Rak kože: uzroci, simptomi, najčešće vrste i liječenje

Opasne promjene na koži možete prepoznati pomoću metode ružnog pačeta

Freekip

Koža je najveći organ, teži između dva i četiri kilograma te pokriva oko 2 kvadratna metra površine tijela. Koža se u potpunosti obnavlja svakih 7 do 10 tjedana, pri čemu svakodnevno odbacuje oko pet milijuna mrtvih stanica. Ona je prva na udaru i tijelo štiti od raznih mehaničkih ozljeda i infekcija.

Što je rak kože?

Dva glavna sloja kože su epidermis (gornji ili vanjski sloj) i dermis (donji ili unutarnji sloj). Melanom, najopasniji zloćudni tumor kože nastaje u melanocitima, stanicama koje proizvode zrnca pigmenta melanina. Melanin pak određuje boju kože te u jednoj mjeri štiti stanice od negativnog utjecaja sunčeva zračenja. No, UV zračenja oštećuju stanice, pa kada potamnimo, to zapravo znači da je koža, u želji da se obrani, već oštećena. Tako, uslijed prekomjernog i kroničnog izlaganja UV zrakama, melanom nastaje umnožavanjem promijenjenih melanocita. Melanom se može javiti bilo gdje na koži, a poznato je da se kod muškaraca najčešće javlja na trupu, a kod žena na potkoljenicama. No, melanom može nastati i na sluznicama i unutrašnjim organima.

Simptomi raka kože

Većina madeža iste je boje i pravilnog oblika, odnosno pravilnih rubova, dok melanomi izgledom “odskaču” od ostalih. Zato se u prepoznavanju sumnjivih kožnih promjena primjenjuje takozvana metoda “ružnog pačeta”. Prema metodi ružnog pačeta melanomi, ali i sve sumnjive lezije (promjene) na koži od drugih se madeža razlikuju izgledom – veličinom, oblikom i bojom – baš kao ružno pače. Kod metode ružnog pačeta važno je svaku sumnjivu promjenu na koži usporediti sa susjednim madežima. Sumnjive promjene mogu biti veće, manje, svjetlije ili tamnije u usporedbi s okolnim madežima. Također, izolirane lezije oko kojih nema madeža za usporedbu smatraju se ružnim pačićima. Ova je metoda iznimno korisna tijekom samopregleda kože kojeg se preporučuje provoditi jedanput mjesečno kako bi se sumnjive promjene na koži uočile na vrijeme.

Najopasnije promjene na koži i njihovi simptomi:

  • bazocelularni karcinom: riječ je o najčešćem, ali i najmanje opasnom obliku zloćudnih tumora kože. Bazocelularni karcinom izgleda kao uzdignuta kvržica prožeta krvnim žilicama, ali i kao ranica ili krastica koja ne zacjeljuje te ima sjajne, “perlaste” rubove. Ako se ne otkrije na vrijeme i ne liječi tijekom dužeg razdoblja, može doći do lokalnog prodiranja dublje u tkivo, a vrlo rijetko može metastazirati.
  • aktiničke keratoze: riječ je o neagresivnim, lokaliziranim karcinomima kože. Aktiničke keratoze izgledaju kao crvenkasto-smeđe, ljuskave, grube promjene na koži. Najčešće se javljaju na licu, vratu, uškama, nadlakticama i vlasištu. Ove promjene posljedica su kroničnog i pretjeranog izlaganja suncu. U 10 do 15 posto slučajeva aktiničke keratoze mogu se razviti u invazivni planocelularni karcinom.
  • planocelularni karcinom: riječ je o drugom najčešćem obliku zloćudnih tumora kože. Planocelularni karcinom se najčešće pojavljuje na licu i vlasištu, a površina ovih promjena na koži je obično uzdignuta i prekrivena čvrstom krastom. Može se proširiti u limfne čvorove i ostale organe.
  • melanom: riječ je o najrjeđem, ali i najopasnijem zloćudnom tumoru kože. Melanom izgleda kao smeđe-crna pigmentacija kože koja se povećava, te ima nepravilne rubove i neujednačene je boje. Može se javiti i u obliku ružičastih ili crvenkastih kvržica koja brzo rastu. Melanomi su najčešće lokalizirani u području glave, vrata, trupa, nadlaktica i podlaktica. Kod melanoma je najvažnije što prije obaviti kirurški zahvat.

