Analiza: Netanyahu je godinama podupirao Hamas da spriječi nastanak neovisne Palestine. Za to mora odgovarati

Očuvanje vladavine Hamasa

Netanyahu je inzistirao na očuvanje vladavine Hamasa u Gazi jer mu je to trebalo poslužiti razdvajanju Palestinaca koji žive u pojasu Gaze i onih sa Zapadne obale. Zbog toga je, primjerice, 2018. pristao da Katar transferira milijune dolara godišnje za financiranje Hamasove vlade u Gazi.

Danas, međutim, optužuje Iran zbog financiranja Hamasa, premda je poticao da se pronalazi novac za teroriste. Netanyahuova doktrina temeljila se na procjeni da je snažan teroristički pokret Hamas najmoćnije oružje u sprečavanju nastanka palestinske države te poluga koja će omogućiti Izraelu da oslabi palestinske vlasti u glavnom gradu Zapadne obale Ramallahu.

Plaćanje nezamislive cijene

Dosadašnja izraelska ministrica informiranja Galit Distel Atbaryan u svibnju 2019. je objasnila: „Netanyahu želi da Hamas stane na noge i spreman je za to platiti gotovo koliko god treba, pa i nezamislivu cijenu.“ Ako Hamas propadne, objasnila je dalje Atbaryan, palestinski predsjednik Mahmud Abbas preuzeti će kontrolu nad cijelom Gazom.

“U tom slučaju bit će glasova s ljevice u Izraelu koja će poticati pregovore, tražiti političko rješenje sukoba te uspostavu palestinske države na Zapadnoj obali… Ovo je pravi razlog zašto Netanyahu ne eliminira vođu Hamasa, sve ostalo je sranje,” zaključio je Atbaryan.

‘Palestinske vlasti su teret’

Izraelski premijer naprosto je podržavao Hamas uvjeren da ta teroristička organizacija, svojom agresivnošću i zločinima, onemogućava Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciju dobivanje potpore iz svijeta za uspostavu palestinske države.

Jednostavno rečeno: Netanyahu je podupirao radikalni pokret Hamasa kako bi smanjio pritisak na Izrael da napravi kompromis s Palestincima. Tu strategiju formulirao je još 2015. Bezalel Smotrich, aktualni ministar financija, riječima: „Palestinske vlasti su teret, a Hamas vrijednost.“ Taj plan u suštini je razradio još 2005. tadašnji izraelski premijer, politički jastreb, Ariel Sharon.

Izbjegavanje pregovora

Otkako je prvi put izabran za premijera 1996., Netanyahu je pokušavao izbjeći bilo kakve pregovore s palestinskim vodstvom. Izraelu ne treba mir s Palestincima da bi napredovao, opetovano je tvrdio Netanyahu. Bio je uvjeren da će se pregovorima i približavanju Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, uspostaviti mir pod njegovim uvjetima što će mu omogućiti zadržati okupirana područja. I sve to potpuno ignorirajući Palestince i njihove interese.

Zbog toga je Izrael potpisao sporazume s Bahreinom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Sudanom i Marokom, a Netanyahu ih je objasnio na sljedeći način: „Stalno ponavljamo da će do mira s drugim arapskim zemljama doći nakon što riješimo sukob s Palestincima. Suprotno tomu, vjerujem da put do mira ne ide kroz Ramallah, već ga zaobilazi: umjesto palestinskog repa koji maše arapskim svijetom, pregovore o miru valja započeti s arapskim zemljama. Time bi se izolirala palestinska tvrdoglavost,” istakao je Netanyahu.

Islamski svijet protiv Izraela

Da bi to postigao Izraelu je grozničavo trebao mirovni sporazum sa Saudijskom Arabijom. Međutim, nakon zvjerstava koje je počinio Hamas te nastojanja Izraela da ognjem i mačem uništi ne samo Hamas nego i dobar dio palestinskog naroda u Gazi, Rijad ne može pristati na sporazum s Tel Avivom.

Učinit će suprotno: intenzivirat će pomoć Palestincima. Uostalom, prestolonasljednik Muhammed bin Salman zbog toga je razgovarao sa svojim smrtnim neprijateljem, iranskim predsjednikom Ebrahimom Raisijem s kojim je pozvao na jedinstvo islamskog svijeta protiv Izraelaca. Sve što se sada događa još će jednom potvrditi da bez Palestinaca nema mira na Bliskom istoku.

Hamas se Izraelu obio o glavu

Netanyahu je sada okrenuo ploču te krenuo u uništenje Hamasa, ali i što većeg broja Palestinaca kako bih ih pokušao eliminirati kao ozbiljnog političkog čimbenika na Bliskom istoku. Nedavno je Netanyahu u UN-u pokazao kartu Novog Bliskog istoka, na kojoj se Izrael prostro od rijeke Jordana do Sredozemnog mora. Na toj karti nema niti pedlja zemlje namijenjenog Palestincima.

Dugogodišnja izraelska strategija podupiranja ekstremista u Hamasu sada im se na najgori mogući način obila o glavu. Ipak takva politička, obavještajna i vojna katastrofa zasigurno se ne bi dogodila da Benjamin Netanyahu nije napravio nekoliko kolosalnih političkih promašaja te podijelio zemlju na dva teško pomirljiva tabora.

Fanatici i ekstremna desnica

Kako bi se održao na vlasti, u prosincu 2022. Netanyahu je osnovao vladu s ekstremnim desničarima i mesijanskim fanaticima, kojima je bio jedini cilj bio prigrabiti što više moći i vlasti. Da bi to ostvarili počeli su izazivati bijes i otpor građana, širili su nečuvene teorije o unutarnjim zavjerama protiv izraelske države, a sukobi su kulminirali kad je vlada pokušala provesti reformu pravosuđa.

Njome bi Netanyahu i njegovi ultranacionalistički i ultraortodoksni vjerski fanatici preuzeli kontrolu na pravosuđem. To je odmah prepoznato kao pokušaj rušenja demokracije te uspostave autoritarne vlasti što je izazvalo otpor u cijeloj zemlji. Netanyahu je pak osobno odgovaralo da preuzme kontrolu nad pravosudnim sustavom kako bi obustavio sudski postupak na kojem mu se sudi zbog korupcije.

Kontrola nad civilnim društvom

Prosvjedi su izbili u svim većim gradovima, a vrhunac se dogodio kad je dio vojnih rezervisti u izraelskim zračnim snagama i drugim ključnim jedinicama, zaprijetio da će se prestati javljati na dužnost. Slabljenjem pravosuđa, kažu kritičari, izraelska vlada, predvođena koalicijom kojom dominiraju muškarci čiji su članovi zagovarali potpunu aneksiju okupirane Zapadne obale, diskriminirali LGBTQ+ osobe, palestinske građane Izraela te ograničavajući prava žena, dobili bi gotovo potpunu kontrolu nad civilnim društvom.

Uzalud su sigurnosne službe i stručnjaci upozoravali vladu da njezina politika ugrožava Izrael u vrijeme rastućih vanjskih prijetnji. Tako je izraelska obavještajna služba upozorila premijera da “neprijatelj doživljava prosvjede u ljeto 2023. kao povijesnu slabost Izraela.” Kad je načelnik stožera izraelske vojske zatražio sastanak s Netanyahuom kako bi ga upozorio na sigurnosne posljedice vladine politike, premijer ga nije želio primiti. No, zato je odmah smijenio ministra vojske Yoava Gallanta, ali ga je na kraju bio prisiljen vratiti zbog golemog otpora javnosti.

Kompromitacija Netanyahuove doktrine

Premda je Netanyahu gradnju zida prema Gazi opravdavao time što će tako teroristima onemogućiti ulazak u Izrael, pravi je razlog bio spriječiti vezu između Hamasa u Gazi i palestinske vlasti u Judeji i Samariji. Kad su Hamasovci lakoćom probili tu ogradu, potpuno je kompromitirana Netanyahuova doktrina da je moguće uspostaviti mir na Bliskom istoku bez Palestinaca. Inače, tu strategiju prihvatili su ne samo Amerikanci, nego i brojne arapske države.

Veliki promašaj bila su hvalisanja Netanyahua da su Izraelci toliko moćni, a Palestinci slabi, da s njima nema potrebe pregovarati niti ih treba politički i vojno uvažavati. Zbog toga Izrael pod Netanyahuom nije ni pokušao sklopiti primirje s Palestincima te je desetljećima držao milijune Palestinaca pod okupacijom.

