Afričke zemlje se bore protiv širenja Sahare, a sad imaju i jednu potpuno nevjerojatnu ideju kako će to učiniti
Golema pustinja nezaustavljivo se širi, a Afrika planira izgraditi zid
Iako volimo misliti o geografiji i reljefu kao o nečem prilično stalnom (npr. planine se ne kreću), svake godine pustinje, koje se šire na sve strane, ukradu dio svijeta s vegetacijom, piše Modern Notion.
Trenutno na svijetu negostoljubive suhe pustinje zauzimaju oko 32,2 milijuna četvornih kilometara, ali do kraja ovog stoljeća regije poput Bliskog istoka mogle bi imati i do 20 posto manje padalina uz prljavštinu koja se širi zrakom te ga isušuje i osigurava prostor za pijesak.
Jedna od regija koje su najteže pogođene širenjem pustinja je Afrika, kojoj pustinje već zauzimaju 40 posto teritorija, ali joj prijeti gubitak više od polovice obradivih površina u bliskoj budućnosti. Jedna od najbrže rastućih prijetnji kontinentu je Sahara, već sad golema pustinja, koja se samo tijekom 1980-ih proširila 233 kilometra na jug i 106,2 kilometra na sjever. Ova će se stopa napretka samo povećati s učincima klimatskih promjena na isušivanje Zemlje.
Afrika želi izgraditi ogromni zid drveća
Ipak, kako bi se borili protiv ovog egzistencijalnog problema, afrički narodi već dugo vremena raspravljaju o radikalnom načinu borbe protiv širenja pustinja: izgradnji ogromnog zida stabala, širokog 14,5 kilometara i dugog 7774,7 kilometara, od Crvenog mora do Atlantskog oceana. Zid bi prolazio kroz jedanaest zemalja: Burkinu Faso, Čad, Džibuti, Eritreju, Mali, Mauritaniju, Niger, Nigeriju, Senegal i Sudan.
Prvi put predložen u 1980-ima, Veliki zeleni zid Afrike (potencijalno i najveći hortikulturni projekt u ljudskoj povijesti) koristit će korijenje stabala kako bi vodu zadržao duboko u tlu regije te krošnje stabala kako bi spriječili napredovanje prašnjavih i suhih vjetrova, što je jednostavan, ali vrlo učinkovit način sprečavanja dezertifikacije.
Izvorno tek samo san, projekt je postao stvarnost 2011. godine kad su afričke države održale summit za početak zajedničke izgradnje Velikog zelenog zida Afrike, gdje je svaka zemlja obećala pronaći način da izgradi svoj dio. No, s obzirom na kompliciranost procesa za izgradnju ovog zida, raspršenu odgovornost te opseg problema, mnogi i dalje nisu sigurni može li takav projekt uspjeti ili ne. Ipak, postoje neki podaci o velikim projektima sadnje stabala protiv širenja pustinja (uključujući i početne rezultate afričkog projekta u Senegalu) koji mogu biti upotrebljeni za mjerenje vjerojatnosti uspjeha ove velike inicijative.
U Kini je projekt ipak propao
Na veliku žalost zagovornika Velikog zelenog zida, najveći prethodni primjer masovne sadnje drveća protiv širenja pustinje ujedno je i jedan od najobeshrabrujućih: Kineski projekt sadnje drveća. Od 1978. godine kineska je vlada posadila desetke milijardi stabala i nadala se da će do 2050. godine imati 4506 kilometara drveća uz sjevernu granicu kako bi spriječila daljnje širenje pustinje Gobi u ionako već suha područja, sve do Pekinga. Projekt je bio toliko golem da bi povećao količinu šume na planetu za 10 posto. Koristili su topole i nadali se da će s njihovim premreženim korijenjem izgraditi zid stabala koji će brzo rasti i moći biti redovito korišten za stvari kao što su celulozni papir ili građevinske daske.
Ipak, unatoč velikim naporima i ogromnim troškovima ovog projekta, koji traje sad već tri i pol desetljeća, razina širenja pustinje pokazala se prevelikom za ova stabla koja ne rastu izvorno na tom tlu i od kojih je samo 15 posto uspjelo preživjeti. Pokazalo se da će biti potrebna ponovna sadnja, masovno navodnjavanje te investicije u učvršćivanje tla kako bi se stabla zadržala na tom području.