Može li ukrajinski proboj na jugu uspjeti? Vojni stručnjaci: 'Ako se ovako nastavi, problem neće biti samo Putin'

Izazovi s kojima se Ukrajinci suočavaju možda su manje povezani s brojem, a više sa sposobnostima, obukom i koordinacijom, što su ključni čimbenici kada napadačka snaga ima posla s tako raznovrsnim obranama.

Jaka ruska fortifikacija

Fragmenti geolociranog videa pokazuju da su zapadne oklopne jedinice, poput borbenih vozila Bradley, sudjelovale u napadu. Međutim, stroga operativna sigurnost Ukrajinaca sprječava potpunu procjenu što se poduzima kako bi se ponovno pokrenula protuofenziva – i gdje.

George Barros iz Instituta za proučavanje rata rekao je za CNN: “Nismo vidjeli nikakve dokaze o napadima na razini bataljuna, a zasigurno ni napade na razini brigade. Ako se Ukrajinci doista obvezuju na pune bataljune i brigade, kako se izvještava, to bi označilo jasnu novu fazu ukrajinske protuofenzive.” Jedna ukrajinska brigada ima otprilike 3.000 vojnika.

Zbog slojevitih obrana ukrajinske snage su tjednima pokušavale probiti ruske linije: zapreke za tenkove, druge prepreke i gusta minska polja. Prema nekim ukrajinskim izvješćima, koristili su manje grupe vojnih inženjera koji su radili kroz šumska područja kako bi prokrčili put ili izbjegli minska polja. No, suočavanje s njima neće slomiti rusku obranu. Satelitske snimke pokazuju višestruke slojeve ruskih fortifikacija, koje ponekad idu u dubinu i do 20 kilometara: ako prođu jedan, čeka ih drugi sloj.

Operacije nisu sinkronizirane

Unatoč žurnom obučavanju, dijelom u zapadnoj Europi, ukrajinske snage djeluju kao da se bore s provođenjem kombiniranih operacija: upotrebom više različitih sredstava za suzbijanje i degradaciju ruskih obrana kako u zraku tako i na tlu.

“Ruski napadački helikopteri i lovačko-bombarderski avioni iskorištavaju slabosti u ukrajinskim zračnim obranama, što omogućuje Rusima da udaraju na ukrajinske kopnene snage. Provođenje mehaniziranog proboja ove veličine, dok protivnik ima nadmoć u zraku, izuzetno je teško”, kaže Barros iz ISW-a.

“Operacije su više sekvencijalne nego sinkronizirane”, kaže analitičar Franz-Stefan Gady nakon posjeta prvim linijama i opsežnih razgovora s ukrajinskom vojskom. “Ukrajina će morati bolje uskladiti i prilagoditi trenutačne taktike, bez čega zapadna oprema neće biti taktički odlučujuća na dugi rok. To se događa, ali napreduje sporo.”

Manjak taktike sprječava napredak

Gady kaže da su i ukrajinski vojnici s kojima je razgovarao “svjesni da nedostatak napretka često više ovisi o uporabi sile, lošim taktikama, nedostatku koordinacije između jedinica, birokratskom zapetljavanju/svađi, mišljenju u stilu Sovjetskog Saveza itd.” Kaže da to ukrajinske snage čini ranjivijima dok pokušavaju napredovati, a neki dokazi o tome mogu se vidjeti u rijetkim videima koji su se pojavili na društvenim mrežama.

“Nije riječ samo o opremi. Jednostavno nisam primijetio sustavno uništavanje ruskih obrambenih sustava”, napisao je Gady na Twitteru. “Osjetno oslabljivanje ruskih obrana u mjeri koja omogućuje manevriranje”, što uključuje korištenje klaster bombi, ključan je zadatak u tjednima koji dolaze.

Angažiranje novih jedinica ovog tjedna čini se da je omogućilo ukrajinskim snagama skromno napredovanje južno od grada Orihiva, što ih približava važnom ruskom središtu Tokmak, otprilike 20 kilometara južno od sadašnje prve linije. Postoje i druge skromne pobjede dalje na istoku, ali rijetki izvještaji s prvih linija govore o neumornim ruskim zračnim i topničkim napadima.

‘Jednom riječju, to je pakao’

Kostantin Denisov, član Legije slobode, rekao je da su borbe nemilosrdne. “Opisano jednom riječju, to je pakao”, rekao je za RFE/Radio Liberty ovog tjedna. “Na cijeloj kontakt liniji traju borbe pješadijskim oružjem. Ondje lete njihovi helikopteri u parovima i granatiraju naše položaje, Su-25 jurišni zrakoplovi nadlijeću, bacaju bombe na glave naših momaka. Mnoge su jedinice dovedene ovamo kako bi pokušale ne samo zaustaviti naše kretanje, već i povratiti izgubljene položaje u određenim područjima.”

