Prije dva tjedna, SDP je u istraživanjima javnog mišljenja bio relativni pobjednik izbora, s pet do šest mandata prednosti. Prije sedam dana SDP je bio izjednačen s HDZ-om. Danas je SDP izgubio izbore s petnaest do dvadeset mjesta razlike, ovisno o konačnim rezultatima. Ali, SDP je izgubio izbore od HDZ-a s golemom razlikom.
I sve je to SDP izgubio u samo dva tjedna. Što se dogodilo?
Prvo, predsjednik SDP-a Davor Bernardić duboko je kompromitirao stranku nizom svojih javnih istupa: od sučeljavanja s Andrejom Plenkovićem (koji je u TV debatama također bio loš, ali HDZ-ovim je biračima to manje bitno, jer oni glasaju za svoj brand), do zaista suicidalne izjave dva dana prije izbora, o uvođenju izvanrednog stanja.
SDP nije krahirao zbog uspjeha Možemo
Nitko, ali zaista nitko neće glasati za stranku koja želi uvesti izvanredno stanje. Debaklu SDP-a, usput govoreći, pomogao je, za koji promil, inače uspješni bivši ministar policije Ranko Ostojić, koji je mjere samoizolacije proglasio fašizmom. Debaklu SDP-a, međutim, nije pomogao uspjeh platforme Možemo.
Naime, da je svih osam mandata za Možemo otišlo SDP-u, SDP bi svejedno zaostajao za HDZ- om za nekih desetak zastupničkih mjesta. Možemo je fenomen za sebe, koji je, prije svega zahvaljujući Tomislavu Tomaševiću, najpozitivnija pojava u hrvatskoj politici unatrag dosta godina (Tomašević bi se, naravno, morao riješiti budalaština poput Radničke fronte). No, bitno je još jednom naglasiti da SDP nije propao zbog Možemo.
Staromodni, neodlučni i nesposobni ljudi
Zašto je, zapravo, propao SDP? Prvo, ponovimo, zato što ima katastrofalnog frontmana. Gospodin Bernardić može biti dobar, obrazovan i pošten čovjek, ali on je krajnje netalentiran i nesposoban političar. On mora otići, kao što smo uostalom, pisali prije dvije ili tri godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo, samu jezgru SDP-a čine užasno staromodni, neodlučni i velikim dijelom nesposobni ljudi; tko bi, pobogu, ikad glasao za Obersnela, Komadinu ili Sabinu Glasovac, koja čak ni u večeri najveće stranačke izborne katastrofe od devedesetih godina do danas, nije imala hrabrosti reći da Bernardić mora otići, nego se pokušala izvući frazom da je SDP ozbiljna stranka.
SDP je u ratno vrijeme bio potpuni autsajder
Takva fraza u sadašnjoj situaciji samo govori da je SDP birokratska, a ne ozbiljna stranka. Prije točno 28 godina SDP je došao na dno svoje političke relevantnosti. Na izborima za Zastupnički dom osvojio je samo 5,53 posto glasova. No, u ono je ratno vrijeme SDP bio potpuni autsajder, kojeg su skoro svi mrzili i prezirali.
U samo sedam godina Ivica Račan izgradio je novu stranku, koja je 2000. godine dominirala hrvatskim političkim životom. Račan je pobijedio 3. siječnja 2000. godine, dok je Milanović pobijedio 2011. i ostvario neriješen rezultat 2015. da bi, naposljetku, ove godine pobijedio na predsjedničkim izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Račanovo izbacivanje starih političara
No, stranka već dugo vremena propada iznutra. Danas je vrijeme da SDP, ako u njemu još ima pametnih ljudi koji se žele baviti politikom, poduzme jednako radikalne poteze, kao Ivica Račan 1992. godine.
Tada je Račan izbacio iz vodstva stranke pola starih političara, opterećenih jugoslavenstvom i komunizmom, da bi mogao početi graditi suvremenu hrvatsku lijevo-liberalnu stranku.
Sadašnja obnova SDP-a mora početi hitnom, noćašnjom ostavkom Davora Bernardića, a zatim što bržim promjenama u stranačkom vodstvu. Da je SDP politički pametan, ponudio bi Tomislavu Tomaševiću mjesto predsjednika stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bernardić mora otići već danas, no to nije sve. Cijela jezgra SDP-a užasno je staromodna i nesposobna
Danas je vrijeme da SDP poduzme jednako radikalne poteze kao Ivica Račan 1992.
