Riječ je o procesu koji traje dulje od deset godina, da bi jutros eksplodirao u tipičnom formatu ruskih agresija unatrag osamdeset godina: od napada na Finsku 1939. godine, aneksije baltičkih zemalja 1940. godine pa do intervencije u Čehoslovačkoj 1968. godine i okupacije Krima 2014.
Retorika Slobodana Miloševića
Svakome u Hrvatskoj vidljivo je da Vladimir Putin koristi gotovo potpuno istu retoriku i argumentaciju za invaziju, kakvu su koristili Slobodan Milošević i generali Jugoslavenske narodne armije prije 31 godinu, kad su napali Hrvatsku.
Putin je jutrošnju invaziju obrazložio potrebom da se Ukrajina demilitarizira i denacificira, dok je nekoliko dana ranije ustvrdio kako Ukrajina, ustvari, i nije prava nacija. I zato, eto, Rusija ima moralno pravo da denacificira Ukrajinu, da uništi njenu vojsku i da je vrati u okrilje “matične države”.
Glavno pitanje – odgovor Zapada
Ronald Reagan bi sada rekao, sasvim opravdano, da se na istoku ponovo stvara Carstvo zla, koje u svojim granicama vidi ne samo sve bivše države Sovjetskog Saveza, dakle i Latviju, Litvu i Estoniju, nego koje svoj interesni utjecaj želi proširiti na cijelu istočnu i dio srednje Europe.
Sada je, naravno, jedino važno kako Zapad može odgovoriti na prijetnju nove podjele Europe. Najefikasniji bio bi oružani odgovor. No, ta opcija nije realna, jer bi dovela do nuklearnog rata, što ne želi nitko, pa možda čak ni Vladimir Putin.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posvemašnja izolacija Rusije
Druga je opcija potpuna ekonomska izolacija Rusije. Dakle, ne sankcije nego potpuna izolacija, uključujući onemogućavanje poslovanja na Zapadu, bilo kojim bankama, tvrtkama i pojedincima, koji imaju bilo kakve veze s Rusijom.
Zapad mora pokušati onemogućiti fizičko funkcioniranje Rusije; podsjetimo da se Sovjetski Savez raspao kad više nije mogao ekonomski funkcionirati. Zapad u svojoj politici kažnjavanja i ekonomskog izoliranja Rusije mora biti potpuno jedinstven.
Kad je, pak, riječ o odjecima ruske agresije na političku i sigurnosnu situaciju na području bivše Jugoslavije, valja se jedino nadati kako Putinova invazija neće potaknuti Srbe u Bosni da doista realiziraju prijetnju o odcjepljenju Republike Srpske, i da Beogradu neće pasti napamet da napadne Kosovo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što bi sve moglo dovesti do novog, dugoročnog, brutalnog kaosa u hrvatskom susjedstvu, ali i u samoj Hrvatskoj. Današnji je dan, 24. veljače, definitivno jedan do najopasnijih dana za Europu u ovom stoljeću.
Najvažnija pitanja: Kako Zapad uopće može odgovoriti na rat i zašto vojna intervencija nije realna
Današnji je dan, 24. veljače, definitivno jedan do najopasnijih za Europu u ovom stoljeću
Svakome u Hrvatskoj vidljivo je da Vladimir Putin koristi gotovo potpuno istu retoriku i argumentaciju za invaziju, kakvu su koristili Slobodan Milošević i generali Jugoslavenske narodne armije prije 31 godinu, kad su napali Hrvatsku
Svi razumni ljudi, osim predsjednika Milanovića, već dugo znaju da je Rusija zločinačka država (ne zločinačka nacija, nego zločinačka država). Svi razumni promatrači geopolitičkih zbivanja, već odavno znaju da Vladimir Putin želi obnoviti Sovjetski Savez.
Riječ je o procesu koji traje dulje od deset godina, da bi jutros eksplodirao u tipičnom formatu ruskih agresija unatrag osamdeset godina: od napada na Finsku 1939. godine, aneksije baltičkih zemalja 1940. godine pa do intervencije u Čehoslovačkoj 1968. godine i okupacije Krima 2014.
Retorika Slobodana Miloševića
Svakome u Hrvatskoj vidljivo je da Vladimir Putin koristi gotovo potpuno istu retoriku i argumentaciju za invaziju, kakvu su koristili Slobodan Milošević i generali Jugoslavenske narodne armije prije 31 godinu, kad su napali Hrvatsku.
Putin je jutrošnju invaziju obrazložio potrebom da se Ukrajina demilitarizira i denacificira, dok je nekoliko dana ranije ustvrdio kako Ukrajina, ustvari, i nije prava nacija. I zato, eto, Rusija ima moralno pravo da denacificira Ukrajinu, da uništi njenu vojsku i da je vrati u okrilje “matične države”.
Glavno pitanje – odgovor Zapada
Ronald Reagan bi sada rekao, sasvim opravdano, da se na istoku ponovo stvara Carstvo zla, koje u svojim granicama vidi ne samo sve bivše države Sovjetskog Saveza, dakle i Latviju, Litvu i Estoniju, nego koje svoj interesni utjecaj želi proširiti na cijelu istočnu i dio srednje Europe.
Sada je, naravno, jedino važno kako Zapad može odgovoriti na prijetnju nove podjele Europe. Najefikasniji bio bi oružani odgovor. No, ta opcija nije realna, jer bi dovela do nuklearnog rata, što ne želi nitko, pa možda čak ni Vladimir Putin.
Posvemašnja izolacija Rusije
Druga je opcija potpuna ekonomska izolacija Rusije. Dakle, ne sankcije nego potpuna izolacija, uključujući onemogućavanje poslovanja na Zapadu, bilo kojim bankama, tvrtkama i pojedincima, koji imaju bilo kakve veze s Rusijom.
Zapad mora pokušati onemogućiti fizičko funkcioniranje Rusije; podsjetimo da se Sovjetski Savez raspao kad više nije mogao ekonomski funkcionirati. Zapad u svojoj politici kažnjavanja i ekonomskog izoliranja Rusije mora biti potpuno jedinstven.
Kad je, pak, riječ o odjecima ruske agresije na političku i sigurnosnu situaciju na području bivše Jugoslavije, valja se jedino nadati kako Putinova invazija neće potaknuti Srbe u Bosni da doista realiziraju prijetnju o odcjepljenju Republike Srpske, i da Beogradu neće pasti napamet da napadne Kosovo.
Što bi sve moglo dovesti do novog, dugoročnog, brutalnog kaosa u hrvatskom susjedstvu, ali i u samoj Hrvatskoj. Današnji je dan, 24. veljače, definitivno jedan do najopasnijih dana za Europu u ovom stoljeću.