Ništa se nije promijenilo. Kad god često pompozno ozbiljni Davor Bernardić, obavezno u bijeloj košulji i, ako nije baš sam vrh toplinskog vala, u tamnom odijelu, pokuša odraditi neki opušteniji javni nastup stvar izgleda isto. Kao da razredni štreber pokušava kulerskim stavom impresionirati grupu razrednih zgubidana koji se klatare na klupicama u parku.
Jednako je bilo dok je bio tek gradski oporbeni političar, pa kad je avansirao do Sabora, pa i u onim godinama dok je vodio SDP i u jednom trenutku čak i pretekao HDZ u anketama prije parlamentarnih izbora. Tako je i, s njegovim posljednjim, ovoljetnim ukazanjima, kad je pozirao ispred nepokošene trave ili govorio o stanju u prometu na pločniku s velikom kartom u rukama.
Cijela stvar jednostavno povremeno djeluje kao ples po tankoj granici između malo bizarnijeg političkog nastupa i žestoke, pajtonovske parodije. Međutim, bez obzira na uobičajene deficite političkog stila, treba biti pošten i reći kako Davor Bernardić ovih dana radi jako dobar posao.
Poučak Katarine Peović
Prije pet godina, kad je predsjednički mandat Kolinde Grabar-Kitarović još bio daleko od posljednje trećine, mala stranka Radnička fronta krenula je komunicirati kako će njihova kandidatkinja za predsjednicu Republike biti stanovita Katarina Peović. No, u ljetnim danima, kad ionako nema previše političkih aktualnosti, većina medija je radila priču s Peović, a kandidatkinja za koju je svim bilo jasno da neće ni blizu Pantovčaka, postala je prepoznatljiva političarka. Dvije godine kasnije, postala je i saborska zastupnica, a danas manje-više svi koji prate politiku znaju tko je ona i za kakvu se politiku zalaže.
Davora Bernardića, dakako, znaju baš svi. Čovjek je sa svoje samo 43 godine (što je, u političkim terminima, jedva pubertetsko doba) prošao štošta u svojoj političkoj karijeri. I u ovom trenutku stvari ne izgledaju sjajno, zapravo, Bernardić koji je 2020. godine jurišao na Banske dvore, danas igra u političkoj “ligi za ostanak”, u stranci Socijaldemokrati koja po anketama za kolovoz teži sićušnih 1,4 posto.
Borba za kisik
No, Bernardić ne skriva svoju ambiciju u Zagrebu i sva je prilika da će, za duge dvije godine, biti gradonačelnički kandidat. A prava prilika da se izbori za svoju mrvicu medijskog prostora, kao čovjeku iz male stranke je upravo sad, dok ostali potencijalni Tomaševićevi protukandidati uglavnom još love posljednje zrake kolovoškog sunca. Jer, realno, kad krene ludnica, a ove jeseni će početi mega-ludnica s kampanjama za sve moguće izbore koji slijede dogodine, Bernardić koji predstavlja svoj plan izgradnje denivelacije kroz ulicu Medpotoki, jedva da će dobiti koji redak na vlastitom facebook profilu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sad je, pak, većina medija njegovu tiskovnu konferenciju s raširenom kartom prenijela na solidnoj količini prostora. Što god netko mislio o Bernardiću, Socijaldemokratima i samoj denivelaciji kroz Medpotoke ovdje nije ključno – bivši predsjednik SDP-a se izbori za ono što je kisik svim političarima, a pogotovo onima koji djeluju u stranci od 1,4 posto. Za medijski prostor.
Igra za uporne
Ovo, dakako, ne znači da će popularni Bero sad odjednom postati ozbiljan izazivač Tomaševiću ili da će stranka osnovana nakon raskola u saborskom klubu SDP-a doista zaživjeti. Ali se čini da je Bernardić postigao maksimum koji je mogao u ovoj situaciji i da mu volje za daljnju igru ne nedostaje.
