Baš ne pratimo rad Vere Čudine pa nam je teško procijeniti; je li ovo o 'hrvatskom pedigreu i miješanim pasminama' zezancija?
Gospođa vidovnjakinja u svojoj kolumni u Jutarnjem listu piše ozbiljne ludosti
Ne znamo jeste li upoznati s opusom Vere Čudine, gospođe koja se godinama u hrvatskoj javnosti predstavlja kao vidovnjakinja, no možda je vrijeme da počnete. Kao dobar start čini nam se današnja kolumna objavljena u Jutarnjem listu, za koji gospođa Čudina redovito piše, a za koju se još uvijek malkicu nadamo da je, zapravo, čisti sarkazam. Jer samo to bi moglo objasniti količninu ludosti koja je tamo objavljena.
Čudina svoj tekst počinje sjećanjima na Franju Tuđmana i vrijeme kad smo bili “uzvišena država, da bismo vremenom gubili integritet u svjetskim očima”. Opisuje, diveći se pokojnom predsjedniku, kako je odrastao “hraneći se skromnim obrocima, više praznog nego punog želuca, što mu je i bistrilo um, jer dobro napunjen želudac usporava umni rad”…
On se nije, piše Čudina, “razvalio svom visinom i težinom na krevet i kao krepalina čekao prokuhavanje. Čovjek je korisno iskoristio vrijeme slažući puzzle svog budućeg životnog poziva. Učio je, učio, dok se nije naučio. Vladati sobom i drugima ne može baš svatko, a on nije želio biti svatko. Želio je biti NETKO tko će svoju voljenu hrvatsku djecu predstaviti svijetu kao izvrsnu. Bio je otac izvrsnosti, želeći potaknuti tu osobinu u svim Hrvatima”, piše, zasad još uvijek samo luckasto, Čudina. No ubrzo dolazi do svog neobičnog pointa.
Neobičan smisao za humor ili skandalozan tekst?
Naime, gospođa odjednom klizne u potpunu ludost u kojoj provlači teze o Tuđmanovoj želji za “čistim hrvatskim pedigreom”, ljudima koje naziva “oni miješanih pasmina” te “parenju za vrijeme bivše Juge bez provjeravanja rodnog lista”. Zapravo, zaista je teško cijelu stvar prepričati, možda najbolje da u miru pročitate pa prosudite sami radi li se o neobičnom smislu za humor ili jednom od skandaloznijih tekstova u hrvatskom medijskom prostoru:
“Obveza, dužnost i odgovornost… bile su tri svete riječi dr. Tuđmana. Znao je što hoće. Voditi svoj narod svojim putem, koji nije izgradio odjednom, nego godinama. Vrlo vješto je pronalazio ljude sličnih ideja i počeo graditi vlastiti vanjski Kineski zid braneći se od barbara koji su mu ometali realizaciju. Dr. Franjo želio je izdvojiti čisti hrvatski pedigre, a zamjeriti mu mogu samo oni miješanih pasmina.
To što smo se mi parili za vrijeme bivše Juge svatko sa svakim, ne provjeravajući rodni list, tko nam kriv. Seksualna nabrijanost je poput đavoljeg grotla gdje se ne pita za vjeru, nacionalnost i ostale nepodobnosti. Seks i krediti su usko grlo naše države. Izdvojimo kredite. Banke niču poput gljiva svjesne naše ovisnosti o njima. Kada su svi oko tebe ‘crkveni miševi’, a živjeti se od nečega mora, gdje će čovjek nego na bankovna vratašca. Još ako slučajno imamo osobnog bankara, odmah se osjećamo aristokratski, pa kao takvi i tražimo povoljnije uvjete. O povratu novca ne razmišljamo, jer dvije radnje ne možemo obavljati istovremeno. To prepuštamo sljedećim generacijama.
Da rezimiramo. Od uzvišene do gotovo ponižene države dovele su nas bankovne malverzacije, prodaja državne imovine, karirani stolnjaci… pa umjesto da smo čvrsto isprepleli hrvatske prste, mi smo prstima brojili bankovni netom tiskani vrijednosni papir. Tako su nas naučili oni s visokih balkona, koji su uzimali novčane priloge od EU za ‘moguće’ državne potrebe, gradeći njima i privatne kurije. E moj dr. Franjo, umjesto da smo nastavili slijediti tvoje snove o Hrvatskoj, mi smo danas država na kojoj piše SOS.”
Inače, Jutarnji je u međuvremenu izbacio problematičan dio iz teksta, bez ikakvog objašnjenja. Iz čega bismo ipak mogli na kraju zaključiti da – ne, cijela stvar nije zezancija. Mi smo, usput, ranije napravili screenshot, za svaki slučaj:
