Nisu sve kvržice simptom raka. Ovo su najčešće dobroćudne promjene u dojkama
Svaku promjenu treba pregledati i kontrolirati jer i neke dobroćudne povećavaju rizik od raka
Bolesti dojki obično se manifestiraju kao kvržica, iscjedak ili crvenilo, no mogu se i slučajno otkriti tijekom redovitog mamografskog ili ultrazvučnog pregleda, bez da prije toga pokažu bilo kakav simptom. Bolesti dojke dijele se na dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne). Promjene na dojkama, što je sasvim razumljivo, mogu uzrokovati mnogo brige, no važno je napomenuti da nisu sve promjene na dojkama posljedica raka dojke.
Prema nekim istraživanjima, više od 25 posto žena tijekom života pati od bolesti dojke, od kojih velika većina prijavljuje novonastale kvržice u dojci. Na sreću, većina tih kvržica je benigna. Neke studije pokazuju da se rak dojke dijagnosticira u samo 10 posto novih kvržica u dojci, dok neke druge navode da je od 60 do 80 posto kvržica u dojci benigno. “kvržice u dojci su normalna pojava, a prve se mogu pojaviti već u pubertetu. No, nas liječnike posebno zabrinjavaju kvržice koje se javljaju nakon menopauze, zato što tada nema hormonalnih oscilacija koje bi mogle utjecati na nastanak takvih promjena”, kazala je onkologinja dr. Lisa K. Jacobs sa Sveučilišta Johns Hopkins.
No, bez obzira na navedeno, sve promjene kao što su kvržica, iscjedak iz bradavice ili bol u dojkama, treba pregledati liječnik koji će procijeniti je li potrebna daljnja dijagnostička obrada zato što i neke benigne bolesti dojke zahtijevaju liječenje te mogu povećati rizik od raka dojke u budućnosti. U nastavku ćemo se dotaknuti najčešćih dobroćudnih promjena i stanja dojki.
>> više o raku dojke saznajte ovdje
1. Fibrocistične promjene u dojci
Mnoge kvržice na dojci su dobroćudne (benigne) promjene u fibroznom tkivu (fibroza) i/ili ciste, koje se nazivaju fibrocistične promjene. Iako se fibrocistične promjene u dojci mogu javiti u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće su u žena u reproduktivnoj dobi. Fibroza je zapravo masa fibroznog tkiva, istog tkiva od kojeg se sastoje ligamenti i ožiljno tkivo, a fibroze u dojci mogu biti gumene ili čvrste na dodir. S druge strane, ciste su okrugle ili ovalne tvorbe ispunjene tekućinom. Često se na dodir osjećaju kao okrugla, pokretna kvržica koja može narasti od 2 do 5 centimetara u promjeru. Ciste su najčešće su u žena u 30-im ili 40-im godinama, ali se mogu pojaviti u bilo kojoj dobi. Uslijed hormonalnih promjena uzrokovanih menstrualnim ciklusom, ciste mogu postati bolne, a ponekad i vidljivije neposredno prije početka menstruacije.
Što su fibrocistične promjene? Pojednostavljeno rečeno, fibrocistične promjene nastaju kada se u fibroznom tkivu razviju ciste ispunjene tekućinom. Fibrocistične promjene najčešće se dijagnosticiraju na temelju simptoma, kao što su:
- kvržice u dojci
- oteklina
- i/ili osjetljivost ili bol.
Ovi simptomi obično se pojačavaju neposredno prije menstruacije i mogu se mijenjati (kvržice mogu rasti i biti bolne) tijekom različitih faza menstrualnog ciklusa. Ponekad možete primijetiti iscjedak iz bradavice. Ni fibroza ni jednostavne ciste ne povećavaju rizik od kasnijeg razvoja raka dojke. Također, iako su vrlo česte, fibrocistične promjene obično ne zahtijevaju liječenje i ne povećavaju rizik od raka dojke. Ako ipak postoji zabrinutost da bi kvržica mogla biti rak, obično se radi ultrazvuk dojke kako bi se vidjelo radi li se o dobroćudnoj cisti.
Liječenje fibrocističnih promjena u dojci
Smatra se da su fibrocistične promjene u dojkama prirodne, pa općenito nije potrebno liječenje osim ako ne uzrokuju nelagodu. Ciste koje su bolne mogu se drenirati pomoću tanke, šuplje igle, nakon čega se tekućina šalje na analizu. Uklanjanje tekućine može smanjiti pritisak i bol na neko vrijeme. Tekućina se može vratiti, ali ciste mogu i nestati s vremenom. Iako rjeđe, ciste koje se nastavljaju vraćati i uzrokuju simptome mogu se i kirurški ukloniti. Većina žena s fibrocističnim promjenama ne treba liječenje, ali liječnik može preporučiti redovite kontrole kako bi se pratile promjene.
