Alarm u Izraelu zbog novog pakta Moskve i Teherana. Sve se glasnije govori o napadu na Iran
Dio izraelskih političara i generala smatra da nemaju drugog izbora
Početkom siječnja visoko iransko izaslanstvo posjetilo je ruski grad Jelabugu, mjesto u Tatarstanu, oko tisuću kilometara udaljeno od Moskve, gdje se planira graditi velika tvornica bespilotnih letjelica iranskog dizajna i konstrukcije. Predviđa se da će se tu proizvesti oko 6000 dronova, što će, nema sumnje, dugoročno bitno utjecati na tijek rata u Ukrajini. Ta tvornica dio je ugovora o suradnji koje su potpisali Teheran i Moskva vrijedan više od milijardu dolara.
Iran je do sada, po ukrajinskim procjenama, isporučio u Rusiju nešto manje od 1500 dronova. Riječ je o letjelicama tipa Shahed-136 koje nisu baš vrhunske kvalitete. Spore su, bučne, s propelerskim motorima i ne mogu nositi veće količine eksploziva, stoga ih je relativno lako uočiti i srušiti. Zbog toga ih je oko 560 oborila ukrajinska protuzračna obrana.
Međutim, preostali dronovi pokrenuli su smrtonosne napade na Kijev i Zaporožje, uključujući na infrastrukturne objekte. Teško su oštetile ukrajinsku električnu mrežu, posebice elektrane i trafostanice te infrastrukturu za prijenos električne energije. U studenome je Ukrajina izvijestila da je nekoliko iranskih vojnika ubijeno u ukrajinskom napadu na Krim.
Radi se na novoj generaciji dronova
Iranski i ruski stručnjaci sada rade na razvoju novih modela bespilotnih letjelica, koje će, najavljuju, imati puno kvalitetniji motor koji će im omogućiti veću brzinu i domet. I, dakako, predstavljati novu opasnost za ukrajinske gradove i infrastrukturu. Kako piše The Wall Street Journal, iransko izaslanstvo predvodili su najviši vojni i gospodarski dužnosnici. Ministarstvo vanjskih poslova Irana je službeno zanijekalo informaciju o gradnji tvornice.
Američke obavještajne agencije tvrde da je istodobno dogovoreno da će Iran isporučiti Moskvi balističke projektile. Rusija je, po njima, zainteresirana za obnovu svojih zaliha balističkih projektila te traži od Irana nekoliko stotina iranskih projektila dometa 300 i 700 km. Navodno je također dogovoreno da će Rusija prvo osposobiti iranske pilote za upravljanje ruskim borbenim avionima, a do kraja godine predati Teheranu prvu tranšu zrakoplova tipa Suhoj Su-35, što bi bitno ojačalo iransku sposobnost da odgovori na eventualne napade iz Izraela.
Posebno intenzivno je oko energetske suradnje
Izvješćuje se također i o pregovorima za opskrbu protuzračne obrane Irana koja već ima raketne sustave S-300. Također je objavljeno da Teheran i Moskva razmatraju mogućnost kupnje ruskih ratnih brodova te pomoć u projektiranju brodova posebno skrojenih za iranske potrebe.
Posebno se intenzivira i energetska suradnja. Rusija i Iran posjeduju najveće rezerve plina na svijetu, a potpisali su i memorandum o razumijevanju prema kojem će Rusija uložiti 40 milijardi dolara u iranske plinske projekte. Uz sve to dvije zemlje nedavno su povezale svoje međubankarske sustave tako da su stvoreni uvjeti za izravnu suradnju iranskih i ruskih banaka. Time obje zemlje nastoje umanjiti učinkovitost sankcija koje je protiv njih uvela međunarodna zajednica.
Iran će tražiti puno toga zauzvrat
Logično je očekivati da će Iran za sve usluge koje radi Moskvi tražiti puno toga zauzvrat. Ponajprije da pomogne iranskim trupama u Siriji te razvoju svojih nuklearnih kapaciteta. Svi ti sporazumi još više produbljuju suradnje između dviju država, što izaziva ozbiljnu zabrinutost kod zapadnih saveznika, a posebno kod Izraela. Najava isporuke ruskih borbenih zrakoplova te moguće jačanje suradnje Teherana i Moskve na razvoju iranskih nuklearnih kapaciteta stavljaju poziciju Izraela u posve novu situaciju.
Više im, naime, ne prijeti opasnost samo od Teherana, nego posredno i od Moskve. Stoga nije bilo preveliko iznenađenje kad su izraelski mediji ovih dana objavili, na temelju tajnih dokumenata, da njihova vlada razmatra planove za preventivne napade na iranska nuklearna postrojenja.
Teheran nije tako popularan u islamskom svijetu
Dio izraelskih političara i vojnih dužnosnika smatra da osim vojne akcije, nema drugog načina da se zaustavi iranski nuklearni program. Pri tomu upozoravaju da se nitko drugi neće brinuti o rastućoj nuklearnoj prijetnji Irana umjesto Izraela. Druga struja smatra da odluku o napadu na Iran moraju donijeti zapadne sile jer Izrael, zbog prevelikog rizika, ne smije samostalno intervenirati. Bombardiranje iranskih nuklearnih postrojenja, tvrde, zapravo je jednako pokretanju rata i to bi moglo imati dramatične i bolne posljedice po Izrael.
Protivnici vojne intervencije ističu pak da je Iran daleko od popularnog u muslimanskom svijetu, ali da bi ih vojna intervencija ujedinila. Upozoravaju također da bi se akcija morala izvesti s puno borbenih zrakoplova, što se ne bi moglo sakriti, a to znači da bi bilo ozbiljnih gubitaka. Izraelski ratni zrakoplovi morali bi preletjeti neprijateljski zračni prostor u Siriji, Iraku ili Saudijskoj Arabiji što krije puno opasnosti. Istodobno, intervencija bi morala dugo trajati jer su iranska nuklearna postrojenja raspoređena po mnogim mjestima, zakopana duboko pod zemljom.
Izraelu nedostaju bombarderi dugog dometa
Osim toga, iranska vojska opremljena je sofisticiranim protuzračnim obrambenim sustavima kao i snažnim projektilima srednjeg dometa sposobnim pogoditi teritorij Izraela. Uz to Izraelu nedostaju bombarderi dugog dometa koji bi mogli nanijeti trajnu štetu iranskim udaljenim, raspršenim i utvrđenim objektima. Na kraju Izraelu ostaju na raspolaganju rakete dugog dometa što je također prihvatljiva solucija.
Dio arapskih političara drži da se izraelske rasprave o napadu na Iran koriste kako bi se pozornost domaće javnosti skrenula s ekonomskih problema koji su izazvali prosvjede bez presedana. Ali i da se prikriju neuspjesi izraelskih ekstremista da nametnu svoje rješenje palestinsko-izraelskog sukoba i što nanosi štetu i glavnom savjetniku, SAD-u.