Analiza: jesu li odnosi Rusije i Zapada zauvijek uništeni

Da bi Zapad preispitao svoje veze s Rusijom, Rusija bi morala prekinuti rat, sudjelovati u suđenjima za ratne zločine Rusima, predati Putina Haagu i platiti ratnu odštetu Ukrajini. Oba scenarija su malo vjerojatna.

Posljedice rata bit će vidljive dugi niz godina

Sukob Rusije i Ukrajine započeo je 2014. godine aneksijom Krima, a na novu razinu je podignut lani invazijom na Ukrajinu. Rusija svijetu prezentira sliku kako je u ratu s “kolektivnim Zapadom”, a Zapad, kako bi podržao Ukrajinu, izolira Rusiju koliko god je to moguće.

Iako rat nije jedini pokretač dramatičnog raskida Rusije s Europom i SAD-om, on je radikalno pogoršao situaciju po pitanju međusobnih odnosa. Ruska unutarnja transformacija pod ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom davno je prethodila ruskoj invaziji na Ukrajinu, a njezine posljedice osjećat će se dugo nakon što rat završi.

Rusija se odvojila od Europe i Sjedinjenih Američkih Država te tako izgubila kontakt sa zapadnim vladama, institucijama i tvrtkama. Iako je u Rusiji i prije postojao protuzapadni sentiment, on kao da se ponovno rodio, a brzina kojom su se ove promjene dogodile su bez presedana u ruskoj povijesti.

Separacija se odražava na građane, umjetnike…

Rusiju od ove godine vodi čovjek kojega je Međunarodni kazneni sud proglasio ratnim zločincem. Zemlja je upletena u eskalirajući rat koji je užasnuo mnoge na Zapadu.

Sve dok postoji ovakva Rusija, zapadni čelnici će je udaljavati od svojih tržišta, branit će joj pristup svojoj tehnologiji te držati njezinu vladajuću elitu pod sankcijama, stoji u analizi Foreign Affairsa.

Separacija se povremeno odražava i na obične građane Rusije. U svibnju je američki PEN otkazao tribinu s dvojicom ruskih pisaca, obojica oštrih protivnika rata, na svom godišnjem World Voices Festivalu u New Yorku.

Pritisak Ukrajinaca na kulturnim događanjima

Organizacija se našla pod pritiskom Ukrajinaca koji su bili pozvani na poseban događaj na festivalu i koji su zaprijetili da će se povući ako i Rusi sudjeluju, bez obzira na to jesu li podržavali Putinov rat.

Odluka je bila zapanjujuća s obzirom na misiju PEN-a da štiti književnu slobodu i tvrdnju njegove povelje da “u svim okolnostima, a posebno u vrijeme rata, umjetnička djela, nasljeđe čovječanstva u cjelini, trebaju ostati nedirnuta nacionalnim ili političkim strastima”.

Što se više ovakvih odluka donese, to će se Kremlj sve više odvajati od Zapada. Sve dok rat traje, neće biti načina da se poništi ovaj duboki razdor.

Jaka vesternizacija Rusije trajala 20 godina

Putinova snažna želja za odvajanjem Rusije od Europe i Sjedinjenih Država uglavnom je izvan kontrole Zapada. Raskid sa Zapadom postao je sinonim njegova režima, dio njegove političke i ideološke biti.

Bilo kojem Putinovom nasljedniku bit će neizmjerno teško preokrenuti sile koje pokreću ovaj razdor. Jasno, pod pretpostavkom da vođa koji nije izričito antizapadnjački još uvijek može doći na vlast u Rusiji.

Rusija se od početka ’90.-ih godina prošloga stoljeća pa idućih 20 intenzivno vesternizirala. Ruska ekonomija postala je duboko povezana s europskim tržištima, a njezina se popularna kultura otvorila zapadnom utjecaju.

Do 2021. snažne veze Rusije i Europe

Putin je 2000. godine tvrdio kako ne može zamisliti svoju zemlju u izolaciji od Europe. Iako je vanjska politika Rusije postala agresivnija prema Zapadu nakon 2014., ova je tranzicija imala ograničen učinak na rusko društvo, koje je općenito ostalo otvoreno prema Zapadu.

Do 2021. godine postojale su brojne akademske i poslovne veze. Turisti su išli iz Europe u Rusiju i iz Rusije u Europu. Roba i ideje su se i dalje razmjenjivale.

Putin isprva možda nije htio nagli raskid sa Zapadom na početku invazije. Umjesto toga, njegova je strateška svrha vjerojatno bila postići veću neovisnost Rusije ili, kako bi on to rekao, veći “suverenitet” od Sjedinjenih Američkih Država i Europe.

