Svaki drugi pacijent ne uzima lijekove kako mu je propisano: 'Jedna mi je osoba vratila lijekove vrijedne 16.000 eura'

Svjetska zdravstvena organizacija adherenciju definira kao mjeru u kojoj se ponašanje pacijenta – uzimanje lijekova, pridržavanje dijete te prema potrebi mijenjanje stila života – podudara s preporukama koje je propisao liječnik.

Iako adherencija podrazumijeva da pacijent i liječnik surađuju te da je cilj njihove suradnje poboljšanje pacijentova zdravlja, zabrinjava podatak SZO-a prema kojem se tek 50 posto pacijenata u razvijenim zemljama pridržava uputa koje mu je liječnik dao, dok je u zemljama u razvoju taj postotak još niži.

Niz je faktora koji mogu utjecati na adherenciju pacijenata, a među mnogima su nerazumijevanje vlastite bolesti, stupanj suradljivosti pacijenta i liječnika te slaba zdravstvena pismenost.

U ljekarne se vrate neiskorišteni lijekovi vrijedni milijun eura

Kako bismo istražili kakva je situacija u Hrvatskoj, razgovarali smo s mag. pharm. Anom Soldo, predsjednicom Hrvatske ljekarničke komore i dr. Draganom Soldom, predsjednikom Hrvatskog društva obiteljskih doktora Hrvatskog liječničkog zbora.

Iako je u istraživanju zdravstvene pismenosti koje je Telegram proveo u suradnji s njemačkom farmaceutskom kućom STADA čak 74 posto hrvatskih građana kazalo da razumije sve što mu kaže liječnik, a njih 70 posto da razumiju naputke liječnika ili ljekarnika vezane uz uzimanje propisanih lijekova, u praksi su stvari puno drugačije.

“Procjenjuje se da svaki drugi pacijent s kroničnom bolešću ne uzima svoje lijekove onako kako mu je propisano”, ističe Ana Soldo napominjući da, iako nemamo točan podatak o broju lijekova koji se vraćaju u ljekarne zato što ih pacijenti nisu iskoristili, godišnji trošak zbrinjavanja lijekova koji se vraćaju u ljekarne iznosi oko milijun eura.

Uništili smo lijekove vrijedne 16.000 eura

Soldo se prisjetila svog najupečatljivijeg iskustva iz ljekarne. “Jedna pacijentica mi je vratila 11 kutija lijeka čija je cijena u tom trenutku iznosila 11 tisuća kuna, odnosno 1460 eura. Dakle, uništili smo lijekove ukupne vrijednosti 16.000 eura”, priča nam dodajući da je s pacijenticom porazgovarala o razlozima neuzimanja lijeka koji joj je propisan za kroničnu autoimunu bolest.

“Povjerila mi se da je u strahu od nuspojava jednostavno prekinula primjenu, ali je zbog straha od nerazumijevanja od strane sustava nastavila podizati terapiju i tajiti svom liječniku da lijek ne primjenjuje. Iz ovog je primjera jasno da je osiguravanje adherencije zadaća svih nas koji dolazimo u kontakt s pacijentom”, smatra naša sugovornica.

Najpropisivaniji lijekovi u Hrvatskoj

Pitanje loše adherencije za sobom povlači mnoge posljedice, pa tako i ogromne troškove u zdravstvu.

“Iako još ne raspolažemo potpunim financijskim podacima za 2022. godinu, možemo reći da se godišnje za lijekove na recept Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje izdvaja oko 4 do 4,5 milijardi kuna”, kaže nam Ana Soldo i dodaje da najveći udio u propisanim receptima čine oni za lijekove koji djeluju na kardiovaskularni sustav.

U navedenoj skupini lijekova, otkriva nam, najpropisivaniji su oni koji se koriste za liječenje visokog tlaka (antihipertenzivi) te oni koji se koriste u liječenju povišenih masnoća u krvi (hipolipemici).

Potrošnja lijekova za dijabetes raste

Velik udio u propisanim receptima čine i lijekovi s učinkom na probavni sustav i mijenu tvari. U toj skupini najpropisivaniji su antidijabetici, lijekovi koji se koriste u liječenju šećerne bolesti.

“Potrošnja lijekova u ovoj skupini raste i, nažalost, možemo očekivati da će se taj trend nastaviti”, smatra naša sugovornica te napominje da se često propisuju i lijekovi koji djeluju na krv i krvotvorne organe, prvenstveno oni koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka (antitrombotici).

