Sve to skupa je, zapravo, silno tužno. Kad premijer Andrej Plenković tiskovnu konferenciju nakon uhićenja svog ministra počinje s nabrajanjem uspjeha Vlade u prošlom tjednu. Kad govori o tome da su inkriminirana djela, eto, počinjena u prošlom mandatu. Tužna je i slika ministra Darka Horvata, koji umjesto da priprema papire za svoju obranu u Saboru pred oporbenim opozivom u srijedu, pakira kufer za Remetinec.
Užasavajuće su tužne, ali i opasne, pak dvije stvari. Premijer Plenković se posljednjih tjedana, kad su posebno fino urodile afere njegovih ministara i suradnika žalio kako se objavom i puštanjem tih priča udara na institucije. Jednu po jednu, rekao je.
Institucija AP
Kako se, u tom kontekstu, zove kad premijer javno posumnja da DORH radi za nekog (da nisu Rusi?), jer je nakon navodno baš tako dobrog tjedna za Vladu ministru Horvatu u subotu ujutro na vrata zakucala ekipa s nalogom za uhićenje? Kad Plenković proziva šeficu DORH-u kojoj su, eto, nedavno dali povjerenje u Saboru, to nije udar na institucije?
Pa, očito da nije. Uz jedan uvjet, da je jedna jedina, bitna i ključna institucija ove države Andrej Plenković. Sve ostalo je boranija.
Ni blagog pojma
Predsjednik HDZ-a, međutim, bez obzira na njegovu čvrstu vjeru u vlastitu veličinu, neće iza sebe – pa makar otišao iz visoke politike sutra ili za dvadeset godina, ostaviti lovorike trijumfalne ostavštine. Ostat će zapamćen kao onaj koji je bio posebno uporan u nepriznavanju vlastitih pogrešaka. I, vjerojatno, kao onaj kojeg je baš ta karakterna crta došla glave (naravno, figurativne).
Jer, što je mislio premijer u proljeće 2020. godine kad je razriješio dužnosti jednu od najbližih suradnica ministra Horvata, Anu Mandac, zbog istrage koja je krenula na nju? Da priča neće doći do Horvata? Ili, u najbolju ruku, da je Horvat zaslužio biti ministar iako nije imao ni blagog pojma o tome da mu najbliža suradnica sudjeluje u vrlo mutnim radnjama vezanim za rad baš njegovog resora?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sumnjiv tajming
Nije, pritom, priča ovdje samo o Horvatu. Kad je pala Josipa Rimac, istraga se širila i na najbliže suradnike cijelog niza Plenkovićevih ministara: Mariju Vučković, Tomu Medveda, Tomislava Ćorića, svoju ulogu u svim tim pričama imao je i ima Zdravko Marić (kredit za vjetroelektranu Krš-Pađene). Sve te ljude, svoje ministre, Plenković je cijelo vrijeme žestoko branio protivno elementarnoj političkoj logici.
Pa čak i prije nekoliko dana, kad je Telegram otkrio da je bivši pomoćnik ministra Ćorića istražiteljima predao mail iz kojeg se vidi da je i ministar znao za radnje koje istražuje USKOK. Što će reći Plenković, prekosutra, za tri tjedna ili za dvije godine ako u subotnje jutro kamere snime ministra Ćorića s plavim koferom kako ide prema automobilu za Remetinec? Da mu je sumnjiv tajming?
Do zadnjeg daha
Plenkovićeva ekipa, dobar dio njegovih suradnika, po svemu sudeći se duboko uplela u višemilijunska pogodovanja odabranima. Ili su bili toliko nevjerojatno slijepi da su propustili uočiti da se u njihovim resorima nešto nevjerojatno čudno događa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković ih je branio do zadnjeg daha. Zato se sad i bori za zrak, na samom rubu vlastitog političkog opstanka.
A što će premijer, ako mu sutra dođu po Ćorića? Opet reći da mu je sumnjiv tajming?
Pritisnut uza zid, Plenković sad insinuira da DORH radi za nekog tko nije hrvatska Vlada. Da nisu Rusi?