Nadmudrivanje obavještajne službe

Izraelske obavještajne službe previše su se pak oslanjale na visoke tehnologije u praćenju terorista, pa nije čudno da je na kraju Hamas potpuno nadmudrio izraelsku jedinicu 8200, poznatu kao Shabak, i nekoliko drugih tajnih agencija. I oni su Hamas tretirali kao nesposobne teroriste bez strateške oštroumnosti.

Jednaka je pogreška bila kad je vlada preselila dio vojnih snaga, čak 22 bataljuna, na Zapadnu obalu kako bi štitile židovske doseljenike koji su zaposjeli palestinsku zemlju. Zbog toga su uz Gazu ostala samo dva bataljuna. Svi ti fatalni propusti ne mogu, dakako, opravdati zvjerstva koje je počinio Hamas. Zbog toga je gotovo cijeli svijet osudio Hamas, a ono što će ostati od njega zasigurno će biti podvrgnuto sankcijama međunarodne zajednice.

Ugrožavanje vlastitog opstanka

Zbog svoje okrutnosti hamasovci će se morati suočiti s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Masakriranje civila, ubojstva cijelih obitelji u njihovim domovima, otmice civila, uključujući žene, starce i djecu u zatočeništvo u Gazi, sve je to u suprotnosti za ratnim pravom. I nakon svega malo je također vjerojatno da će moći izbjeći oslobađanje svih talaca i potpuno razoružanje. Unatoč teškog vojnog i psihološkog udarca koji je zadao Izraelu, Hamas je masovnim napadom ugrozio svoj opstanak.

Kao i Izrael, tako je i Hamas krivo procijenio vojne sposobnosti neprijatelja te njegovu bezobzirnost i okrutnost osvete. Uz sve slabosti koje su razotkrivene Hamasovim napadom, Izrael i dalje ima najmoćniju i najubojitiju vojnu silu na Bliskom istoku. Osim toga, nevjerojatna bestijalnost Hamasa, unatoč svim političkim i ideološkim razlikama, ujedinila je cijelu zemlju i probudila patriotske osjećaje.

Velika mobilizacija rezervista

Za razliku od stotina tisuća Ukrajinaca koji su glavom bez obzira pobjegli iz zemlje nakon što je započela ruska agresija, tisuće Izraelaca iz cijelog svijeta pohrlilo je u pomoć svojim zemljacima. Stoga nije čudo što je Izrael u svega nekoliko dana uspio mobilizirati čak 360.000 rezervista. Pitanje je bi li to uspjelo još nekoj državi na svijetu.

U trenucima kolektivnog zanosa i euforije te odlučnosti Izraela da uništi terorističku organizaciju Hamas, nije odviše oportuno raspravljati o tomu da će se Tel Aviv, nakon završetka vojnih akcija i nesumnjive pobjede, suočiti s dva golema problema. Ponajprije njegovi najodgovorniji ljudi morat će se suočiti s optužbama da su prekomjernom uporabom sile prouzročili smrt tisuća i tisuća palestinskih žena i djece.

Valja podsjetiti da su u Haagu podigli optužnicu protiv generala Ante Gotovine zbog, kako je formulirano, pretjerane uporabe sile za granatiranja Knina. Nemoguće je to usporediti jer su do sada Izraelci bacili na Gazu više od 6.000 bombi i projektila.

Preispitivanje politike prema Palestini

Također Izraelci će morati utvrditi krivnju onih, na čelu s Netanyahuom, koji su odgovorni za upad Hamasovih terorista. Osim toga morat će preispitati svoju politiku spram Palestine s obzirom na to da će izbrisati s lica zemlje teroriste Hamasa koji su potkopavali snagu Palestinskog oslobodilačkog pokreta. I jednako važno, morat će odlučnije braniti temelje demokracije koje je ultraradikalna vlada premijera Netanyahua htjela uništiti.

A to je ujedno i jedan od razloga zašto je Izrael dočekao nespreman napad Hamasovih terorista. I pri tomu neće smjesti nasjesti Netanyahuovim pokušajima da za sve okrivi liberalne stranke, prosvjede protiv njegove pravosudne reforme, tužitelje i suce, obavještajne agencije i vojni vrh, profesore na univerzitetima i njihove studente, i, dakako, palestinske građane Izraela.