Bitno je naglasiti da SDP nije propao zbog Možemo. Propao je zato što ima katastrofalnog frontmana. Gospodin Bernardić može biti dobar, obrazovan i pošten čovjek, ali on je krajnje netalentiran i nesposoban političar. On mora otići, kao što smo uostalom, pisali prije dvije ili tri godine. Drugo, samu jezgru SDP-a čine užasno staromodni, neodlučni i velikim dijelom nesposobni ljudi
Prije dva tjedna, SDP je u istraživanjima javnog mišljenja bio relativni pobjednik izbora, s pet do šest mandata prednosti. Prije sedam dana SDP je bio izjednačen s HDZ-om. Danas je SDP izgubio izbore s petnaest do dvadeset mjesta razlike, ovisno o konačnim rezultatima. Ali, SDP je izgubio izbore od HDZ-a s golemom razlikom.
I sve je to SDP izgubio u samo dva tjedna. Što se dogodilo?
Prvo, predsjednik SDP-a Davor Bernardić duboko je kompromitirao stranku nizom svojih javnih istupa: od sučeljavanja s Andrejom Plenkovićem (koji je u TV debatama također bio loš, ali HDZ-ovim je biračima to manje bitno, jer oni glasaju za svoj brand), do zaista suicidalne izjave dva dana prije izbora, o uvođenju izvanrednog stanja.
SDP nije krahirao zbog uspjeha Možemo
Nitko, ali zaista nitko neće glasati za stranku koja želi uvesti izvanredno stanje. Debaklu SDP-a, usput govoreći, pomogao je, za koji promil, inače uspješni bivši ministar policije Ranko Ostojić, koji je mjere samoizolacije proglasio fašizmom. Debaklu SDP-a, međutim, nije pomogao uspjeh platforme Možemo.
Naime, da je svih osam mandata za Možemo otišlo SDP-u, SDP bi svejedno zaostajao za HDZ- om za nekih desetak zastupničkih mjesta. Možemo je fenomen za sebe, koji je, prije svega zahvaljujući Tomislavu Tomaševiću, najpozitivnija pojava u hrvatskoj politici unatrag dosta godina (Tomašević bi se, naravno, morao riješiti budalaština poput Radničke fronte). No, bitno je još jednom naglasiti da SDP nije propao zbog Možemo.
Staromodni, neodlučni i nesposobni ljudi
Zašto je, zapravo, propao SDP? Prvo, ponovimo, zato što ima katastrofalnog frontmana. Gospodin Bernardić može biti dobar, obrazovan i pošten čovjek, ali on je krajnje netalentiran i nesposoban političar. On mora otići, kao što smo uostalom, pisali prije dvije ili tri godine.
Drugo, samu jezgru SDP-a čine užasno staromodni, neodlučni i velikim dijelom nesposobni ljudi; tko bi, pobogu, ikad glasao za Obersnela, Komadinu ili Sabinu Glasovac, koja čak ni u večeri najveće stranačke izborne katastrofe od devedesetih godina do danas, nije imala hrabrosti reći da Bernardić mora otići, nego se pokušala izvući frazom da je SDP ozbiljna stranka.
SDP je u ratno vrijeme bio potpuni autsajder
Takva fraza u sadašnjoj situaciji samo govori da je SDP birokratska, a ne ozbiljna stranka. Prije točno 28 godina SDP je došao na dno svoje političke relevantnosti. Na izborima za Zastupnički dom osvojio je samo 5,53 posto glasova. No, u ono je ratno vrijeme SDP bio potpuni autsajder, kojeg su skoro svi mrzili i prezirali.
U samo sedam godina Ivica Račan izgradio je novu stranku, koja je 2000. godine dominirala hrvatskim političkim životom. Račan je pobijedio 3. siječnja 2000. godine, dok je Milanović pobijedio 2011. i ostvario neriješen rezultat 2015. da bi, naposljetku, ove godine pobijedio na predsjedničkim izborima.
Račanovo izbacivanje starih političara
No, stranka već dugo vremena propada iznutra. Danas je vrijeme da SDP, ako u njemu još ima pametnih ljudi koji se žele baviti politikom, poduzme jednako radikalne poteze, kao Ivica Račan 1992. godine.
Tada je Račan izbacio iz vodstva stranke pola starih političara, opterećenih jugoslavenstvom i komunizmom, da bi mogao početi graditi suvremenu hrvatsku lijevo-liberalnu stranku.
Sadašnja obnova SDP-a mora početi hitnom, noćašnjom ostavkom Davora Bernardića, a zatim što bržim promjenama u stranačkom vodstvu. Da je SDP politički pametan, ponudio bi Tomislavu Tomaševiću mjesto predsjednika stranke.