Atmosfera u Srbiji par dana prije izbora: Vučić nervozan, državna televizija cenzurirala završni skup oporbe
Srbiju, a donekle i regiju, čeka uzbudljiva izborna noć i početak dubljih promjena odnosa na političkoj sceni
Noć uoči početka izborne šutnje u Srbiji, a samo dan nakon što je građanska opozicija okupljena pod imenom ‘Srbija protiv nasilja’ napunila Trg republike, održan je pravi završni opozicijski skup u organizaciji tzv. Proglasa, odnosno četrnaestorice intelektualaca na čelu s Draganom Bjelogrlićem, koje je Vučić ispravno prepoznao kao prave protivnike u kampanji. S obzirom da sam o svemu tome već pisao u prošlom tekstu na temu izbora u Srbiji, nema potrebe da još jednom ponavljam osnovne informacije o Proglasu.
No, atmosferu, poruke i energiju mitinga vrijedi analizirati, posebno kad ga se komparira s mitingom Aleksandra Vučića i SNS-a u Štark areni. Na tom skupu su bili ljudi koji su uglavnom organizirano i s nimalo entuzijazma, skoro pa privedeni u Beograd na miting, na kojem atmosferu nije uspio podignuti niti jedan od govornika i koji je više sličio karminama, nego završnom mitingu pobjedničke liste i najmoćnijeg čovjeka u zemlji.
S druge pak strane, miting liste ‘Srbija protiv nasilja’ realno je predstavljao samo zagrijavanje za završni skup Proglasa koji je održan ispred zgrade Doma sindikata, na trgu koji je nekoć nosio ime Marxa i Engelsa, dok danas nosi spomenik i ime Nikole Pašića. Riječ je inače o mitskom mjestu s one nezaboravne slike Idola na kojoj Vlada Divljan stoji uzdignutih ruku u pozi Stjepana Filipovića. I ako treba tražiti neku simboliku u lokaciji na kojoj je skup održan, treba je tražiti upravo na toj fotografiji Vlade Divljana koja je postala opće mjesto u kulturnom pamćenju na ovim prostorima. Ta fotografija, koja je sadržavala iznenađujući moment spontanosti i urbane pobune možda najbliže objašnjava fenomen koji se Beogradu i Srbiji dogodio s Proglasom, što su uostalom govornici i naglasili.
Krenulo kao čin građanskog otpora
Nešto što je krenulo kao čin građanskog otpora, s vidljivom nadom da će se možda barem netko pokrenuti, završilo je na kraju kao najveći Vučićev problem koji je mobilizirao građane, odradio terensku kampanju u osamnaest gradova, unatoč svim vrstama opstrukcija, skupio preko 180 tisuća potpisa i probudio nevjerojatnu društvenu energiju i optimizam koji su vrhunac doživjeli na završnom beogradskom mitingu.
Kojeg je uvjerljivo i bez praznog hoda vodio komičar Zoran Kesić, na kojem je govorilo svih četrnaest inicijatora, pored troje uglednih potpisnika, a najupečatljivije govore održali su sam Dragan Bjelogrlić kao završni govornik, zatim Peca Popović, Nikola Kojo i donedavni predsjednik SANU-a, Vladimir Kostić. Zanimljivo je da nitko od njih nije zvučao nerealno, ali su svi, zajedno s publikom isijavali uvjerenjem da je ovo početak kraja Vučićeve vlasti i da će on na ovim izborima izgubiti Beograd. Također su izrazili otvorenu sumnju u mogućnost prekrajanja volje birača i spremnost da tu volju obrane.
Pokrenuli brojne građane
Nadrealna stvarnost Srbije se možda najbolje vidi u tome što je jedan ovakav društveni pokret koji je uspio mobilizirati solidan dio društva i koji je vođen od ljudi s integritetom i imenom i prezimenom, posve ignoriran na javnoj radio-televiziji, odnosno na RTS-u koji niti minut svog programa nije posvetio ovom fenomenu.
Tako da oni građani koji se informiraju isključivo putem javnog servisa zaista nisu mogli uopće čuti da se ovakvo nešto događa. S druge pak strane, N1 je prenosio sve uživo i dao značajan prostor i Proglasu i opoziciji u cjelini, što umnogome objašnjava zbog čega nikako ne uspijevaju dobiti nacionalnu koncesiju, ali i zbog čega Vučić i njegovi najbliži suradnici iskazuju otvorenu netrpeljivost prema njihovim novinarima, na svakoj konferenciji za medije.
No, bez obzira što mu je moć da u ovolikom opsegu kontrolira RTS i ostale najgledanije televizije i tabloide, do sada omogućavala premoćne pobjede, sasvim je izvjesno da to više neće biti moguće. Jednako kao što je sigurno kako Vučićeva nedodirljivost ide kraju, iako nitko ne može uvjerljivo predvidjeti niti izlaznost, niti krajnji ishod ovih izbora. Svakako, Srbiju, a donekle i regiju, čeka uzbudljiva izborna noć i početak dubljih promjena odnosa na političkoj sceni. One na društvenoj sceni već su se dogodile.