Osjećaj bola i blage nelagode u dojkama može se ublažiti:
- nošenjem potpornog grudnjaka
- primjenom toplih obloga
- ili bezreceptnih lijekova protiv bolova kao što su paracetamol ili ibuprofen
Neke žene navode da im se simptomi poboljšavaju ako izbjegavaju kofein i druge stimulanse koji se nalaze u kavi, čaju, čokoladi i mnogim bezalkoholnim pićima. Studije nisu otkrile jasnu vezu između ovih stimulansa i neugodnih simptoma, ali mnoge žene smatraju da se isplati izbjeavati ovu hranu i piće nekoliko mjeseci. Pritom je važno imati na umu da ako imate simptome koji ne prolaze ili se pogoršavaju ne biste smjeli odgađati odlazak liječniku.
2. Fibroadenom
Fibroadenomi su najčešći benigni tumori dojke koji se javljaju između 20. i 30. godine života te imaju tendenciju smanjivanja nakon što žena prođe kroz menopauzu. S obzirom na to da je riječ o tkivu koje sadrži žljezdano i vezivno tkivo, fibroadenomi koji se mogu napipati često se manifestiraju kao čvrste ili gumenaste kuglice, jasnih granica koje se mogu pomicati ispod kože. S druge strane, neki fibroadenomi koji su ili premali da bi se napipali ili su smješteni dublje u dojci, mogu se otkriti samo slikovnim dijagnostičkim metodama kao što su mamografija ili ultrazvuk. u svakom slučaju preporučuje se napraviti biopsija kako bi se utvrdilo je li riječ o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni.
Fibroadenomi se dijele na:
- jednostavne: riječ je o fibroadenomima koji najčešće sporo rastu ili se ne mijenjaju, a mogu se i smanjivati ili potpuno nestati. Potrebno ih je redovito kontrolirati. Specijalist će odrediti dinamiku kontrola, a ako se uoče promjene u veličini ili obliku, ponekad se preporučuje kirurško liječenje
- složene: obično su veći i češće se javljaju u stariji pacijenata, čini se da složeni fibroadenomi povećavaju rizik nešto više od jednostavnih fibroadenoma.
Fibroadenomi su dobroćudni i većina fibroadenoma nije povezana s povećanjem rizika od raka dojke. Međutim, čini se da postoji blagi porast rizika kod složenog fibroadenoma. Većinu fibroadenoma nije potrebno liječiti, ali u nekim slučajevima liječnici bi mogli preporučiti njihovo uklanjanje, osobito ako fibroadenomi rastu ili mijenjaju oblik dojke.
3. Mastitis
Mastitis je upala dojke koja je obično uzrokovana infekcijom koja nastaje kada se začepe mliječni kanali u dojkama i mlijeko ne istječe pravilno. Obično pogađa dojilje, ali se može pojaviti kod žena koje ne doje. Mastitis se često može dijagnosticirati na temelju simptoma i pregleda dojki te obično zahvaća samo jednu dojku. Mastitis može izazvati simptome slične gripi, ali ne povećava rizik od razvoja raka dojke.
Simptomi mastitisa su:
- otečenost, crvenilo i bol
- dojke su tople na dodir
- groznica
- glavobolja
Mastitis se liječi antibioticima i lijekovima protiv bolova uz što se potrebno redovito izdajati. Sigurno je dojiti bebu ako imate mastitis i uzimate antibiotik. Zapravo, dojenje može potaknuti brži oporavak dok primjena toplih obloga može pomoći u ublažavanju bola. U nekim slučajevima uslijed jake upale može nastati apsces dojke (nakupina gnoja). Apscesi se liječe drenažom, kirurškim putem ili aspiracijom (pomoću ultrazvuka u dojku se uvodi tanka, šuplja igla kojom se izvlači apsces), a zatim antibioticima.
Važno je istaknuti da upalni rak dojke ima simptome koji su vrlo slični mastitisu i mogu se zamijeniti s infekcijom. Ako vam je dijagnosticiran mastitis, a liječenje antibioticima ne pomogne unutar tjedan dana ili dva, možda ćete trebati biopsiju kako bi se potvrdila dijagnoza. Upalni rak dojke može se brzo proširiti, stoga ne odgađajte povratak liječniku ako i dalje imate simptome nakon liječenja antibioticima. Upalni rak dojke može uzrokovati niz znakova i simptoma, od kojih se većina razvija unutar 3 do 6 mjeseci.
