U Parizu je postignut povijesni sporazum o klimi, a ovo je 7 stvari koje treba znati o tome
Bogate zemlje siromašnima moraju plaćati 100 milijardi dolara godišnje
Povijesni sporazum o klimatskim promjenama u Parizu usvojen je nakon dvotjednog pregovaranja između 195 zemalja članica. Sve su se zemlje, neovisno o tome jesu li bogate ili siromašne, obvezale na ograničavanje rasta emisija stakleničkih plinova. Donosimo sedam najvažnijih stvari koje su dogovorene u Parizu.
1. Granica dopustivog zatopljenja
Međunarodna zajednica se obvezala ograničiti povećanje temperature na 1,5 stupnjeva Celzija više od prosječne razine otprije industrijske revolucije. Cilj od 2 stupnja Celzija u odnosu na predinudustrijsko doba je bio dogovoren 2009. u Kopenhagenu, a novi cilj nameće drastično smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje ulaganja u obnovljive izvore energije i pošumljavanje.Brojnim zemljama, posebice otočnim, prijeti porast razine mora. One su u opasnosti i uz porast temperature od 1,5 stupnja Celzija.
2. Ograničenje emisija stakleničkih plinova
Od 195 zemalja, 186 je najavilo mjere ograničenje emisija stakleničkih plinova do 2025/2030. Čak i ako se sve budu pridržavale ograničenja, rast temperature će prema njihovim sadašnjim mjerama ipak biti sveden na oko 3 stupnja Celzija. Sada je cilj što prije postići postići vrhunac emisija i zatim poduzeti brzo smanjenje kako bi postigli ravnotežu između emisija koje nastaju ljudskim djelovanjem i onih koje apsorbiraju bunari ugljikova dioksida tijekom druge polovine stoljeća, što se odnosi na šume i na tehnike prikupljanja i pohranjivanja CO2 iz atmosfere.
3. Obvezne revizije svakih pet godina
Jedna od ključnih odluka je pokretanje mehanizama revizije, svakih pet godina, dok će nacionalne obveza biti dragovoljne. Prva obvezna revizija će biti 2025. a ostale trebaju zabilježiti napretke. Prije toga međunarodna skupina stručnjaka za klimu (GIEC) treba izraditi specijalno izvješće 2018. o načinima postizanja 1, 5 stupnja Celzija i o učincima tog zagrijavanja. Iste godine 195 zemalja će predati izvješće o zajedničkoj akciji i 2020 . će biti pozvani na reviziju njihovih udjela.
4. Fleksibilnost za zemlje u razvoju
Razvijene zemlje trebaju maksimalno smanjiti emisije, dok zemlje u razvoju moraju nastaviti poduzimati sve veće napore u borbi protiv zagrijavanja, prema stanju u zemlji. Do sada su razvijene zemlje bile obvezne pridržavati se strožih pravila u pogledu inventara i provjere poduzetih radnji, a sporazum iz Pariza predviđa da se isti sustav primijeni na sve. Ta točka je jako važna za Sjedinjene Države. Predviđene su i fleksibilnosti koje uzimaju u obzir različite kapacitete zemalja.
5. Godišnje 100 milijardi dolara za zemlje u razvoju
Godine 2009. bogate zemlje su obećale dati 100 milijardi dolara godišnje, počevši od 2020. za pomoć zemljama u razvoju kako bi financirale njihov tranziciju prema čistim energijama i za prilagođavanje na učinke zagrijavanja, čije su prve žrtve. Te su zemlje tražile iznos od 100 milijardi dolara a novi bi bio utvrđen 2025. Razvijene zemlje ne žele jedine plaćati i tražile su doprinose zemalja poput Kine, Južne Koreje, Singapura i bogatih naftnih zemalja. Predloženo je da razvijene zemlje moraju pružiti financijsku pomoć zemljama u razvoju, a “pozivaju se druge zemlje da pruže financijsku podršku na dragovoljnoj bazi”.
6. Pomoć najpogođenijim otočkim zemljama
Pomoć zemljama od učinaka zagrijavanja kada sustavi meteoroloških uzbuna, nasipi i slično nisu bili mogući, pri nepovratnim gubicima povezanim s topljenjem ledanjaka ili porastom voda. Iako sve ne uređuje, sporazum iz Pariza posvećuje cijeli jedan članak tom pitanju, što je već samo po sebi pobjeda za najpogođenije otočke zemlje.
7. Ne određuje se odgovornost za zagrijavanje
To je osjetljivo pitanje za razvijene zemlje, posebice Sjedinjene Države, koje strahuju od pravosudnih postupaka zbog njihove povijesne odgovornosti za zagrijavanje, pa su uspjele ubaciti odredbu koja precizira da sporazum neće poslužiti kao baza za pokretanje procesa određivanja odgovornosti i naknada.