Analiza: Desničarka Le Pen ozbiljno je sustigla Macrona. Francuski izbori mogli bi iznenaditi

U Francuskoj je u nedjelju prvi krug predsjedničkih izbora. Macron vodi u anketama, ali s minimalnom prednošću

Sve donedavno izgledalo je da će francuski predsjednik glatko osvojiti još jedan mandat. A onda...

Emmanuel Macron zna sasvim dovoljno o političkim iznenađenjima. Kada je krajem kolovoza 2016. dao ostavku na mjesto ministra gospodarstva, bila je javna tajna da bivši investicijski bankar, kojem je socijalistički predsjednik Francois Hollande omogućio uzlet u političkim vodama, ima predsjedničke ambicije. Ali malotko je prognozirao da bi ih nekoliko mjeseci kasnije mogao i ostvariti.

Bio je autsajder bez jake stranke, u zemlji gdje su tradicionalne stranke ljevice i desnice, duboko ukorijenjene u političku kulturu, uvijek pobjeđivale na izborima. Bio je, doduše, i miljenik medija i anketa koje su mjerile osobne rejtinge, u vremenima kada su birači bili sve više razočarani političkim establišmentom. Ali mnogi su prognozirali da će se Macronov izborni balon ispuhati. To se, kao što znamo, nije obistinilo.

Potencijal za iznenađenje

Stoga Emmanuel Macron zna da politička iznenađenja nisu ni nemoguća niti nezamisliva. „Pogledajte što se desilo s Brexitom i mnogim drugim izborima: ono što se činilo nevjerojatnim, zaista se dogodilo. Ništa nije nemoguće“, poručio je aktualni francuski predsjednik pred 30 tisuća svojih pristaša na predizbornom skupu prije nekoliko dana. U nedjelju, 10. travnja, u Francuskoj se održavaju predsjednički izbori.

Spominjući iznenađujuće političke ishode – kakvih zadnjih godina u Europi i svijetu doista nije manjkalo – Macron nije mislio na sebe. Aludirao je na Marine Le Pen, kandidatkinju Nacionalnog okupljanja, kojoj je ovo treći pokušaj osvajanja Elizejske palače – prvi u kojem, sudeći prema anketama, ima šanse Francuskoj i Europi prirediti ozbiljno političko iznenađenje.

Pobjeda na EU izborima

I Marine Le Pen sasvim dobro zna da su neočekivani ishodi u politici sasvim mogući. Još 2013. kandidat njezine stranke pobijedio je na lokalnim izborima na jugu Francuske. Bili su to mali izbori, s nikakvim utjecajem na politička zbivanja u državi. No, to je bio jedan od prvih slučajeva da je kandidat krajnje desnice pobijedio u direktnom srazu s mainstream strankama koje su pozivale birače da se glasa protiv njega.

Godinu dana kasnije, europski politički establišment ostao je zatečen: na izborima za Europski parlament u Francuskoj, stranka Marine Le Pen, tada još pod imenom Nacionalna fronta, postala je najjača politička snaga, ostavivši iza sebe tradicionalne stranke. Elizejska palača im je, pokazat će se kasnije, još uvijek bila izvan dosega, ali pod vodstvom Marine Le Pen stranka je učvrstila status jedne od glavnih političkih opcija u Francuskoj.

Treći pokušaj Marine Le Pen

Le Pen je na tom radila cijelo desetljeće. Otkako je na čelu stranke zamijenila svog oca, nastojala je omekšati precepciju koju su i ona i njezina krajnje desna, antiimigrantska i euroskeptična stranka imale među biračima, promijenivši joj prije nekoliko godina i naziv u Nacionalno okupljanje. Le Pen je u međuvremenu odustala i od svojih ključnih euroskeptičnih obećanja; njezin politički manifest više ne sadrži izlazak iz eurozone ili referendum o napuštanju EU-a po uzoru na Brexit.

Nedjeljni izbori bit će treći na kojima Marine Le Pen pokušava osvojiti najvišu političku funkciju u Francuskoj. Prošli puta, 2017., stigla je relativno blizu: nakon prvog kruga, zaostajala je samo dva postotna boda iza Emmanuela Macrona, no u odlučujućem, drugom krugu Macron je pobijedio sa 66 posto glasova. Uvjerljivo i, tada, predvidljivo: francuski birači su se mobilizirali oko proeuropskog, umjerenog kandidata, kontra krajnje desnice.

Repriza izbora iz 2017. godine

Ove nedjelje održava se tek prvi krug predsjedničkih izbora i sasvim je izvjesno će finalna odluka biti donesena dva tjedna kasnije, u drugom krugu. Ako je suditi prema anketama, u prvom krugu ne bi trebalo biti većih iznenađenja. Očekuje se da će u pripetavanje ući Macron i Le Pen. Prema svim istraživanjima javnog mnijenja, upravo njih dvoje imaju najveću potporu među biračima i čini se gotovo sigurnim da će ostalih deset kandidata finale pratiti iz svojih naslonjača.