Rjeđe vrste raka kože su:

  • kaposijev sarkom: zloćudni tumor koji se sastoji od stanica koje formiraju krvne žile. Najčešće se razvija u koži ili sluznici usta, nosa i anusa. Kapoksijev sarkom može zahvatiti i unutarnje organe, posebice limfne čvorove, pluća i probavni sustav. Izgleda kao crvenkasto-ružičasta mrlja na dijelovima tijela koji su izloženi suncu
  • karcinom Merkelovih stanica: obično se javlja u obliku sjajnih kvržica koje rastu iz folikula, s bojom koja se proteže od ružičaste do crvene ili plave na mjestima izloženim suncu
  • karcinom žlijezda lojnica: agresivna vrsta raka koja se očituje kao čvrsti, bezbolni čvor najčešće na kapcima

Rizični faktori za razvoj raka kože

Svatko može dobiti rak kože, ali u većem riziku su ljudi:

  • svjetlije puti
  • koji imaju pjege i lako pocrvene na suncu
  • koji imaju plave ili zelene oči
  • koji imaju plavu ili crvenu kosu
  • koji imaju puno madeža (više od 100)
  • koji su imali opekline od sunca, posebice u djetinjstvu
  • čiji su članovi uže obitelji (otac, majka, brat ili sestra) imali rak kože – smatra se da je otprilike 1 u 10 melanoma uzrokovan naslijeđenim mutiranim genima
  • koji imaju takozvane atipične i displastične madeže, koji su često veći, nepravilnih rubova i boje. Ne znači da će iz njih sigurno nastati melanom, ali ih je važno redovito kontrolirati

Bez obzira na to imate li bilo koji od navedenih faktora rizika, određene mjere opreza te zaštita od ultraljubičastih (UV) zraka ključ su održanja zdravlja kože.

Dijagnosticiranje raka kože

Ako ste uočili sumnjivu kožnu promjenu nadležni liječnik će vas uputiti na pregled dermatologu. Kako izgleda pregled kod dermatologa? Nakon uzimanja anamneze, dermatolog će obaviti fizikalni pregled i dermatoskopiju. Dermatoskopija je pregled kod kojeg se pregledava sumnjiva lezija, ali i cijela koža. Pritom liječnik specijalist može koristiti i dermatoskop, mali uređaj koji poput povećala uvećava madež. Pritom će, ovisno o dijelu tijela na kojem se nalazi sumnjiva tvorba, rukama pregledati i limfne čvorove. Ovim se pregledima postavlja sumnja na melanom. Nakon svih pretraga postavlja se dijagnoza i određuje stadij bolesti, što je osnova za planiranje daljnjeg liječenja.

Određivanje stadija raka kože

Kako bi se donio plan liječenja, potrebno je odrediti u kojem je stadiju melanom. Stadij označava koliko se tumor proširio u kožu i limfne čvorove te postoje li udaljene metastaze.

Stadij tumora se provodi TNM klasifikacijom kod koje se određuje:

  • T (tumor) – debljina tumora
  • N (nodus ili čvor) – broj limfnih čvorova zahvaćenih tumorom
  • M (metastaza) – utvrđuje se postoje li udaljene metastaze i gdje se nalaze

Za melanom se obično koristi sustav određivanja stadija od nula do 4:

  • stadij 0: melanom je ograničen na površinski sloj kože, epidermis. To se stručno naziva in situ melanom.
  • stadij I i II: melanom je ograničen na kožu
  • stadij III i IV: melanom se proširio izvan kože

Svaki stadij ima podstadije koji ovise o obilježjima melanoma, a označavaju se slovima A, B i C. Svaki stadij se različito liječi.

