Misteriozni incidenti u Baltičkom moru, u kojima je došlo do naglog pada tlaka i istjecanja plina iz dvaju plinovoda koji povezuju Rusiju i Njemačku, i dalje su predmet istrage i kontroverzi: jesu li Sjeverni tok 1 i 2 sabotirani i ako jesu, tko iza toga stoji?
U odgovor na prvo pitanje europski političari imaju tek mrvicu sumnje. Iznenadno i zasad neobjašnjeno istjecanje plina iz dvaju cjevovoda dogodilo se u razmaku od svega nekoliko sati. Prethodno su zabilježene podvodne eksplozije.
Je li posrijedi sabotaža?
Stručnjaci tvrde da su cijevi dizajnirane da budu izuzetno čvrste i postavljene tako da je vrlo malo vjerojatno da bi ih, primjerice, mogao istovremeno – slučajno, u prolasku – oštetiti jedan brod. Geopolitičke okolnosti su poznate: rat u Ukrajini i energetska kriza u Europi. A zima dolazi.
Istraga, ponovimo, još uvijek traje. Uzroci incidenata nisu službeno utvrđeni. No, europski dužnosnici zasad su skloni zaključku da se nije radilo o nezgodi ili nesretnom slučaju, nego o namjernom aktu. Da su plinovodi sabotirani.
Stvarna šteta ograničena
Ako je doista tako – ako je, dakle, riječ o sabotaži – sljedeća ključna pitanja su tko ih je sabotirao i s kojim ciljem? Stvarna šteta je, barem prema dosad dostupnim informacijama, vrlo ograničena.
Oba plinovoda su ustvari izvan funkcije. Sjeverni tok 2 nije niti zaživio jer ga je Njemačka stavila na led uoči ruske invazije na Ukrajinu. Sjeverni tok 1 je od početka rujna zatvoren, navodno zbog popravaka. Opskrba Europe plinom u ovom trenutku ne ovisi o te dvije rute.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cijene plina su, nakon prijave incidenata, porasle, ali je ipak pitanje koliko će biti dugoročni utjecaj. Tržište zna da se EU države ionako nisu više opskrbljivale tim putem. Europska unija istovremeno razmatra limitiranje cijena po kojima će ubuduće kupovati prirodni plin.
Bez povoda za vojnu eskalaciju
Ako je doista riječ o sabotaži, onda je ona planirana da ne izazove golemu štetu. Incidenti su se, osim toga, dogodili izvan teritorijalnih voda, što znači da nijedna država neće to smatrati napadom na svoj teritorij – što potvrđuju reakcije Danske i Švedske koje su najbliže području u kojem je došlo do istjecanja plina – te stoga niti povodom za nekakvu direktnu vojnu eskalaciju.
S obzirom da istraga traje, u igri mogu biti razna objašnjenja, od toga da je netko htio spriječiti Rusiju da ubuduće prodaje plin Europi i Njemačkoj do toga da se, unatoč nevjerojatnim koincidencijama, ipak radilo o nesretnom slučaju. No, ako se radilo o sabotaži, stručnjaci smatraju da to zahtijeva takvu razinu logistike i obuke, da se može izvesti samo pod pokroviteljstvom neke države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Preuranjeno upiranje prstom?
Europski dužnosnici naginju zaključku da se radi o namjernom činu, ali su oprezniji s izjavama tko bi za njega mogao biti odgovoran. Poljski dužnosnici ipak suptilno upiru prstom u Rusiju.
Premijer Mateusz Morawiecki kaže da se radi o sabotaži koja najavljuje sljedeću fazu eskalacije situacije u Ukrajini. Ministar vanjskih poslova Zbigniew Rau smatra da se, kad se uzmu u obzir sve dosad poznate informacije, ne može odbaciti mogućnost da je incident dio ruskog hibridnog rata protiv NATO-a.
Upozorenje američkih agenata
Iako su neposredne posljedice incidenta ograničene, njegove reperkusije su daleko šire, pa i zastrašujuće: je li ovo nagovještaj da bi sva kritična infrastruktura, od plinovoda nadalje, u Europi mogla biti u opasnosti? Na udaru (ruskih?) napada? Je li to sljedeća faza eskalacije?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Američki obavještaci još su u lipnju upozorili nekoliko europskih država, uključujući Njemačku, da bi upravo ova dva plinovoda mogla biti meta budućih napada, javlja danas New York Times. U upozorenju CIA-e nije bilo konkretizirano vrijeme, mjesto ili mogući način napada, piše NYT pozivajući se na informacije tri visoka izvora, upoznata s obavještajnim podacima.
