Bivši pilot objašnjava: Kako uopće funkcionira NATO sustav protuzračne obrane i što treba naučiti iz slučaja upada drona

Obrazloženje mađarskog ministra obrane da nisu angažirali lovce jer se radilo o malom objektu, nije baš uvjerljivo. Ako je bespilotna letjelica dužine preko 14 metara mali objekt, koja je to veličina neidentificiranog objekta u zraku koja bi zadovoljila mađarske zahtjeve za podizanje lovaca? Možda su dobili zapovijed NATO-a za polijetanje, ali piloti-lovci mađarskog ratnog zrakoplovstva nisu to mogli izvršiti, recimo, jer nisu osposobljeni za letenje noću?

Kada je uočen dron?

Prema izjavama hrvatskih dužnosnika, sustav zračnog motrenja i navođenja (ZMIN), pratio je neidentificiranu letjelicu od ulaska u zračni prostor Hrvatske do njenog pada na glavni grad. Malo je čudna izjava da je dron praćen svega sedam minuta od ulaska u zračni prostor Hrvatske. Radar FPS-117, američkog proizvođača Lockheed Martin, lociran je na Sljemenu. Po svojim tehničkim i taktičkim mogućnostima, nalazi se u svjetskom vrhu. Njegov domet motrenja ciljeva u zraku doseže fantastičnih 400 kilometara. Isti radari se nalaze na lokacijama Papuk i Borinci kod Vinkovaca.

Dakle, ZMIN je mogao – a vjerojatno i je – uočiti dron znatno prije nego što je ušao u zračni prostor Hrvatske. Zbog čega lovci Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nisu poletjeli s aerodroma Pleso gdje se u cjelodnevnom dežurstvu nalaze dva presretača MiG-21 ? Možda netko nije izdao naredbu za polijetanje? Možda piloti HRZ-a, zbog malog naleta, nisu osposobljeni za presretanje noću?

Razmjena radarskih slika

Hrvatska protuzračna obrana uvezana je, zajedno s 39 članica NATO država, u NATO integrirani sustav protuzračne obrane NATINADS. Radarski podaci s nacionalnih radara integriraju se na razinu regionalnih združenih zrakoplovnih operativnih centara (Combined Air Operations Centre), skraćeno CAOC. Između država članica razmjenjuje se prepoznata radarska slika (recognized air picture), skraćeno RAP. RAP sadrži informaciju je li cilj u zraku prijateljski ili neprijateljski.

Dakle, između operativnog centra u Mađarskoj i operativnog centra u Hrvatskoj trebala je biti razmijenjena RAP. Hrvatska svoje radarske podatke razmjenjuje sa CAOC Torrejón, koji se nalazi u istoimenoj zrakoplovnoj bazi u Španjolskoj. Ovaj CAOC odgovoran je za situaciju u zraku južno od Alpa. U njemu radi osoblje iz 17 članica NATO saveza, a na čelu mu se nalazi španjolski general Fernando de la Cruz Caravaca. Ukupno 11 članica razmjenjuje podatke preko ovog centra, uključujući nama susjednu Sloveniju, kao i Rumunjsku čiji su radarski podaci bitni za našu priču.

Pet ključnih koraka NATINADS-a

Mađarski operativni centar uvezan je u CAOC Uedem, u Njemačkoj. Ovaj CAOC zadužen je za zračni prostor sjeverno od Alpa. Na njegovom je čelu belgijski general bojnik Harold Van Pee. U miru NATINADS čini zapovjednu i upravljačku strukturu koja objedinjuje radare i ostale uređaje država članica važne za obavljanje zadaće PZO. Također svaka država članica može deklarirati svoje lovce u sustav NATINADS. Neke veće članice imaju još i dodatne lovce pod nacionalnim zapovjedništvom.

Izvršne funkcije NATINADS obavljaju se u pet koraka. Na razini CAOC-a tri, a na razini država članica dvije izvršne funkcije. Prvi korak čini detekcija cilja u zračnom prostoru. To se obavlja na osnovu radarskih podataka dobivenih od nacionalnih primarnih radara za motrenje zračnog prostora. Hrvatska ima ukupno pet motrilačkih radara. S tog stajališta imamo najgušću radarsku motrilačku mrežu od svih NATO članica.

Što kada je cilj ‘nepoznat’?

