Analitičar: 'Izrael je skupo koštalo povjerenje u futuristička oružja. Moraju se brzo vratiti tradicionalnim ratničkim vještinama'
Kibernetički stručnjak analizira trenutno stanje u IDF-u i probleme s kojima se susreću
Je li fiksacija na vojnu tehnologiju stvorila iluziju sigurnosti za Izrael? Kibernetički stručnjak s Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), Franz-Stefan Gady, za magazin Foreign Policy analizirao je razvoj sukoba Izraela i Hamasa te pokušao predvidjeti kako bi fokus na vojnu tehnologiju mogao utjecati na budućnost rata.
Izraelsku vojsku (IDF) smatra se jednom od najboljih ratnih sila na svijetu. Ključni element koji čini IDF takvom silom je dugogodišnja predanost Sjedinjenih Američkih Država održavanju vojne nadmoći Izraelaca nad potencijalnim protivnicima.
SAD godišnje Izraelu šalje otprilike 3,8 milijardi dolara vojne pomoći. IDF također naveliko koristi izraelski superuspješan tehnološki sektor, pa mu je lako održavati skupi sustav utemeljen na visokim tehnologijama.
Tehnologija kao taktički nedostatak u Gazi
Ipak, možda je upravo ta IDF-ova potraga za visokotehnološkom superiornošću ono što ih zasljepljuje, piše Gady. Ne samo da je IDF-ov osjećaj tehnološke nadmoći doprinio neuspjehu da se predvidi sofisticiran Hamasov napad, već bi mogao biti i taktički nedostatak u najavljenoj kopnenoj kampanji u Gazi.
Analitičari su već ranije isticali da je “kult tehnologije” pridonio lošem učinku IDF-a u Libanonskom ratu 2006. godine, tako da Izraelu ovo nije prvi put da se susreće s tim problemom. Razlozi zbog kojih se IDF-ov fokus na visoku tehnologiju može IDF-u obiti o glavu međusobno su povezani.
Prvo, na razini strategije i politike, izraelsko pretjerano povjerenje u tehnološku nadmoć dovelo je političke i vojne dužnosnike u iluziju da, kad se govori o vojnoj strategiji, nema teških odluka.
Netanyahuova strateška kratkovidnost
Drugo, pretjerano oslanjanje na visoku tehnologiju na taktičkoj razini doprinijelo je načinu razmišljanja koje je omogućilo atrofiju važnih vještina poput provođenja složenih operacija kombiniranim naoružanjem na terenu.
Strateška kratkovidnost i oholost izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koja je dovela do toga da bude iznenađen Hamasovim napadom, omogućena je povjerenjem koje su IDF i izraelske sigurnosne službe imale u vlastitu tehnološku sofisticiranost.
Netanyahu je mislio da nije bilo potrebe za kompromisima. Težio je boljim odnosima sa svojim arapskim susjedima, dok je istovremeno sebe uvjeravao da Hamas i njegove saveznike ima pod (visokotehnološkom) kontrolom.
‘Željezni zid’ je stvorio lažan osjećaj sigurnosti
Najbolji simbol takvog stava jest “pametna” ograda na granici duž pojasa Gaze, visoka preko 6 metara i dugačka preko 60 kilometara. Opremljena je sofisticiranim senzorima i strojnicama na daljinsko upravljanje.
Ograda, koju također zovu i “Željezni zid”, dovela je Izrael do uvjerenja da uz granicu nema potrebe držati velik broj vojnika. Taj lažni osjećaj sigurnosti bio je ojačan uvjerenjem da će izraelski obrambeni sustav Iron Dome ponuditi adekvatnu zaštitu od raketnih i topničkih napada iz Gaze i južnog Libanona u slučaju sukoba većih razmjera.
Na strateškoj razini političkog i vojnog odlučivanja, fiksacija na visoku tehnologiju imala je izravne posljedice na funkcioniranje IDF-a, piše Gady. Umjesto manevriranja kopnenim snagama, fokusi su bili na raketne napade iz zraka.
Slabljenje vještina krucijalnih za uspješno ratovanje
Ta doktrina se najviše očituje u IDF-ovoj strategiji “košenja trave”. Ta strategija implicira da IDF napada čelništvo Hamasa i neke od njegovih vojnih struktura ne kako bi iskorijenila skupinu, već upravljala njome.
“Košenje trave” zahtijevalo je tek poneki kopneni upad u Gazu, od kojih se posljednji dogodio 2014. godine. Jedna od posljedica te strategije jest da se IDF dodatno uljuljao u sigurnost i nije bio spreman za velike kopnene operacije. Rezultat toga su slabije vještine ratovanja kombiniranim naoružanjem. Umjesto da se pripremaju za buduće ratove, jedinice su bile zauzete nadzorom Zapadne obale i zaštitom izraelskih doseljenika.
Razvoj novog vojnog koncepta sličnog NATO-ovom
Pokušavajući ispraviti svoje greške, IDF trenutno razvija novi operativni koncept pod nazivom “Decisive Victory” (eng. Odlučna pobjeda). Koncept je izrađen na sličnim premisama kao i brojni operativni koncepti vojski članica NATO-a.
Vjeruju da će kombinacija umjetne inteligencije i “pametne” municije povećati borbenu učinkovitost IDF-a i smanjiti broj vojnika potreban za provođenje vojnih operacija. Međutim, kao što je pokazao napad Hamasa, ako su sofisticirane naprave na kojima se temelje koncepti ratovanja uništene ili na terenu nema dovoljno vojske, pretjerano oslanjanje na tehnologiju moglo bi dovesti do neuspjeha.
IDF bez primjene tradicionalnih vojnih sredstava riskira nemogućnost adekvatnog odgovora na potencijalne napade, piše Gady te dodaje da IDF još nije implementirao spomenuti koncept. Dijelom zbog kašnjenja reformi, a dijelom zato što IDF još uvijek eksperimentira.
Što IDF-ova fiksacija na tehnologiju znači za Gazu?
Na taktičkoj razini, IDF nikada nije bio pod iluzijom da će nove tehnologije učiniti vojni sukob manje krvavim ili manje intenzivnim. Kao što je zapovjedništvo vojske priznalo, gubici na obje strane mogli bi biti teški, a borba dugotrajna, unatoč IDF-ovoj sklonosti kratkim i odlučnim operacijama.
Ovo bi moglo biti pogoršano nedostatkom oružane obuke aktivnih i pričuvnih postrojbi, s izuzetkom niza elitnih formacija. Unatoč tome što se IDF pokazao vrlo prilagodljivim različitim taktičkim situacijama, odlazak u bitku sada mogao bi se pokazati riskantnim, piše Gady. IDF-ove snage uvjerene su u sposobnosti novih tehnologija poput umjetne inteligencije. To bi moglo loše utjecati na najavljenu ofenzivu na Gazu, ali potencijalno i na borbe u budućnosti.
Na političkoj i strateškoj razini, vjera u kvalitativnu vojnu nadmoć temeljenu na superiornoj tehnologiji mogla bi navesti Izraelce da budu optimističniji nego što bi to situacija na terenu inače dopuštala. To bi moglo omogućiti Netanyahuovoj vladi da se nekako snađe u ovoj teškoj situaciji, barem na neko vrijeme, piše Gady za Foreign Policy.