Njihovi su izvori odbili otkriti je li u tom upozorenju iz lipnja Rusija identificirana kao mogući napadač. I sada američki dužnosnici smatraju da je preuranjeno zaključiti kako iza incidenta u Baltičkom moru stoji upravo Rusija. Vladimir Putin, podsjeća NYT, želi koristiti opskrbu plinom kao polugu svoje moći. Nefunkcionalni plinovodi bi mu to oružje izbili iz ruku.
Infrastruktura u ruskim rukama
Infrastruktura koja je oštećena je u većinskom vlasništvu ruske energetske kompanije Gazprom. Ta je tvrtka, pod kontrolom Kremlja, većinski vlasnik firme koja upravlja Sjevernim tokom 1. U vlasništvu im je i podružnica koja je trebala upravljati drugim plinovodom. Logično je upitati zašto bi Rusija oštetila cijevi kojima je vlasnik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Budući da su praktične, neposredne posljedice minimalne, je li onda moguće da se radi o svojevrsnom pokaznom aktu koji bi trebao zastrašiti Europu? Upozorenju da bi drugi opskrbni pravci, oni o kojima sada EU više ovisi, također mogli biti sabotirani?
Istaknuti energetski stručnjak Simone Tagliapietra iz briselskog think tanka Bruegel upozorava što bi značilo kada bi se nešto slično desilo na drugim postrojenjima.
Pojačan nadzor i sigurnost
“Ako se ovo što smo vidjeli danas dogodi bilo kojem našem cjevovodu, iz Norveške ili Alžira, tijekom zime, onda smo u pravim problemima”, ocjenjuje Tagliapietra koji pomno prati situaciju s energijom u Europi. Stoga je pozvao da se pojača sigurnost i nadzor nad energetskom infrastrukturom, od cjevovoda do LNG terminala. Norveška i Njemačka su to već učinile.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šire posljedice incidenata u Baltičkom moru tek će biti poznate kada se službeno utvrdi je li bila riječ o sabotaži i ako jest, tko iza nje stoji. Ako se ne radi o nesreći, EU i NATO morat će pažljivo odvagnuti kako odgovoriti. No, u najmanju ruku, potvrdilo se da je ključna europska infrastruktura ranjiva. A to bi u nekom potencijalnom budućem scenariju moglo biti itekako opasno.
Ako je Sjeverni tok bio sabotaža, što je sljedeće? Ovo bi mogla biti nova faza eskalacije
Još se istražuju uzroci curenja plina iza dva plinovoda. No, mnoge okolnosti upućuju na sabotažu
Iako su neposredne posljedice incidenta ograničene, njegove reperkusije su daleko šire, pa i zastrašujuće: je li ovo nagovještaj da bi sva kritična infrastruktura, od plinovoda nadalje, u Europi mogla biti u opasnosti? Na udaru (ruskih?) napada?
Misteriozni incidenti u Baltičkom moru, u kojima je došlo do naglog pada tlaka i istjecanja plina iz dvaju plinovoda koji povezuju Rusiju i Njemačku, i dalje su predmet istrage i kontroverzi: jesu li Sjeverni tok 1 i 2 sabotirani i ako jesu, tko iza toga stoji?
U odgovor na prvo pitanje europski političari imaju tek mrvicu sumnje. Iznenadno i zasad neobjašnjeno istjecanje plina iz dvaju cjevovoda dogodilo se u razmaku od svega nekoliko sati. Prethodno su zabilježene podvodne eksplozije.
Je li posrijedi sabotaža?
Stručnjaci tvrde da su cijevi dizajnirane da budu izuzetno čvrste i postavljene tako da je vrlo malo vjerojatno da bi ih, primjerice, mogao istovremeno – slučajno, u prolasku – oštetiti jedan brod. Geopolitičke okolnosti su poznate: rat u Ukrajini i energetska kriza u Europi. A zima dolazi.
Istraga, ponovimo, još uvijek traje. Uzroci incidenata nisu službeno utvrđeni. No, europski dužnosnici zasad su skloni zaključku da se nije radilo o nezgodi ili nesretnom slučaju, nego o namjernom aktu. Da su plinovodi sabotirani.
Stvarna šteta ograničena
Ako je doista tako – ako je, dakle, riječ o sabotaži – sljedeća ključna pitanja su tko ih je sabotirao i s kojim ciljem? Stvarna šteta je, barem prema dosad dostupnim informacijama, vrlo ograničena.
Oba plinovoda su ustvari izvan funkcije. Sjeverni tok 2 nije niti zaživio jer ga je Njemačka stavila na led uoči ruske invazije na Ukrajinu. Sjeverni tok 1 je od početka rujna zatvoren, navodno zbog popravaka. Opskrba Europe plinom u ovom trenutku ne ovisi o te dvije rute.
Cijene plina su, nakon prijave incidenata, porasle, ali je ipak pitanje koliko će biti dugoročni utjecaj. Tržište zna da se EU države ionako nisu više opskrbljivale tim putem. Europska unija istovremeno razmatra limitiranje cijena po kojima će ubuduće kupovati prirodni plin.
