Zaraza se brzo i lako širi u vrtićima i školama, evo kako prepoznati šugu ili svrab te kako se zaštititi
Najčešći simptomi šuge su intenzivan svrab i crvenkaste promjene na koži
Šuga ili svrab prisutna je diljem svijeta i pogađa ljude svih dobi, rasa i društvenih klasa te nije povezana s lošom higijenom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od 400 milijuna ljudi ima šugu svake godine. Iako se može pojaviti bilo gdje u svijetu, najčešća je u toplim, tropskim zemljama i u područjima visoke gustoće naseljenosti.
Također, šuga se brzo širi u uvjetima u kojima je čest bliski kontakt pa su tako ustanove, kao što su vrtići, škole, starački domovi i zatvori, često mjesta izbijanja šuge. Šugu možete dobiti svaki put kada ste u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom, čak i ako ste već imali i izliječili svrab.
Što je šuga ili svrab?
Šuga ili svrab je zarazna bolest kože koju uzrokuje grinja sarcoptes scabiei var. hominis. Mikroskopska grinja ukopava se u gornji sloj kože gdje odrasla ženka živi i polaže jaja. Jaja se izlegu za 3 do 4 dana i razviju u odrasle grinje za 1-2 tjedna. Na mjestu na kojem se grinja ukopava u kožu, nakon 4 do 6 tjedana, javlja se svrbež koji može biti intenzivniji noću.
Najčešći simptomi šuge su intenzivan svrab po tijelu kojeg prate crvenkaste promjene na koži koje izgledom podsjećaju na prištiće. Šuga se obično širi izravnim, dugotrajnim fizičkim kontaktom s osobom koja ima šugu, no može se prenijeti preko posteljine te dijeljenjem odjevnih predmeta.
Budući da se šuga lako širi, često se preporučuje liječenje cijele obitelji ili bliskih kontakata. Šuga se lako liječi, pri čemu se koriste kreme ili lijekovi koji ubijaju grinje koje uzrokuju šugu i njihova jajašca. Intenzivan svrbež može potrajati i do nekoliko tjedana nakon tretmana. Šuga kod ljudi se može zakomplicirati te osim rana na koži, osoba može razviti ozbiljne komplikacija poput septikemije (infekcija krvotoka), bolesti srca i problema s bubrezima, stoga ju je važno prepoznati i liječiti na vrijeme.
Koliko dugo mogu živjeti grinje šuge?
Na tijelu grinje šuge mogu živjeti čak od 1 do 2 mjeseca. Grinje šuge ugibaju ako su najmanje 10 minuta izložene temperaturi od 50°C.
Mogu li ljubimci prenijeti šugu na ljude?
Ne, grinje koje napadaju ljubimce ne mogu živjeti na ljudima. Kućni ljubimci mogu biti zaraženi različitim vrstama grinja koje ne preživljavaju niti se razmnožavaju na ljudima, ali uzrokuju šugu kod životinja. Ako je životinja sa šugom u bliskom kontaktu s osobom, životinjska grinja može ući pod kožu osobe i uzrokovati privremeni svrbež i iritaciju kože. Međutim, životinjska grinja se ne može razmnožavati na osobi i uginut će sama za nekoliko dana. Iako osobu ne treba liječiti, životinju treba liječiti jer se grinje mogu nastaviti urivati u kožu osobe i uzrokovati simptome sve dok se životinja uspješno ne liječi.
Šuga kod ljudi: Gdje na tijelu žive grinje šuge?
Grinje žive u naborima i pukotinama kože, a uobičajena mjesta uključuju:
- između prstiju na rukama i nogama
- u naborima na bedrima i genitalnom području
- pregibima zglobova i koljena
- u području struka
- ispod noktiju
- ispod prstenja, remena za satove i narukvica
- u području oko bradavica
Simptomi šuge
Simptomi šuge pojavljuju se od 4 do 6 tjedana nakon zaraze. Ponekad postoje vidljivi znakovi prije početka simptoma, a u većini slučajeva osoba je zaražena s 10 do 15 grinja. Šuga kod ljudi ima specifičan osip koji se može pojaviti bilo gdje na tijelu, ali se najčešće pojavljuje između prstiju.
Simptomi šuge su:
- intenzivan svrab po tijelu koji se pojačava noću
- pojava brazdi i papula (izraslina) na koži prstiju, zapešća, ruku, nogu i u području pojasa
- upaljeni prištići na muškim genitalijama i ženskim grudima
- veći osip po tijelu u dojenčadi i male djece, uključujući na dlanovima, tabanima, gležnjevima, glavi, licu i vratu
- moguća je sekundarna bakterijska infekcija koja nastaje grebanjem kože
Osobe oslabljenog imunološkog sustava, uključujući osobe koje žive s HIV-om, mogu razviti rjeđi, ali puno ozbiljniji oblik svraba poznat kao norveški ili krustozni svrab. Kod ove ozbiljne infekcije dolazi do umnožavanja grinja, pa osoba može imati tisuće ili milijune grinja koje uzrokuju suha, ljuskava područja na koži. I norveška šuga se vrlo lako širi i može uzrokovati sekundarne infekcije te je opasna po život.
Komplikacije šuge
Učinci grinja na imunitet, kao i izravni učinci češanja, mogu dovesti do kontaminacije kože bakterijama, što dovodi do razvoja impetiga. Impetigo je infekcija koja zahvaća površinu kože, a koju najčešće uzrokuju stafilokoki ili ponekad streptokoki. Impetigo se može zakomplicirati dubljom infekcijom kože poput apscesa ili ozbiljne invazivne bolesti, uključujući septikemiju.