Iako, postoji nešto prostora za preokret. Veteran francuske ljevice Jean-Luc Melenchon posljednjih tjedana bilježi rast potpore i nada se da ima šanse ući u drugi krug. Za Marine Le Pen zaostaje u prosjeku tri do šest postotnih bodova što znači da je ta razlika u nekim anketama unutar statističke greške. No, mediji i analitičari ipak su uvjereni da ćemo nakon nedjelje gledati reprizu 2017. Barem što se tiče glavnih suparnika.

Mobilizacija oko predsjednika

Što se tiče ishoda, situacija je malo složenija. Za Emmanuela Macrona, dakako. Sve donedavno izgledalo je da će francuski predsjednik glatko osvojiti još jedan mandat. Istraživanja raspoloženja javnosti davala su mu uvjerljivu, dvoznamenkastu prednost pred konkurentima, što je posebno došlo do izražaja nakon napada Rusije na Ukrajinu krajem veljače. U tjednima koji su slijedili Macron je profitirao od poznatog fenomena da se birači u kriznim vremenima mobiliziraju oko lidera koji je u tom trenutku na vlasti.

Ali efekt Ukrajine i ratne krize u međuvremenu je počeo blijediti. Francuske birače tište uobičajene brige, troškovi života, kupovna moć i tako dalje. Macron se u kampanju uključio jako kasno, što i sam priznaje, jer se fokusirao za međunarodnu krizu. Za to vrijeme Le Pen je obilazila zemlju i stvorila dojam kod birača da se, za razliku od aktualnog predsjednika, bavi i zanima za svakodnevne probleme građana.

Strateško glasanje desnice?

Ulazak u izbornu utrku Erica Zemmoura, kontroverznog desničara radikalnih stavova, također je imao učinak na njezinu kampanju – suprotan od onoga koji se očekivao. Prije rata u Ukrajini, Zemmour je u anketama bio izjednačen s Le Pen, uzimajući joj dio biračkog tijela. Ali nakon ruske invazije trend se okrenuo u korist Le Pen, a činjenica da je u kampanji kandidat koji evidentno zastupa ekstremnija politička stajališta, učinila je poziciju Marine Le Pen umjerenijom, a time i šire prihvaćenom.

U nizu istraživanja objavljenih u proteklim tjednima Le Pen je zabilježila konstantni rast potpore među biračima. No, taj je rast otprilike na razini pada podrške za Zemmoura, što može sugerirati da se biračko tijelo na tom dijelu političkog spektra konsolidira, a moguće i strateški opredjeljuje, procjenjujući da Le Pen ima više šanse za ulazak u drugi krug i izgleda da pobijedi Macrona.

Minimalna prednost Macrona

Za precizne ankete o drugom krugu, koji će se održati tek za dva tjedna, još je ipak prerano jer nije moguće uzeti u obzir sve relevantne faktore, poput odaziva na izbore ili odgovora na pitanje kome će se prikloniti birači čiji kandidati ove nedjelje ostanu ispod crte. Ono što, međutim, već sad predstavlja svojevrsno iznenađenje jest vrlo mala prednost Macrona pred Marine Le Pen, ako se njih dvoje doista budu sučelili krajem travnja.

Ankete i dalje uglavnom prognoziraju pobjedu aktualnog predsjednika, no razlika između dvoje kandidata u nekim je istraživanjima toliko mala da ulazi u područje statističke greške. Prije pet godina, Macron je ostvario glatku pobjedu, s dvije trećine osvojenih glasova. Sada se takva dominanta pobjeda u drugom krugu, ako mu se suprotstavi Marine Le Pen, čini nemogućom.

Jedna anketa čak predviđa njezinu tijesnu pobjedu. Ostale zasad ukazuju da će Macron obraniti mandat, ali s minimalnom prednošću od dva do šest postotnih bodova.

Macron je favorit, ali…

Ove nedjelje, ponovimo, Francuzi izlaze na prvi krug predsjedničkih izbora, koji će, po svemu sudeći, biti riješeni tek u drugom krugu, dva tjedna kasnije. Zasad se čini da će francuski birači izabrati reprizu 2017., ali s kakvim ishodom, prerano je prognozirati.

Aktualnog predsjednika, kojeg se još uvijek smatra favoritom, pritom sasvim sigurno ne umiruje saznanje da Francuzi u zadnje vrijeme nisu pretjerano skloni predsjednicima povjeriti i drugi mandat. Posljednji kojem je to uspjelo bio je Jacques Chirac, na izborima prije 20 godina.