Igru u kojoj, valja i to reći, Tomašević zasad nema niti jednog profiliranog izazivača iz većih stranaka. A Bero je, očito, uporan…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bernardić je u naletu. I dalje izgleda kao razredni štreber koji želi ispasti kul, ali treba mu priznati da se trudi
S obzirom na to da je danas u stranci s rejtingom od 1,4 posto, Bernardić se vješto izborio za mrvice medijskog prostora
Kad uskoro krene ludnica, a ove jeseni će početi mega-ludnica s kampanjama za sve moguće izbore koji slijede dogodine, Bernardić koji predstavlja svoj plan izgradnje denivelacije kroz ulicu Medpotoki, jedva da će dobiti koji redak na vlastitom facebook profilu. Ovaj tjedan su ga, međutim, prenijeli skoro svi mediji
Ništa se nije promijenilo. Kad god često pompozno ozbiljni Davor Bernardić, obavezno u bijeloj košulji i, ako nije baš sam vrh toplinskog vala, u tamnom odijelu, pokuša odraditi neki opušteniji javni nastup stvar izgleda isto. Kao da razredni štreber pokušava kulerskim stavom impresionirati grupu razrednih zgubidana koji se klatare na klupicama u parku.
Jednako je bilo dok je bio tek gradski oporbeni političar, pa kad je avansirao do Sabora, pa i u onim godinama dok je vodio SDP i u jednom trenutku čak i pretekao HDZ u anketama prije parlamentarnih izbora. Tako je i, s njegovim posljednjim, ovoljetnim ukazanjima, kad je pozirao ispred nepokošene trave ili govorio o stanju u prometu na pločniku s velikom kartom u rukama.
Cijela stvar jednostavno povremeno djeluje kao ples po tankoj granici između malo bizarnijeg političkog nastupa i žestoke, pajtonovske parodije. Međutim, bez obzira na uobičajene deficite političkog stila, treba biti pošten i reći kako Davor Bernardić ovih dana radi jako dobar posao.
Poučak Katarine Peović
Prije pet godina, kad je predsjednički mandat Kolinde Grabar-Kitarović još bio daleko od posljednje trećine, mala stranka Radnička fronta krenula je komunicirati kako će njihova kandidatkinja za predsjednicu Republike biti stanovita Katarina Peović. No, u ljetnim danima, kad ionako nema previše političkih aktualnosti, većina medija je radila priču s Peović, a kandidatkinja za koju je svim bilo jasno da neće ni blizu Pantovčaka, postala je prepoznatljiva političarka. Dvije godine kasnije, postala je i saborska zastupnica, a danas manje-više svi koji prate politiku znaju tko je ona i za kakvu se politiku zalaže.
Davora Bernardića, dakako, znaju baš svi. Čovjek je sa svoje samo 43 godine (što je, u političkim terminima, jedva pubertetsko doba) prošao štošta u svojoj političkoj karijeri. I u ovom trenutku stvari ne izgledaju sjajno, zapravo, Bernardić koji je 2020. godine jurišao na Banske dvore, danas igra u političkoj “ligi za ostanak”, u stranci Socijaldemokrati koja po anketama za kolovoz teži sićušnih 1,4 posto.
Borba za kisik
No, Bernardić ne skriva svoju ambiciju u Zagrebu i sva je prilika da će, za duge dvije godine, biti gradonačelnički kandidat. A prava prilika da se izbori za svoju mrvicu medijskog prostora, kao čovjeku iz male stranke je upravo sad, dok ostali potencijalni Tomaševićevi protukandidati uglavnom još love posljednje zrake kolovoškog sunca. Jer, realno, kad krene ludnica, a ove jeseni će početi mega-ludnica s kampanjama za sve moguće izbore koji slijede dogodine, Bernardić koji predstavlja svoj plan izgradnje denivelacije kroz ulicu Medpotoki, jedva da će dobiti koji redak na vlastitom facebook profilu.
Sad je, pak, većina medija njegovu tiskovnu konferenciju s raširenom kartom prenijela na solidnoj količini prostora. Što god netko mislio o Bernardiću, Socijaldemokratima i samoj denivelaciji kroz Medpotoke ovdje nije ključno – bivši predsjednik SDP-a se izbori za ono što je kisik svim političarima, a pogotovo onima koji djeluju u stranci od 1,4 posto. Za medijski prostor.
Igra za uporne
Ovo, dakako, ne znači da će popularni Bero sad odjednom postati ozbiljan izazivač Tomaševiću ili da će stranka osnovana nakon raskola u saborskom klubu SDP-a doista zaživjeti. Ali se čini da je Bernardić postigao maksimum koji je mogao u ovoj situaciji i da mu volje za daljnju igru ne nedostaje.
Igru u kojoj, valja i to reći, Tomašević zasad nema niti jednog profiliranog izazivača iz većih stranaka. A Bero je, očito, uporan…