Kad Plenković proziva šeficu DORH-u kojoj su, eto, nedavno dali povjerenje u Saboru, to nije udar na institucije? Pa, očito da nije. Uz jedan uvjet, da je jedna jedina, bitna i ključna institucija ove države Andrej Plenković. Sve ostalo je boranija
Sve to skupa je, zapravo, silno tužno. Kad premijer Andrej Plenković tiskovnu konferenciju nakon uhićenja svog ministra počinje s nabrajanjem uspjeha Vlade u prošlom tjednu. Kad govori o tome da su inkriminirana djela, eto, počinjena u prošlom mandatu. Tužna je i slika ministra Darka Horvata, koji umjesto da priprema papire za svoju obranu u Saboru pred oporbenim opozivom u srijedu, pakira kufer za Remetinec.
Užasavajuće su tužne, ali i opasne, pak dvije stvari. Premijer Plenković se posljednjih tjedana, kad su posebno fino urodile afere njegovih ministara i suradnika žalio kako se objavom i puštanjem tih priča udara na institucije. Jednu po jednu, rekao je.
Institucija AP
Kako se, u tom kontekstu, zove kad premijer javno posumnja da DORH radi za nekog (da nisu Rusi?), jer je nakon navodno baš tako dobrog tjedna za Vladu ministru Horvatu u subotu ujutro na vrata zakucala ekipa s nalogom za uhićenje? Kad Plenković proziva šeficu DORH-u kojoj su, eto, nedavno dali povjerenje u Saboru, to nije udar na institucije?
Pa, očito da nije. Uz jedan uvjet, da je jedna jedina, bitna i ključna institucija ove države Andrej Plenković. Sve ostalo je boranija.
Ni blagog pojma
Predsjednik HDZ-a, međutim, bez obzira na njegovu čvrstu vjeru u vlastitu veličinu, neće iza sebe – pa makar otišao iz visoke politike sutra ili za dvadeset godina, ostaviti lovorike trijumfalne ostavštine. Ostat će zapamćen kao onaj koji je bio posebno uporan u nepriznavanju vlastitih pogrešaka. I, vjerojatno, kao onaj kojeg je baš ta karakterna crta došla glave (naravno, figurativne).
Jer, što je mislio premijer u proljeće 2020. godine kad je razriješio dužnosti jednu od najbližih suradnica ministra Horvata, Anu Mandac, zbog istrage koja je krenula na nju? Da priča neće doći do Horvata? Ili, u najbolju ruku, da je Horvat zaslužio biti ministar iako nije imao ni blagog pojma o tome da mu najbliža suradnica sudjeluje u vrlo mutnim radnjama vezanim za rad baš njegovog resora?
Sumnjiv tajming
Nije, pritom, priča ovdje samo o Horvatu. Kad je pala Josipa Rimac, istraga se širila i na najbliže suradnike cijelog niza Plenkovićevih ministara: Mariju Vučković, Tomu Medveda, Tomislava Ćorića, svoju ulogu u svim tim pričama imao je i ima Zdravko Marić (kredit za vjetroelektranu Krš-Pađene). Sve te ljude, svoje ministre, Plenković je cijelo vrijeme žestoko branio protivno elementarnoj političkoj logici.
Pa čak i prije nekoliko dana, kad je Telegram otkrio da je bivši pomoćnik ministra Ćorića istražiteljima predao mail iz kojeg se vidi da je i ministar znao za radnje koje istražuje USKOK. Što će reći Plenković, prekosutra, za tri tjedna ili za dvije godine ako u subotnje jutro kamere snime ministra Ćorića s plavim koferom kako ide prema automobilu za Remetinec? Da mu je sumnjiv tajming?
Do zadnjeg daha
Plenkovićeva ekipa, dobar dio njegovih suradnika, po svemu sudeći se duboko uplela u višemilijunska pogodovanja odabranima. Ili su bili toliko nevjerojatno slijepi da su propustili uočiti da se u njihovim resorima nešto nevjerojatno čudno događa.
Plenković ih je branio do zadnjeg daha. Zato se sad i bori za zrak, na samom rubu vlastitog političkog opstanka.