Poražavajuće statistike

Podaci o najpropisivanijim lijekovima podudaraju se s poražavajućim statistikama koje pokazuju da 45 posto odraslih građana Hrvatske ima povišen krvni tlak, da imamo nešto malo više od 300.000 registriranih osoba sa šećernom bolešću, da su kardiovaskularne bolesti prvi uzrok smrtnosti te da su zbog loše adherencije, odnosno zbog nepridržavanja terapije koju je propisao liječnik – ishodi liječenja lošiji.

Dakle, adherencija se ne mjeri samo troškovima u zdravstvu. Ona se mjeri ishodima liječenja i kvalitetom života pacijenata. Suradnja pacijenta i liječnika, u kojoj važnu ulogu ima i ljekarnik, iznimno je važna, osobito kada govorimo o liječenju kroničnih bolesti. Naime, lošom adherencijom pacijent riskira niz komplikacija koje određena bolest sa sobom nosi.

Uzroci adherencije su slojeviti

Uzmemo u obzir da su u taj proces uključeni i pacijent i cijeli sustav, prirodno se nameću pitanja – što sve utječe na lošu adherenciju i zašto se pacijenti ne pridržavaju uputa koje im je dao liječnik?

Mnoga ispitivanja su pokazala da na adherenciju bolesnika utječe niz faktora. Neki od njih su zaboravljivost, dob pacijenta, podrška okoline, nerazumijevanje preporuka koje je pacijentu uputio liječnik ili ljekarnik, ali i strah od nuspojava.

Ana Soldo kaže da slaba adherencija doista nije stvar “neposlušnosti i neodgovornosti” te da uzroci neadherencije mogu biti mnogostruki i slojeviti. “Naš zadatak je utvrditi prisutnost problema i njegove uzroke te ih, u suradnji s pacijentom, pokušati otkloniti”, dodala je.

Dio problema je u mreži primarne zdravstvene zaštite

Da su uzroci loše adherencije višestruki, smatra i dr. Dragan Soldo. “Najčešći uzrok je u mreži primarne zdravstvene zaštite. Što je bolja mreža primarne zdravstvene zaštite, to je bolja adherencija. Ključni problem je taj da liječnik mora imati dovoljno vremena u kojem će pacijentu objasniti kako pravilno uzimati lijek, a to je u našim uvjetima nemoguće”, kaže.

Soldo naime u svojoj ordinaciji obiteljske medicine ima 2300 pacijenata. “Svaki dan imam najmanje 130 kontakata, što uživo u ordinaciji, što telefonom ili mailom. Stoga, ako govorimo o brizi o pacijentima s kroničnim bolestima, onda to nisu odgovarajući uvjeti za rad”, ističe.

Liječnici su savjetnici, a ne policajci

Svaki liječnik zna uzima li njegov pacijent lijekove koji su mu propisani, dodaje naš sugovornik. “Pratimo je li pacijent bolje. Ako mu nikako nije bolje, naša prva sumnja je da mu lijek ne odgovara. Druga sumnja je da pacijent ne uzima lijek što možemo provjeriti u kartonu u kojem se vidi podiže li svoj lijek u ljekarni”, kaže dr. Soldo te nastavlja:

“Ljudi moraju biti svjesni da su oni najvažniji faktor u svom zdravlju. Nitko ne može brinuti o njihovu zdravlju osim njih. Mi liječnici nismo policajci, mi svoje pacijente savjetujemo, ali ih ne možemo nadzirati. Pacijenti moraju biti svjesni da lijekove uzimaju zbog sebe, a ne zbog nas.”

Ne osjećaju simptome pa ne uzimaju lijek

Dok neki pacijenti uopće ne počnu uzimati lijek, Ana Soldo kaže da uključenost pacijenta u liječenje također oscilira kroz vrijeme.

“U početku liječenja pacijenti se nešto bolje pridržavaju terapije, ali s protokom vremena, a osobito kod bolesti koje ne uzrokuju simptome koji u tom trenutku značajno narušavaju kvalitetu pacijentova života, adherencija je sve lošija. Iako je riječ o bolestima koje ugrožavaju život, primjerice hipertenziji koja je vodeći uzrok smrti u svijetu ili šećernoj bolesti koja je vodeći uzrok sljepoće i amputacija, pacijenti ponekad ne razumiju važnost pravilnog uzimanja lijekova”, ističe Ana Soldo.