Neviđeno radikalan prekid odnosa

Očigledno uvjeren da će invazija trajati kratko i biti uspješna, možda je mislio da će odnosi sa Zapadom biti narušeni, ali ne nepopravljivo. Zapad nikada nije tako radikalno prekinuo veze s Rusijom – ni nakon Putinova rata protiv Gruzije 2008., pa čak ni nakon ruske aneksije Krima, invazije Donbasa 2014. ili uplitanja u izbore u SAD-u 2016.

Međutim, rizik kojemu se Putin izložio invazijom na Ukrajinu bio je daleko veći. Čak bi i brza pobjeda nad Ukrajinom mogla imati mnogo ozbiljnije posljedice na Zapad od bilo čega što je on prije učinio.

Kada je Zapad prekorio Rusiju zbog aneksije Krima i uveo sankcije Moskvi, Putinov narativ o tomu kako Zapad želi oslabiti Rusiju dobio je novu snagu. Nakon 2015. odnosi Rusije sa Zapadom većim su se dijelom normalizirali, posebice kroz energetske veze s Europom.

Antiruska histerija za vrijeme Trumpa

Nakon što je rat u istočnoj Ukrajini stao, daljnje krize nisu se činile neizbježnima. Čak ni žestoka konkurencija u Siriji nije značajno zakomplicirala odnose Rusije sa Zapadom.

Tijekom vlasti Donalda Trumpa, mnogo se toga promijenilo. Rusija je stekla sve mračniju reputaciju u Sjedinjenim Američkim Državama, a određeni stupanj antiruske histerije bio je sve prisutniji u američkoj politici.

Istodobno su se produbljivali vojni odnosi između Ukrajine i Sjedinjenih Američkih Država, a NATO se nastavio širiti pod Trumpom, predstavljajući neuspjeh za Putina. Čitavo to vrijeme, Rusija je postajala sve autoritarnija.

Protivljenje Zapadu kao fokus politike

Kada je došla 2022., Putin je pojačao represiju do te mjere da je uništio neovisne medije. Protivljenje Zapadu postalo je središte unutarnje politike.

Zapad je predstavljao “opasno dekadentnim”, a zapadne vlade kao nemilosrdno agresivne u svojoj želji da razvlaste Rusiju. Prema tom njegovom narativu, Zapad je bio odlučan uništiti ruski narod posredničkim ratom ili čak, kako je tvrdio Kremlj, razvojem biološkog oružja za upotrebu protiv Rusije.

Od veljače 2022. godine, ruske institucije izgubile su mogućnost partnerstva sa zapadnim kolegama. Kontakt je prekinut s obje strane.

Putinova strategija za multipolarni poredak

Kremlj želi držati Zapad podalje, a Zapad je uspostavio režim sankcija koji onemogućuje institucionalnu suradnju s Putinovom Rusijom. Čak su se i zapadne tvrtke i institucije koje nisu pogođene sankcijama odlučile na povlačenje iz Rusije.

Unatoč zapadnim sankcijama, Moskva je još više razvila svoje međunarodne odnose. Iako više ne može trgovati s Europom i Sjedinjenim Američkim Državama ili iskoristiti zapadnu tehnologiju za vlastitu modernizaciju, postoje mnogi dijelovi svijeta s kojima Rusija može trgovati, uključujući Kinu, Indiju, pa čak i Tursku, članicu NATO-a.

Čini se da Putin ovu preorijentaciju vidi kao temelj dugoročne snage i autonomije Rusije. Kremlj za cilj ima izgradnju “multipolarnog međunarodnog sustava”, koncepta kojeg je usvojio ove godine.

Kultura kao slaba karika Putinove vlasti

Slaba karika u Putinovoj alijenaciji Rusije od Zapada jest kultura. Već 300 godina, rusko oponašanje i uranjanje u zapadnu kulturu bilo je sastavni dio njezine vlastite evolucije.

Kina i tzv. “globalni jug” ne mogu biti zamjena Europi kao modelu za rusku kulturu. Moderna Rusija koja je okrenula leđa Zapadu je Rusija koja je okrenula leđa sama sebi.

U nekim se krugovima stvorio oblak sumnje nad ključnim dijelovima ruskih klasika, uključujući pisce poput Puškina, Tolstoja i Dostojevskog.

Nova stvarnost u međunarodnim odnosima

Neke zapadne kulturne institucije sada ovim književnim velikanima pristupaju ne kao primjerima ruskog doprinosa Zapadu, već kao primjerima ruskog vječnog imperijalizma ili kao piscima koji su putinizmu dali dozu sofisticiranosti.

Bez obzira koliko dugo rat trajao i bez obzira na to kako će završiti, gotovo će sigurno stvoriti novu stvarnost u međunarodnim odnosima 21. stoljeća.

Rusija će biti odsutna sa Zapada i Zapad će biti odsutan iz Rusije – među njima će biti ponor neprijateljstva, analizira Foreign Affairs.