Bez povoda za vojnu eskalaciju
Ako je doista riječ o sabotaži, onda je ona planirana da ne izazove golemu štetu. Incidenti su se, osim toga, dogodili izvan teritorijalnih voda, što znači da nijedna država neće to smatrati napadom na svoj teritorij – što potvrđuju reakcije Danske i Švedske koje su najbliže području u kojem je došlo do istjecanja plina – te stoga niti povodom za nekakvu direktnu vojnu eskalaciju.
S obzirom da istraga traje, u igri mogu biti razna objašnjenja, od toga da je netko htio spriječiti Rusiju da ubuduće prodaje plin Europi i Njemačkoj do toga da se, unatoč nevjerojatnim koincidencijama, ipak radilo o nesretnom slučaju. No, ako se radilo o sabotaži, stručnjaci smatraju da to zahtijeva takvu razinu logistike i obuke, da se može izvesti samo pod pokroviteljstvom neke države.
Preuranjeno upiranje prstom?
Europski dužnosnici naginju zaključku da se radi o namjernom činu, ali su oprezniji s izjavama tko bi za njega mogao biti odgovoran. Poljski dužnosnici ipak suptilno upiru prstom u Rusiju.
Premijer Mateusz Morawiecki kaže da se radi o sabotaži koja najavljuje sljedeću fazu eskalacije situacije u Ukrajini. Ministar vanjskih poslova Zbigniew Rau smatra da se, kad se uzmu u obzir sve dosad poznate informacije, ne može odbaciti mogućnost da je incident dio ruskog hibridnog rata protiv NATO-a.
Upozorenje američkih agenata
Iako su neposredne posljedice incidenta ograničene, njegove reperkusije su daleko šire, pa i zastrašujuće: je li ovo nagovještaj da bi sva kritična infrastruktura, od plinovoda nadalje, u Europi mogla biti u opasnosti? Na udaru (ruskih?) napada? Je li to sljedeća faza eskalacije?
Američki obavještaci još su u lipnju upozorili nekoliko europskih država, uključujući Njemačku, da bi upravo ova dva plinovoda mogla biti meta budućih napada, javlja danas New York Times. U upozorenju CIA-e nije bilo konkretizirano vrijeme, mjesto ili mogući način napada, piše NYT pozivajući se na informacije tri visoka izvora, upoznata s obavještajnim podacima.
Njihovi su izvori odbili otkriti je li u tom upozorenju iz lipnja Rusija identificirana kao mogući napadač. I sada američki dužnosnici smatraju da je preuranjeno zaključiti kako iza incidenta u Baltičkom moru stoji upravo Rusija. Vladimir Putin, podsjeća NYT, želi koristiti opskrbu plinom kao polugu svoje moći. Nefunkcionalni plinovodi bi mu to oružje izbili iz ruku.
Infrastruktura u ruskim rukama
Infrastruktura koja je oštećena je u većinskom vlasništvu ruske energetske kompanije Gazprom. Ta je tvrtka, pod kontrolom Kremlja, većinski vlasnik firme koja upravlja Sjevernim tokom 1. U vlasništvu im je i podružnica koja je trebala upravljati drugim plinovodom. Logično je upitati zašto bi Rusija oštetila cijevi kojima je vlasnik.
Budući da su praktične, neposredne posljedice minimalne, je li onda moguće da se radi o svojevrsnom pokaznom aktu koji bi trebao zastrašiti Europu? Upozorenju da bi drugi opskrbni pravci, oni o kojima sada EU više ovisi, također mogli biti sabotirani?
Istaknuti energetski stručnjak Simone Tagliapietra iz briselskog think tanka Bruegel upozorava što bi značilo kada bi se nešto slično desilo na drugim postrojenjima.
Pojačan nadzor i sigurnost
“Ako se ovo što smo vidjeli danas dogodi bilo kojem našem cjevovodu, iz Norveške ili Alžira, tijekom zime, onda smo u pravim problemima”, ocjenjuje Tagliapietra koji pomno prati situaciju s energijom u Europi. Stoga je pozvao da se pojača sigurnost i nadzor nad energetskom infrastrukturom, od cjevovoda do LNG terminala. Norveška i Njemačka su to već učinile.
Šire posljedice incidenata u Baltičkom moru tek će biti poznate kada se službeno utvrdi je li bila riječ o sabotaži i ako jest, tko iza nje stoji. Ako se ne radi o nesreći, EU i NATO morat će pažljivo odvagnuti kako odgovoriti. No, u najmanju ruku, potvrdilo se da je ključna europska infrastruktura ranjiva. A to bi u nekom potencijalnom budućem scenariju moglo biti itekako opasno.