Iako nema simptoma, ne znači da nema štete

Komentirajući bolesti i stanja za koja se propisuje najviše lijekova u Hrvatskoj, dr. Soldo je objasnio zašto je nepridržavanje terapiji opasno. “Ako govorimo o hipertenziji, treba podsjetiti na to da je riječ o tihom ubojici. To znači da hipertenzija ne pokazuje simptome dok ne nastane ogromna šteta”, govori dr. Soldo pa pojašnjava:

“Dakle, ako pacijent ne pije redovito lijekove koje mu je propisao liječnik i pritom ne mjeri tlak redovito, taj tlak je i dalje trajno povišen iako osoba ne osjeća nikakve simptome. Dugotrajno povišen tlak oštećuje srce i krvne žile, te osoba u konačnici riskira srčani i moždani udar te zatajenje bubrega.”

Ista stvar je s dislipidemijom koja također ne pokazuje jasne simptome. “Dugotrajno visoke razine masnoća u krvi povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti. Lijekove za regulaciju masnoća treba uzimati kako je propisano zato što se liječenjem održava zdravlje svih organa jer kad se organi oštete – nema nazad“, upozorava liječnik.

Jedni se lijekovi nikada ne vraćaju

No, kada govorimo o antikoagulansima, lijekovima koji sprečavaju zgrušavanje krvi i nastanak tromba, a koriste se u liječenju duboke venske tromboze i plućne embolije, te fibrilacije atrija, po pitanju adherencije problema – nema.

Doktor Soldo objasnio je u čemu je caka. “Ovi se lijekovi nadoplaćuju i mjesečna terapija stoji oko 35 eura. Izgleda da kod ovih lijekova vrijedi ona da ljudi prepoznaju vrijednost nečega što plate, pa tako i lijekova”, dodaje.

Zašto je važno uzimati lijek prema uputama liječnika?

Osim što je lijekove potrebno uzimati redovito, pravilno uzimanje lijeka podrazumijeva da se on uzima u točno propisano vrijeme i u točno propisanoj dozi. U suprotnom pacijenti riskiraju ozbiljne komplikacije.

“Ako u uputama piše da lijek treba uzeti natašte, a osoba lijek uzme nakon obroka, onda lijek neće postići svoj učinak. Jednostavno rečeno, neće djelovati. S druge strane, uzmemo li za primjer osobu sa šećernom bolešću koja je lijek uzela bez jela, ona pak može upasti u stanje teške hipoglikemije”, otkriva liječnik.

Do discipline uz alarme i aplikacije

Na mnoge faktore koji utječu na adherenciju može se utjecati, napominje naš sugovornik. “Ako govorimo o zaboravljivosti kod starijih pacijenata, taj problem mora riješiti treća strana, recimo član obitelji koji će se brinuti da njegov djed ili baka redovito uzimaju lijek”, govori.

Svi ostali, dodaje, ovom problemu mogu lako doskočiti. “Trenutno su dostupna mnoga ‘pomagala’ poput alarma na mobitelu koji će zvoniti u vrijeme kada treba uzeti lijek. Korisne su i razne aplikacije, ali i kutijice koje se mogu nabaviti u ljekarnama u koje možete složiti lijekove po dozi, dobu dana, za svaki dan u tjednu“, kaže i dodaje da ako nema motivacije, onda sve to nema smisla.

Briga o autu ispred zdravlja?

Isto je, kaže, i s potpornim terapijskim mjerama kao što su pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost koje, primjerice, trebaju provoditi osobe sa dijabetesom.

“Pacijenti moraju biti svjesni da se moraju brinuti o svom tijelu. Svaki živi ili neživi predmet o kojem se netko ne brine – propadne. Kuća o kojoj nitko ne brine – propada, baš kao što i tijelo o kojem nitko ne brine – propada”, plastično komentira pa zaključuje:

“Ljudi su fokusirani brinuti o materijalnim vrijednostima. Puno više brige vode o svom automobilu nego o svom zdravlju. Rekao bih da su čak skloni misliti da se o njihovu zdravlju trebaju brinuti doktori i ministar, a ne oni. To je potpuno krivo. Odgovornost za vlastito zdravlje je osobna odgovornost.”

Ovaj članak dio je kampanje za promociju zdravstvene pismenosti koju je pokrenuo Telegram u suradnji s njemačkom farmaceutskom kućom STADA. U sklopu kampanje provedeno je prvo nacionalno istraživanje zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj. Više pročitajte ovdje.