Simptomi upalnog raka dojke su:
- otok (edem) dojke
- crvenilo koje zahvaća više od jedne trećine dojke
- rupičasta ili zadebljana koža dojke koja izgleda poput narančine kore
- uvučena ili okrenuta bradavica
- jedna dojka izgleda veća od druge zbog otekline
- jedna dojka je toplija i teža od druge
- otečena dojka može biti osjetljiva i bolna na dodir, a koža može svrbjeti
- otečeni limfni čvorovi ispod pazuha ili u blizini ključne kosti
4. Hiperplazija dojke
Hiperplazija je prekomjerni rast stanica koje oblažu lobule (žlijezde koje proizvode mlijeko) ili kanalićima dojke. To nije rak, ali neke vrste hiperplazije povezane su s većim rizikom od razvoja raka dojke. S obzirom na to kako stanice izgledaju pod mikroskopom može biti hiperplazija može biti uobičajena ili atipična.
- uobičajena duktalna hiperplazija: kod ovog tipa hiperplazije dolazi do prekomjernog rasta stanica koje oblažu kanaliće dojke, ali stanice izgledaju vrlo blisko normalnima
- atipična hiperplazija (hiperplazije s atipijom): stanice izgledaju iskrivljenije i nenormalnije. Postoje dvije vrste atipične hiperplazije: atipična duktalna hiperplazija i atipična lobularna hiperplazija
Hiperplazija obično ne uzrokuje kvržicu koja se može napipati, ali ponekad može uzrokovati promjene koje se mogu vidjeti na mamografiji. Dijagnosticira se biopsijom ili kirurškim zahvatom tijekom kojih se uzima dio abnormalnog tkiva dojke za testiranje.
Hiperplazija može utjecati na rizik od raka dojke, a to ovisi o kojoj se vrsti radi:
- kod uobičajene duktalne hiperplazije rizik od raka dojke je oko 1,5 do 2 puta veći nego kod žena bez abnormalnosti dojke
- kod obje vrste atipične hiperplazije rizik od raka dojke je oko 4 do 5 puta veći nego kod žena bez abnormalnosti dojke
Uobičajena duktalna hiperplazija smatra se normalnim nalazom u dojci i ne treba je liječiti. Ako se u uzorku biopsije pronađe atipična duktalna hiperplazija ili atipična lobularna hiperplazija, može se preporučiti kirurški zahvat kako bi se uklonilo više tkiva dojke te kako bi se utvrdilo da u blizini nema ničeg ozbiljnijeg, poput raka. Ako se nakon kirurške biopsije pronađe atipična duktalna hiperplazija ili atipična lobularna hiperplazija, obično nije potrebno nikakvo drugo liječenje.
5. Adenoza
Adenoza je dobroćudno stanje u kojem su mliječne žlijezde uvećane i češće se javlja u žena koje imaju fibrocistične promjene u dojkama. Postoje mnogi drugi nazivi za ovo stanje, uključujući agregatnu adenozu, tumorsku adenozu ili adenozni tumor. Iako neki od ovih naziva sadrže pojam tumor, adenoza nije rak dojke.
Sklerozirajuća adenoza je posebna vrsta adenoze u kojoj je prekomjerno žljezdano tkivo deformirano. No, sklerozirajuća adenoza je dobroćudna iako može uzrokovati bol u dojkama. Smatra se da većina tipova adenoze ne povećava rizik od raka dojke, iako su neke studije otkrile da žene sa sklerozirajućom adenozom imaju malo veći rizik od raka dojke. S obzirom na to da adenoza i sklerozirajuća adenoza ponekad sadrže kalcifikate koji su vidljivi na mamogramu ili se može dogoditi da su promjene dovoljno velike da se može napipati kvržica u dojci, preporučuje se napraviti biopsiju kako bi se sa sigurnošću utvrdilo je li promjena dojke uzrokovana adenozom ili je ipak riječ o zloćudnoj promjeni.
6. Masna nekroza
Masna nekroza je dobroćudna promjena u dojci koja nastaje uslijed oštećenja tkiva dojke, bilo tijekom operacije dojke ili traume poput prometne nesreće ili pada. na povrijeđenom tkivu nastaje ožiljak, odnosno vrećaste formacije koje sadržavaju mast, a koje se na dodir mogu napipati kao čvrsta kvržica. Ove je promjene potrebno pregledati ultrazvučno ili mamografijom, a prema potrebi učiniti i biopsiju, kako bi se sa sigurnošću utvrdilo je li promjena dobroćudna ili nije.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
National Library of Medicine I
National Library of Medicine II