Ovo je 10 katastrofalnih konotacija koje izaziva skandalozna izjava Plenkovićevog ministra

Shit of the Year ministra Paladine: Za sporost obnove ne postoji ime i prezime tko je odgovoran

Očigledno je da je za katastrofu na Baniji odgovoran osobno Andrej Plenković, kao što je gospodin Plenković najzaslužniji za uvođenje eura i za ulazak u Schengen. Ali, nijedan ministar u Plenkovićevoj Vladi ne usuđuje se javno reći da je njegov šef za bilo što kriv, što potvrđuje potpuno poltronski značaj sadašnjeg državno-političkog aparata

Jednom davno, jako davno, dok je bio dobar, zabavan i relevantan, politički tjednik Feral Tribune imao je zarazno popularnu rubriku koja se zvala Greatest Shits, i koja se sastojala od najbedastijih, najapsurdnijih ili najbahatijih izjava tjedna.

Na kraju svake godine uredništvo Ferala proglašavalo je Shit of the Year. Prilično smo uvjereni da bi Feral titulu Shit of the Year za 2022. dodijelio Ivanu Paladini, ministru graditeljstva, navodno u odlasku.

Ivan Paladina neki je dan, naime, doslovno izjavio: ”Za sporost obnove ne postoji ime i prezime tko je odgovoran.” Pa je počeo objašnjavati kako u obnovi Banije sudjeluje puno “dionika” i kako se radi o kompleksnom procesu, i tako dalje i tako dalje.

Skandalozna izjava

Paladinina izjava da ne postoji ime i prezime onog tko je odgovoran za katastrofu na Baniji, izaziva barem desetak katastrofalno ridikuloznih konotacija, kako na osobnoj razini, tako i na razini funkcioniranja političkog sustava u Hrvatskoj.

Prvo, ministar Paladina ovom izjavom želi skinuti odgovornost sa sebe, jer je, hijerarhijski i formacijski govoreći, on najodgovorniji za obnovu Banije (jasno je da Tomo Medved s tim procesom nema veze; generala Medveda Plenković je simbolički postavio na mjesto “koordinatora “ obnove zbog Medvedova ugleda među stanovnicima Banije). Paladina je, dakle, politički plašljivac, koji se ne usuđuje prihvatiti odgovornost za posao koji obavlja, pa zato tvrdi da nema odgovornih za sporu obnovu.

Drugo, ovom zaista dubinski skandaloznom izjavom ministar Paladina pokazao je da se zalaže za dvostruke standarde: jedne u biznisu, a druge u politici. Paladina je, naime, uspješan poslovni čovjek, koji je u biznisu uspio puno zaraditi.

Licemjerje ili glupost

Da se gospodin Paladina u biznisu držao načela nepostojanja osobne odgovornosti, on vjerojatno ne bi zaradio ništa, i sad bi se svim silama držao ministarske plaće. Paladina, zbog svoje uspješne poslovne karijere, vrlo dobro zna da je načelo jasno identificirane osobne odgovornosti preduvjet svakog uspješnog poslovnog procesa.

Paladina, međutim, misli da to pravilo ne vrijedi za politiku, što je ili golemo licemjerje, ili još veća glupost. Ili, pak, primjer gotovo tipičnog ponašanja većine hrvatskih biznismena koji ulaze u politiku.

Treće, Paladina je svojim greatest shitom, pokazao koliko nepristojno podcjenjuje hrvatsku javnost; pristojan i bar donekle pametan ministar ne bi smio misliti da će mu bilo tko vjerovati kad kaže da ne postoji ime i prezime odgovornih za debakl na Baniji.

Zna se tko je odgovoran

Četvrto, Paladina je pokazao da podcjenjuje niz drugih, veoma složenih operacija koje su se u Hrvatskoj odigrale u zadnjih tridesetak godina: bilo je strahovito komplicirano iz ničega izgraditi Hrvatsku vojsku, a zatim u ljeto 1995. organizirati i Oluju i dignuti tenkove ne Dinaru. Zna se tko je to napravio.

Bilo je prilično komplicirano izgraditi auto cestu Zagreb Split i zna se tko su bili ljudi najodgovorniji za izgradnju ceste. Bilo je veoma komplicirano u rekordnom roku izgraditi Pelješki most, i pristupne ceste, pa je, eto, gotovo sve izgrađeno. U krajnjoj liniji, nije sasvim jednostavno uvesti euro. Zna se, više manje točno, tko je provodio sve te kompleksne operacije.

Ali se, eto, prema Paladini, ne može znati tko je kriv zato što je na Baniji obnovljeno samo nekoliko kuća. Je li zaista jednostavnije izgraditi Pelješki most, nego obnoviti barem stotinjak kuća na Baniji?

Potpuni kaos u sustavu

Peto, Paladina je svojom izjavom ukazao na potpuni kaos u sustavu procesa obnove. Jer, ako zaista ne postoji ime i prezime osobe koja je odgovorna za sporost obnove, to znači da je proces obnove hijerarhijski i funkcionalno pogrešno postavljen. Što više nije samo Paladinin, nego i Plenkovićev problem.

Paladina je, dakle, zapravo posvjedočio o tome da Vlada ne zna uspostaviti sustav koji bi vodio obnovu, pa je stoga logično što obnove uopće nema. Razvidno je da je Vlada krajnje nesposobna baviti se posljedicama potresa i obnovama poslije potresa. Što nas dovodi do šeste i sedme konotacije Paladinine izjave o tome da nitko imenom i prezimenom nije odgovoran za stanje na Baniji.

Dakle, šesto: očito je da Vlada i Sabor nisu kadri donijeti odgovarajuću zakonsku regulativu, koja bi omogućila bržu obnovu. Sedmo, da se Vlada toliko malo ili šlampavo trudila kad je riječ o uvođenju eura i ulasku u Schengen, danas bismo na bankomatima i dalje dizali kune i čekali u redovima na Bregani. Evidentno je, znači, da Vlada, osim na povremenoj, prigodničarsko propagandnoj razini, obnovu Banije ne smatra jednim od hrvatskih političkih prioriteta.

Plenkovićeva kancelarska Vlada

Osmo, potpuno je jasno zašto je to tako: stanje na Baniji Vladi ne donosi osobito važne glasove. Andrej Plenković, čovjek sa snažnim političkim instinktom, procijenio je da je Banija slijepo crijevo Hrvatske s premalo birača, i s premalim ekonomskim i političkim značajem, da bi se doista ozbiljno bavio obnovom.

Budući da je sadašnja hrvatska Vlada izrazito osobna, da ne kažemo kancelarska Vlada, u kojoj više ne postoji ni jedan političar s jačim utjecajem osim samog Plenkovića, razumljivo je da bez premijerova dnevnog osobnog angažmana na Baniji nikad ništa neće biti obnovljeno.

Što dovodi do devete izvedenice Paladinine izjave da nitko nije odgovoran za sporost procesa obnove na Baniji. Očigledno je, naprotiv, da je za katastrofu na Baniji odgovoran osobno Andrej Plenković, kao što je gospodin Plenković najzaslužniji za uvođenje eura i za ulazak u Schengen. Ali, nijedan ministar u Plenkovićevoj Vladi ne usuđuje se javno reći da je njegov šef za bilo što kriv, što potvrđuje potpuno poltronski značaj sadašnjeg hrvatskog državno-političkog aparata. To je ujedno i deseta neizbježna konotacija Paladinina Shit of the Year.