U tropskim područjima kožne infekcije povezane s šugom čest su čimbenik rizika za bubrežne bolesti i moguće reumatske bolesti srca. Dokazi akutnog oštećenja bubrega mogu se naći u do 10 posto djece sa šugom u siromašnim zemljama i, u mnogima, to traje godinama nakon infekcije pridonoseći trajnom oštećenju bubrega.
Kako se šuga prenosi?
Šuga se prenosi bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Budući da u ranoj fazi zaraze nema nikakvih vidljivih simptoma, do prijenosa s osobe na osobu može doći prije nego što zaražena osoba razvije simptome.
Spavanje ili spolni odnos s osobom zaraženom šugom predstavlja visok rizik za prijenos. Što je dulje osoba izložena kontaktom koža na kožu, veća je vjerojatnost da će doći do prijenosa.
Iako se kratko rukovanje s osobom koja ima šugu može smatrati relativno niskim rizikom, do prijenosa može doći čak i nakon kratkog kontakta koža na kožu, kao što je rukovanje, posebice ako osoba ima norvešku šugu. Općenito, osoba koja je u fizičkom kontaktu s osobom koja ima norveški svrab smatrala bi se dobrim kandidatom za liječenje.
Dijagnoza i liječenje šuge
Dijagnoza svraba postavlja se na temelju prisutnih kliničkih smetnji, a potvrđuje pronalaskom grinje, jajašaca ili fekalnog materijala larvi mikroskopskom analizom strugotina kože. Pacijenti obično imaju jak svrbež, linearne brazde i papule oko prstiju, zapešća, gornjih i donjih udova te u području pojasa. Dojenčad i mala djeca zaražena šugom mogu imati rašireniji osip, koji može zahvatiti dlanove, tabane, gležnjeve, a ponekad i vlasište. Mogu se vidjeti upalni čvorići, osobito na penisu i skrotumu odraslih muškaraca i oko dojki kod žena. Zbog kašnjenja između početne infekcije i razvoja simptoma, lezije šuge mogu se vidjeti u osoba koji su sa zaraženom osobom bili u bliskom kontaktu a koji još nisu razvili svrbež.
Liječenje se provodi lokalnim i peroralnim skabicidima, lijekovima koji ubijaju odrasle jedinke grinja. Permetrin je lokalni pripravak koji se nanosi na kožu cijelog tijela prije spavanja, a ispire nakon 8 do 14 sati, a prema potrebi terapija se ponavlja nakon 7 dana. Ivermektin je pripravak koji se uzima na usta, a namijenjen je za liječenje težih oblika svraba, te se ne primjenjuje kod trudnica i djece mlađe od 6 godina.
S obzirom na to da ljudi ne osjećaju simptome u ranim fazama zaraze, kako bi se smanjilo širenje zaraze, sve osobe u kućanstvu trebale bi se liječiti, čak i ako nemaju simptome. Važno je napomenuti da se svrbež često pogoršava 1 do 2 tjedna nakon početka liječenja. Također, tretmani ne ubijaju jajašca parazita, a tretman treba ponoviti kako bi se ubile tek izležene grinje. Za liječenje komplikacija šuge mogu biti potrebni dodatni lijekovi, pa se tako za liječenje bakterijskih infekcija kože ili impetiga koriste antiseptici ili antibiotici.
Uz lijekove, vrlo je važno dan nakon početka terapije oprati u vrućoj vodi svu odjeću, posteljinu i ručnike koji su bili u upotrebi posljednjih nekoliko dana te ponoviti postupak nakon tjedan dana. Tepihe i presvučeni namještaj bi trebalo usisati i vrećice iz usisavača odmah baciti. Predmete koji se ne mogu prati bi trebalo odnijeti na kemijsko čišćenje ili zatvoriti u plastične vreće na tjedan dana. Također, u sprječavanju ponovne zaraze, nužno je da se svi članovi obitelji i spolni partneri istodobno liječe. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje.
Kada posjetiti liječnika?
Razgovarajte sa svojim liječnikom ako se simptomi ne poboljšavaju uz lijekove ili ako i nakon četiri tjedna imate osip. Možda ćete trebati ponoviti tretman kako biste se riješili preostalih grinja.
- ako je vaše dijete mlađe od 2 godine i ima simptome šuge ili ako netko drugi u vašem kućanstvu ima šugu
- ako imate šugu i mislite da bi vaša koža mogla biti zaražena ili imate neko drugo stanje kože, kao što je ekcem
- ako imate ljuskavi osip na laktovima, koljenima, rukama ili stopalima
- ako koristili ste terapiju za liječenje šuge, a koža vas svrbi 2 do 4 tjedna nakon završetka liječenja
Prevencija šuge
Rano otkrivanje i pravovremeno liječenje, najbolji su način za sprječavanje izbijanja bolesti. Grinje koje uzrokuju šugu obično uginu nakon 2 do 3 dana podalje od ljudske kože.
Spriječite širenje šuge ovim koracima:
- izbjegavajte kontakt kože na kožu s inficiranom osobom, osobito ako ima osip koji svrbi
- liječite sve članove kućanstva ako netko ima šugu kako biste spriječili širenje grinja
- nemojte imati spolni odnos ili bliski fizički kontakt dok ne završite cijeli tijek liječenja
- nemojte dijeliti posteljinu, odjeću ili ručnike s osobom koja ima šugu
- operite i osušite posteljinu i odjeću koja je bila u kontaktu sa zaraženom osobom, koristeći vruću vodu i sušenje na izravnoj sunčevoj svjetlosti, na najjačem programu u sušilici ili sve odnesite na kemijsko čišćenje
- predmete koji se ne mogu prati zatvorite u plastičnu vrećicu na tjedan dana kako biste pomogli u uklanjanju grinja
- očistite i usisajte ili pometite cijeli dom
Stručni izvori korišteni za ovaj članak: