drugima, da svaki dan koji dočekamo napravimo najboljim što možemo. Oni dokazuju da se pravo kavalirstvo krije u stavu i djelima.

Brown-Forman i Telegram predstavljaju vam Gentlemen of the year, serijal ispovijesti četvero izvanrednih pojedinaca koji su ostvarili pravu promjenu u našem društvu i nastavljaju djelovati kako bi nam sutra svima uvijek bilo bolje. Tamara, Mario, Ana i Tino otkrili su nam kako su odabrali ciljeve za koje se žele boriti, što su do danas sve postigli, a što tek planiraju, te je svatko odabrao udrugu kojoj će Brown-Forman donirati 1000 eura i malo olakšati ulazak u novu 2024. godinu. Ovo je Tinova priča.

Oko 600 tona hrane se godišnje baci u Zagrebu. Poduzetniku i agronomu Tinu Proseniku su ove brojke bile dovoljne da nešto promijeni u društvu.

Dugo se godina u njegovoj glavi vrzmala ideja o samoodrživom projektu. Kad je pandemija zaustavila njegov posao u nautici, uvidio je to kao idealan trenutak za iskoristiti kapital i slobodno vrijeme da pokrene neki posao kojim će doprinijeti društvu.

I stvarno možemo reći da je ispunio svoj san jer, zahvaljujući njegovom startupu Moj Gruntek koji je lansiran u ožujku 2020. godine, nije se koristilo 200.000 plastičnih vrećica i doniralo se 10 tona hrane potrebitoj djeci i beskućnicima.

Gruntek je ove godine proizveo ukupno 200 tona hrane, a sve se godine ta brojka povećava. Od toga bi se 60 tona bacilo da se ne donira i preusmjeri. “No, taj smo problem srećom riješili, a samim time i pomogli onima kojima najviše treba. Zašto bi završilo u kontejneru, ako može nekoga nahraniti?” pita se Samoborac sa zagrebačkom adresom.

Obrađuju zemljište u Čazmi

Moj Gruntek je kreativan i samoodrživi startup koji funkcionira po principu najma ekološkog vrta koji korisnicima osigurava gotovo cjelogodišnji pristup svježem sezonskom povrću.

“Dakle, imamo nekoliko desetaka hektara zemljišta u Čazmi koje cijele godine obrađujemo, sijemo i beremo plodove. Svaki dan šaljemo newsletter korisnicima sa slikama i informacijama da vide u kojoj je fazi, odnosno kad oremo, kopamo, sadimo i drugo”, objašnjava.

Sve je organski i ekološki uzgojeno, bez pesticida. Ljudi mogu uzeti različite pretplate čija cijena ovisi o količini povrća koje dobiju na tjednoj bazi. Ispočetka su imali 200 pretplatnika, a danas ih pak imaju više od 1300.

“Najbolji dio je taj što se hrana nikad ne baca. Mi beremo svaki dan. Ako korisnik nije doma, primjerice ode na more, može svoju košaru povrća proslijediti mami, prijatelju, kolegi ili kome god želi. Ako se pak ne javi, mi doniramo tu hranu pučkoj kuhinji i dječjem domu u Zagrebu”, kaže.

Iako posluju s gubtikom, priča o Grunteku ne staje

Njegova prva firma je pak imala ulogu financiranja Grunteka jer on, čak ni tri godine nakon nastanka, nije profitabilan. Štoviše, Tino govori da su se vraški morali boriti kako bi opstali.

“Dvaput nam je ponestalo novca. No, uspjeli smo isplivati uz pomoć kredita, novca iz moje druge tvrtke i investitora poput Gorana Mihaljevića i Mate Rimca. To mi je bio najteži period u životu”, kaže.

Ni danas nisu na nuli, nego kaže da su milijun eura u minusu. No, unatoč toj vrtoglavoj cifri, kaže da ne želi odustati jer ovo je njegov #makeitcount projekt, a profitabilnost će doći kasnije.

Znanje iz agronomije mu nije pomoglo

Što se tiče njegove prve firme, ona je djelomično i bila razlog zašto je pokrenuo Gruntek. Naime, Tino je oduvijek bio zagovornik rada koji oplemenjuje čovjeka i zdravog života. Kaže da je radio od kad zna za sebe te poštuje svaki posao.

“Doslovno sam radio sve, od odštopavanja WC-a po brodovima pa do turizma. Prvi posao mi je na faksu bio u nautici, a studirao sam tada Agronomiju u Zagrebu. Zimi sam u agenciji prodavao aranžmane, a ljeti sam bio skiper na moru”, prisjeća se.

Nažalost, znanje iz agronomije mu danas u poslu s Gruntekom nije puno značilo jer objašnjava da se agronomija strahovito brzo mijenja i razvija pa vjeruje kako danas radi stvari koje ni njegovi profesori ne bi razumjeli.

Pandemija ga je potaknula na novi korak

Nevezano uz struku, svoj prvi posao pokrenuo je 2009. godine, a riječ je o firmi koja i danas postoji te se bavi projektima u nautici. “Ona je organski lijepo rasla do pandemije, kada je, kao i svima, promet drastično pao. Sve se zatvorilo, nismo znali što bismo dalje”, prisjeća se.

Tino je želio pak iskoristiti slobodno vrijeme i kapital koji ima te osmisliti neki dugoročno održiv projekt koji će ujedno biti dobar i za zajednicu. Htjeli su se odmaknuti od brodova i iskoristiti trenutak kada su svi počeli malo više brinuti o sebi.

“Svima nam je zdravlje postalo prioritet, a počeli smo brinuti i o tome odakle nam hrana dolazi. Ironično je da gotovo svu hranu uvozimo, a imamo more, pitku vodu i prazne slavonske ravnice”, govori.

Produbili su se problemi oko hrane

Dakle, uzeli su sve probleme koji su iznjedrili tijekom lockdowna i odlučiti ih riješiti – od transporta i nastanka zdrave hrane pa do održivog uzgoja koji neće dodatno zagaditi okoliš.

“Prvo što smo htjeli jest ljudima otkloniti brige gdje će nabaviti hranu, odnosno da je doslovno mogu ubrati taj dan kad je požele, kao što su naši stari nekad otišli iz kuće u vrt po povrće”, ističe.

Tako je zapravo nastao Moj Gruntek, projekt koji, unatoč teškim vremenima, ne planira zaustaviti, već proširiti i na Beč. U tom gradu vidi potencijal, posebice zato što je ekološki orijentiran.

“Kad uđeš u cijelu priču s proizvodnjom hrane, shvatiš koliko je taj svijet manjkav – što etički, što u pogledu održivosti i ekologije”, kaže.

Svi ćemo jednog dana biti biljojedi

Poseban trn u oku mu je način proizvodnje biljaka, voća i povrća jer se danas na tržištu naglasak stavlja na kvantitetu, a ne kvalitetu.

“Praktički se forsira priroda da napravi nešto što inače ne bi. Zauvijek se truje, primjerice, zemlja oko biljke da bi ona davala koliko mi želimo, a ne koliko može”, objašnjava. Zato je, između ostalog, proteklih sedam godina vegan, odnosno biljojed.

“Često ljudi koji se bore za iste stvari kao i ja, a to je pravedna, samodostatna i zdrava prehrana, rade to na pogrešan način. Treba sustav mijenjati iznutra, bez agresivnih guranja nekih vlastitih uvjerenja”, smatra.

Dodaje da zna da će jednog dana svi ljudi postati biljojedi jer ono što radimo s hranom naprosto nije održivo. Pod tim misli da stvaramo puno previše otpada od hrane, koriste se štetni aditivi, konzervansi, pesticidi i antibiotici, a pritom se zagađuju zemlja, zrak i voda.

Uz malo truda se mogu napraviti pozitivni koraci

Tomu u prilog idu i brojke koje pokazuju da, primjerice, u Hrvatskoj godišnje u kućanstvima i poslovnom sektoru nastane 286.379 tona otpada od hrane ili 71 kilogram po stanovniku. Pritom zaboravljamo činjenicu da svakog dana oko 783 milijuna ljudi diljem svijeta ide spavati s praznim želucem.

“Takvo se stanje nažalost neće i ne može promijeniti preko noći, no to ne znači da ne možemo svaki dan uložiti malo truda da riješimo probleme koji tište cijeli svijet. Svi moramo proći neku svoju evoluciju. Neki kažu da prebrzo uništavamo planet, ali ja sam optimist i kažem da smo naučili ga i brzo liječiti”, govori.

I za kraj, udruga koju je odabrao za donaciju Brown-Formana u vrijednosti od 1000 eura unutar ovog serijala, jest Društvo oboljelih od bulozne epidermolize. Cilj udruge je međusobno povezivanje i organiziranje pomoći te podrške oboljelima od rijetkih bolesti i njihovim obiteljima.

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s tvrtkom Brown-Forman, i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.