Sljedeći korak jest praćenje cilja. Tijekom praćenja obavlja se korelacija plana leta s radarskim podacima, te kao identifikacija pomoću sekundarnog nadzornog radara na zemlji i transpondera koji se nalazi u avionu. Svaka letjelica, koja leti u kontroliranom zračnom prostoru, mora imati plan leta i svoj identifikacijski kod. Sekundarni nadzorni radar je “pitač”, a transponder na avionu je “dogovarač”. Putem tih informacija obavlja se identifikacija uočenog objekta u zračnom prostoru.

Ako se nakon nekoliko minuta ne obavi pozitivna identifikacija, onda se cilj proglašava kao “nepoznat” i prelazi sa na fazu klasifikacije. U toj fazi vrši se gradiranje razine ugroze. To jest, odlučuje se treba li i kakvu akciju treba poduzeti. To se isključivo obavlja u CAOC-u. Ukoliko se utvrdi da situacija zahtijeva podizanje lovačkih aviona ili, po NATO terminologiji, Quick Reaction Alert (QRA), onda dežurni časnik u CAOC-u izdaje zapovijed. Istog momenta kad CAOC izda zapovijed za podizanje lovaca, vrši transfer nadležnosti sa CAOC-a na nacionalnu komponentu.

Kako su Mađarska, a i Hrvatska, deklarirale svoje dežurne lovce u sustavu NATINADS, one ne mogu podizati svoje lovce bez naredbe iz CAOC-a. Rumunjsko ratno zrakoplovstvo ima dvije lokacije za QRA. Jedna se nalazi u Câmpia Turzii u središnjoj Rumunjskoj, dok je druga u Borcei u jugoistočnoj Rumunjskoj. Obje koriste modernizirani MiG-21 LanceR, koji nosi francuske rakete zrak-zrak Matra Magic 2. Rumunjski PZO centar nalazi se u Baloteștiju u južnoj Rumunjskoj.

Propisano presretanje

Zapovjedni i kontrolni centar mađarskog zrakoplovstva nalazi se u Veszprému. QRA baza je u zračnoj bazi Kecskemét s borbenom eskadrilom Puma naoružanom lovcima JAS-39C/D Gripen. Mađarski Gripeni odgovorni su i za zadaće iznad Slovenije. Dakle, presretanje obavlja država članica ili neka druga članica kojoj je ta dužnost delegirana. U miru, NATO ne vrši presretanje jer nema svoje lovce. Jedini zrakoplovi u zajedničkom vlasništvu NATO članica jesu flota E-3 AWACS i registrirani su u Luxembourgu.

Čikaška konvencija Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (skraćeno ICAO) u drugom aneksu Pravila letenja, propisuje način presretanja civilnih zrakoplova. Dakle, postoje točno propisane radnje ako se radi o civilnom zrakoplovu. Međutim, na osnovu primarnog radarskog odraza, ne može se znati tip nepoznatog objekta aviona, helikoptera ili drona. Također porijeklo je nepoznato. I ono što je najvažnije, nije poznata kategorija objekta u zraku, civilni ili vojni.

Zbog toga je potreban lovac koji će izvršiti presretanje i vizualno ustanoviti radi li se o civilnom zrakoplovu bez plana leta ili, u ovom slučaju, zalutalom dronu. U miru, kad je zračni prostor otvoren, nema pucanja bez prethodne identifikacije.

Posebne procedure

Posljednja faza u proceduri NATINADS jest neutralizacija problema. Ako je civilni avion bez radio veze ili plana leta, a ne pokazuje neke sigurnosno opasne tendencije, onda se obično isprati do granice vlastitog zračnog prostora gdje ga preuzme druga država. To je rutinska procedura koje se odvija ne samo s članicama NATO-a, nego u našem slučaju i sa Srbijom, iako nije članica saveza. No ako je sumnja na sigurnosno opasne namjere nepoznate letjelice, onda se poduzimaju posebne procedure. O tome ne odlučuje pilot.

U ratu, NATO zapovjednik donosi “rules of engagement”, to jest pravila postupanja unutar svoje zone odgovornosti. U miru, svaka država članica ima svoja pravila postupanja lovca presretača nakon vizualne identifikacije nepoznatog cilja.

