Rekordni rejting Živog zida samo je još jedan u nizu senzacionalnih SDP-ovih poraza
Korelacija pada Socijaldemokratske partije i porasta trenutno najjače protestne stranke u Hrvatskoj
SDP je, dakle, prema Crobarometru, s 21,4 posto, zabilježio najgori rejting unatrag godinu dana, i to u mjesecu kad je rejting pao i Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Istodobno, rejting je snažno porastao Živom zidu, koji se približio 12 posto. Budući da se može pretpostaviti kako lijevo-liberalno biračko tijelo, kad je izrazito nezadovoljno SDP-om, daje potporu Živom zidu (a ne Mostu), jasno je da je jesenski pad Socijaldemokratske partije i porast trenutno najjače protestne stranke u Hrvatskoj, velikim dijelom izravna posljedica još jednog u seriji senzacionalnih SDP-ovih promašaja, otkako je Davor Bernardić preuzeo stranku.
U ovom se slučaju radilo o SDP-ovu pokušaju izglasavanja nepovjerenja Vladi, zbog slučaja Agrokor. Ta je akcija, na koju je SDP unatrag više od mjesec dana potrošio previše energije i medijskog prostora, svakako jedna od najbesmislenijih u novijoj povijesti stranke. Kao što su to znali svi promatrači političke scene i kompletna javnost, SDP nije imao baš nikakve šanse da smijeni Vladu, jer se tanka Plenkovićeva većina može srušiti samo iznutra, drastičnim nezadovoljstvom nekog od HDZ-ovih koalicijskih partnera, a nikako izvana, inicijativom objektivno slabog SDP-a.
Neshvatljivo suicidalno ponašanje SDP-a
Zašto bi, pobogu, ljudi koji imaju pravo na ime Hrvatske narodne stranke, a koji su u očiglednim koruptivnim okolnostima ušli u Vladu, sada odjednom izašli iz Vlade? Zar su u SDP-u doista mislili da su se interesi HDZ-ovih HNS-ovaca promijenili u svega nekoliko mjeseci? Ili da im se vratila politička savjest i javna odgovornost?
Ako je bilo tko u SDP-u pomislio bilo što takvo, uistinu se ne bi trebao profesionalno baviti politikom. U svakom slučaju, SDP je inzistirao na pokušaju rušenja Vlade, premda je morao znati da će taj pokušaj završiti neuspješno. Takvo je ponašanje u politici prilično suicidalno, iz nekoliko razloga.
Boriti se za neostvarive operativne ciljeve samo je bedasto
Prvo, glasačima pokazujete da ste nesposobni, jer ne možete realizirati svoje ciljeve. Drugo, glasačima pokazujete da ste neozbiljni, jer se borite za nešto što unaprijed znate da ne možete postići. U politici je okej boriti se za ciljeve koji se ne mogu ostvariti kada se radi o visokim načelima. To je onda svjesna utopijska politika, u kojoj uvijek postoji puno toga privlačnog.
No, boriti se za neostvarive operativne ciljeve naprosto je bedasto i kontraproduktivno. I treće, SDP je u kampanji za rušenje Vlade pokazao politikantstvo jer je, umjesto da bar pokuša artikulirati nekoliko ozbiljnih politika, važnih za ovu zemlju, svu snagu usmjerio na cilj koji nije mogao imati nikakvog efekta, osim što je SDP-u osigurao veliki medijski prostor. Ali, negativno kontekstualizirani medijski prostor.
Posljedica je rast rejtinga cirkusantske prosvjedne stranke
Što se sad sve vraća kroz lagani pad rejtinga glavne oporbene stranke, i kroz snažan rast rejtinga cirkusantske prosvjedne stranke. Slučaj neuspjelog rušenja Vlade još je jednom postavio pitanje o budućnosti Socijaldemokratske partije. S jedne strane, sasvim je jasno da Davor Bernardić i njegovi bliski suradnici usmjeravaju SDP sve dalje i dalje od javnih simpatija, bavljenja ozbiljnom politikom, bilo kakvih šansi za povratak na vlast.
S druge strane, recentna zbivanja u stranci pokazala su da Davor Bernardić uživa snažnu potporu većeg dijelu SDP-a, što znači da SDP pristaje na sve veću marginalizaciju unutar hrvatskog političkog prostora.
Bez ijednog, barem potencijalno jakog nacionalnog frontmana
SDP je danas, nažalost, relativno nevažna stranka, s očigledno neuspješnim vodstvom, koja ne može pronaći dobre modele bavljenja važnom politikom, koja misli da se može održati u središtu političkog života isključivo medijskim djelovanjem (pri čemu pokazuje impresivno nerazumijevanje modernih medija), i koja nema niti jednog, čak ni potencijalno jakog nacionalnog frontmana.
Osim, možda, Orsata Miljenića (koji je, međutim, prošao prilično loše na unutarstranačkim izborima). U korist SDP-a govori jedino posve nesporna činjenica da je SDP, čak i ovakav kakav je danas, jedino utočište većine liberalno lijevih birača.
Bilo bi logično da Plenković raspiše prijevremene izbore
No, ta je većina iz dana u dan sve manja, pa stoga zaista ne bi bilo potpuno nelogično da Andrej Plenković raspiše prijevremene parlamentarne izbore, jer SDP na novim izborima ne bi imao osobite šanse.
Da nije uvjerljivo najomraženiji političar u Hrvatskoj, Plenković bi možda već najozbiljnije razmišljao o prijevremenim izborima. No, s obzirom na svoj dramatično negativni rejting, premijeru je vjerojatno teško procijeniti bi li novi izbori HDZ-u pod njegovim vodstvom donijeli više ili manje zastupničkih mjesta, od onih s kojima vladajuća stranka sada raspolaže.