Ključni zadatak ukrajinske vojske je stvaranje zamaha i prisiljavanje ruskih zapovjednika da donose bolne odluke o tome gdje i kako rasporediti svoje jedinice. Još je prerano reći je li ukrajinska protuofenziva ušla u dinamičniju fazu. ISW upozorava da će “ova vrsta probojne bitke biti jedna od najtežih stvari koje će ukrajinske snage postići.”

Također, Ukrajinci ne mogu usredotočiti svoje cijele napore na jug. Rusi se i dalje nadaju taktičkim napredovanjima na sjeveru i istočnim frontama, pa moraju zadržati značajne i sposobne snage duž sjevernog fronta.

Ukrajina ima geografsku prednost

Kako piše bivši australski general Mick Ryan: “General Gerasimov, koji pretpostavljamo da zadržava opću komandu ruske posebne vojne operacije u Ukrajini, provodi obrambenu strategiju. Ali istodobno provodi i napadne aktivnosti na taktičkoj i operativnoj razini”, posebno duž fronte koja vodi sjeverno od Kremine prema Kupjansku.

Kremlj je iskoristio spori napredak ukrajinske protuofenzive. Predsjednik Vladimir Putin izjavio je 21. srpnja kako je “danas jasno da su zapadni kuratori kijevskog režima sigurno razočarani rezultatima protuofenzive koju su ukrajinske vlasti najavljivale prethodnih mjeseci.” No ovaj je sukob prepun preranih izjava. Postoje čimbenici koji bi mogli djelovati u korist Ukrajine. George Barros iz ISW-a kaže da bi Ukrajinci mogli iskoristiti geografske prednosti.

“Ruske obrambene linije nisu međusobno povezane ili jednako prikladne za snažnu obranu. Neke su linije presječene. Neke su linije raspoređene na način da bi kontrolirano povlačenje s jedne pripremljene obrambene linije na drugu moglo biti teško.” Ukazujući na uspješne ukrajinske napade uz rijeku Mokri Jali, Barros kaže da “mnoge takve iskoristive zemljopisne značajke postoje duž južne prve linije.”

Ruski vojnici su umorni

Ruske jedinice pate od iscrpljenosti, s nedostatnom rotacijom ili odmorom čak i kad se dovode pojačanja. Elementi 58. kombinirane armijske divizije vode borbu u Zaporožji gotovo dva mjeseca bez prestanka.

Njen zapovjednik, general-major Ivan Popov, ranije ovog mjeseca je razriješen dužnosti jer se žalio ruskom Ministarstvu obrane o situaciji na bojištu. Većina promatrača tvrdi da za usporedbu, ukrajinski moral ostaje snažan.

Ipak, Gady ističe da “ruske snage, čak i ako su ozbiljno oslabljene i nedostaje im streljiva, vjerojatno su sposobne odgoditi, zaustaviti ili odbiti pojedinačne ukrajinske napade ako napadi nisu bolje koordinirani i sinkronizirani duž šire prve linije.”

Hoće li zapad početi vršiti pritisak?

Neki ukrajinski dužnosnici žalili su se da su očekivanja saveznika bila nerealna, s obzirom na dubinu ruskih obrana i rusku nadmoćnost u zraku – i brzinu kojom su morali uspostaviti nove brigade. Iako zahvalni za zapadnu opremu, kažu da je potrebno puno više. F-16-ice bi neutralizirale rusku zračnu nadmoć; topništvo većeg dometa ubrzalo bi oštećenje ruske vojne logistike.

Ako izostane neočekivani slom ruskih linija, ukrajinski dobici “vjerojatno će se događati tijekom dugog vremenskog razdoblja i isprepleteni s prekidima i razdobljima sporijih i napornijih napora kako bi Ukrajinci došli do sljedećih ruskih obrambenih linija i sami zahtijevali odmor i zamjene”, kaže ISW.

Ako ovaj sukob počne nalikovati statičnim linijama fronte koje su se počele učvršćivati u Donbasu 2015. i 2016. godine, kada su proruske snage zauzele ukrajinski teritorij, postavljaju se i druga pitanja. Hoće li zapadne vlade početi vršiti pritisak na Ukrajinu da traži rješenje? A tu je i neizvjesnost oko američkih predsjedničkih izbora – hoće li se i proračuni ukrajinske vlade promijeniti?