Neozbiljan poziv oko Patriota

Upotreba zemaljskih PZO sustava u miru je moguća jedino ako se štite trajno zabranjene zone letenja kao sto su nuklearna postrojenja ili vrlo važni objekti, recimo Bijela kuća ili Buckinghamska palača. Kako u Hrvatskoj nema nuklearnih postrojenja, a Pantovčak i Banski dvori ne izgledaju kao unosan cilj za napad, pozivanje na raspoređivanje raketnog sustava MIM-104 Patriot je naprosto neozbiljno.

Prvo, nema naznaka nikakve ozbiljne prijetnje napada na Zagreb. Drugo, u uvjetima kad Ruska Federacija prijeti balističkim projektilima napadati NATO konvoje prema Ukrajini, tražiti raspoređivanje Patriota u Hrvatsku nema nikakvo opravdanje. PZO sustavi Patriot resursi su koji nedostaju za obranu od balističkih projektila. Treće, raspoređivanje takvog sustava bio bi izuzetno veliki trošak. Tko će to platiti? Četvrto, da bi Patriot mogao biti i operativno upotrebljiv, trebalo bi od pola Hrvatske napraviti zonu zabrane letenja.

Praksa žrtvenog jarca

Potrebno je neovisno i kompetentno analizirati sve procese, procedure i stanje pojedinih elemenata sustava. Sad je sve na razini pitanja. Ako je CAOC pratio cilj, zašto nije izdao naredbu za presretanje? Ako je izdao naredbu, zašto lovci nisu poletjeli? Možda koordinacija između dva CAOC-a nije bila učinkovita? Možda se NATO podjela CAOC zona odgovornosti na sjever i jug pokazala neučinkovitom u uvjetima kad prijetnja dolazi sa istoka?

Nažalost, dosadašnja praksa u Hrvatskoj upućuje na to da se uvijek nađe žrtveni jarac, negdje u nižoj zapovjednoj strukturi, kako bi se izbjegla svaka pomisao da sustav ne funkcionira. Kad je navodno otkriven šverc oružja u zrakoplovnoj bazi Zemuniku, po hitnom postupku predsjednica i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH Kolinda Grabar-Kitarović umirovila je zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, brigadnog generala Matu Mikića i smijenila zapovjednika zrakoplovne baze Zemunik, brigadira Marija Plešu, na prijedlog ministra obrane.

Treniranje strogoće uoči izbora

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević na radnom sastanku u Zemuniku rekao je kako nevojničko ponašanje i postupci pojedinaca nisu vrijednosti Hrvatske vojske te da nevojničko i nestegovno ponašanje treba sankcionirati. Tog studenog 2019., njih dvoje su se natjecali u treniranju strogoće i prije okončanja istrage. Zašto? Pa bližili su se izbori! Važnije je bilo što javljaju mediji, nego lik i djelo časnika koji su svoje karijere podredili službi domovini.

Poslije je ustanovljeno da nije bilo riječi o švercu oružja, nego su piloti iz eskadrile provozali poznanike u helikopteru. OK , to je prekršaj, ali prekršaj pojedinca. Zbog toga se ne sijeku glave zapovjednicima četiri razine iznad samo što te prozivaju novine. Kažnjava sa pojedinac koji je učinio prekršaj. Pravi lider štiti svoje ljude!

Časnicima ostaviti da rade svoj posao

Međutim, kad je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, sa svojim vođenjem postupka nabave aviona F-16 Barak, osramotio Hrvatsku pred cijelim svijetom, nikom ništa? Da u tom procesu nisu izgubljene dvije godine, možda bi HRZ danas koristilo suvremene lovce?

Dakle, Hrvatska raspolaže s odličnim sustavom za nadzor zračnog prostora. Također, Hrvatska je sačuvala borbenu sposobnost lovačke avijacije. Dolaskom francuskih Rafalea zatvorit će se cijela priča po pitanju sredstava. Ovaj slučaj treba dobro raščlaniti, sagledati eventualne slabosti i predložiti mjere. Načelnik glavnog stožera, admiral Robert Hranj i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva general-bojnik Michael Križanec u današnjoj situaciji imaju vrlo važnih poslova.

Sve političke rasprave, koje se budu vodile na ovu temu, trebaju ostaviti ova dva vrsna časnika da rade svoj posao. Sad nije vrijeme za sječu glava i treniranje strogoće. Sigurno bi svoj doprinos poboljšanju sustava obrane i podizanja sposobnosti Hrvatske vojske mogla dati i dva najodgovornija čovjeka za sustav, ako bi se prestali prepucavati tko će na kojem vojnom kirvaju držati govor!