Liječenje raka kože

Kirurško liječenje osnova je liječenja većine nemelanomskih tumora, a uklanjanjem kožne promjene liječenje je za većinu ovih pacijente završeno. Tim se pacijentima preporučuje provoditi češće kontrolne preglede čiju će vremensku dinamiku odrediti specijalist dermatolog. Kako izgleda kirurško odstranjivanje sumnjive promjene? Taj postupak se naziva ekscizijska biopsija tijekom koje se osim madeža uklanja i nekoliko milimetara zdrave kože oko njegovih rubova. Nakon odstranjivanja, tkivo se šalje na patohistološku analizu. Ako se analizom potvrdi da je riječ o melanomu, specijalist će prema potrebi tražiti dodatne radiološke pretrage (to može biti CT, MR ili PET-CT) i različite pretrage krvi. Nakon patohistološke potvrde melanoma, unutar pet do šest tjedana od postavljanja dijagnoze, a ovisno o debljini melanoma i opsežnosti prethodnog kirurškog zahvata, radi se reoperacija ožiljka. To je postupak kojim se odstranjuju rubovi oko ožiljka, a kojim se sprečava njegova vraćanja iz stanica koje su možda preostale nakon prve operacije. Ako je patohistološka analiza pokazala da je melanom debljine 1 ili više milimetara, tijekom reoperacije će se vrlo vjerojatno obaviti i biopsija kako bi se provjerilo ima li stanica melanoma u najbližim limfnim čvorovima. Ako se utvrdi prisutnost stanica melanoma u limfnim čvorovima, tada se vrši i odstranjivanje limfnih čvorova i masnog tkiva. U liječenju tumora kože koristi se i radioterapija koja može biti izbor kod nemelanomskih tumora kože. Radioterapija se može primijeniti umjesto operacije, osobito kod promjena smještenih na kirurški tehnički zahtjevnim mjestima ili kada bi kirurgija ostavila značajan kozmetički defekt. Radioterapija se ponekad koristi i nakon operacije melanoma, s ciljem smanjenja rizika povrata bolesti. Kemoterapija se koristi rjeđe, i to uglavnom u obliku krema ili losiona koji se nanose direktno na kožnu promjenu. Važno je znati da je kod melanoma, kao i kod većine rano otkrivenih zloćudnih tumora koji se rano dijagnosticiraju prognoza većinom dobra. Petogodišnja stopa preživljenja kreće se oko 99 posto za pacijente kojima je melanom otkriven rano. No, ako bolest zahvati limfne čvorove petogodišnja stopa preživljenja pada na 68 posto, a ako se proširi na udaljene organe (metastazira) stopa preživljenja pada na 30 posto.

Učinak solarija na zdravlje kože

“Iako se smatra da UV zračenje iz solarija ima slične zdravstvene učinke kao i prirodno, u ovom području postoji zabluda o sigurnosti solarija. Solarij emitira pretežno UVA zrake koje su razlog nastajanja opeklina. Također, UVA zrake dovode do negativnih strukturalnih promjena u koži. Najčešći argumenti za korištenje solarija su priprema kože za izlaganje suncu tijekom godišnjih odmora i sinteza vitamina D. U stvarnosti, preplanulost stečena korištenjem solarija pruža vrlo ograničenu zaštitu od opeklina sunca, a vitamin D se u dovoljnim količinama sintetizira tijekom uobičajenog, svakodnevnog izlaganja suncu”, ističu stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Svako pretjerano izlaganje UV zračenju može rezultirati strukturnim oštećenjima kože. Kratkoročno, ova šteta može se očitovati kao ‘izgaranje’, osjetljivost i ožiljci, a dugoročno kao fotostarenje. Fotostarenje, uzrokovano razgradnjom kolagena u koži, manifestira se smanjenjem elastičnosti kože, pojavom dubokih bora i finih linija, hiperpigmentacijama i staračkim pjegama. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), korištenje solarija ne preporučuje se mlađima od 18 godina. Neke su ih europske zemlje već zabranile za osobe mlađe od 18 godina, a u Brazilu i Australiji je korištenje solarija u svrhu dobivanja preplanulog tena zabranjeno, kako za mlade tako i za odrasle.

“Korištenje solarija u svakom slučaju ne preporučuje se osobama svjetlije puti i osobama s upalnim promjenama na koži, kao i za vrijeme terapije određenim lijekovima ili nakon određenih kozmetičkih tretmana te trudnicama”, upozoravaju iz HZJZ-a.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Centers for Disease Control and Prevention

National Health Service

National Cancer Institute

Skin Cancer Foundation