Bivši ruski diplomat o povlačenju iz Hersona: 'Svi misle da je Putin gotov, sjetite se Miloševića nakon Hrvatske'
Piše i o nevjerojatnom paradoksu koji su istraživači primijetili u ruskom društvu
Alexander Baunov, viši suradnik pri Zakladi Carnegie za međunarodni mir, ujedno i bivši ruski diplomat, napisao je članak za Financial Times u kojemu se osvrnuo na rusko povlačenje iz Hersona. Odluku o povlačenju je opisao velikim porazom za Moskvu te podsjetio da su ruski vojnici prije samo dva mjeseca morali pobjeći i iz Harkiva.
“General Sergej Surovikin, koji je imenovan zapovjednikom ruskih trupa u Ukrajini, nakon povlačenja iz Harkiva upozorio je da bi pred ruskom vojskom mogle biti teške odluke. Gubitak Hersona tim više je gori jer je to jedno od četiri okupirana područja za koja je Kremlj objavio da ih anektira Rusiji”, piše Baunov.
Primijetio je kako je od samog početka invazije bilo špekulacija kako bi vojni neuspjeh mogao doprinijeti padu Vladimira Putina. “Na koncu, grčke i argentinske hunte su se raspale nakon neuspjeha vojske, a neuspješna kolonizacija je dovela do revolucije u Portugalu i raspada režima Salazara i Kajetana”, dodao je.
Navodi i primjer Slobodana Miloševića
No, Baunov je naveo i druge primjere zbog kojih, piše, treba biti na oprezu. Naprimjer, Saddama Huseina, čiji režim nije poražen gubitkom u Kuvajtu 1991., ali i Slobodana Miloševića čiji je režim preživio poraze u Hrvatskoj i BiH. Zaključuje ipak da će porazi u Ukrajini, ako i ne sruše Putina, značajno promijeniti njegov režim.
“Ruski ciljevi u ratu su sve, samo nisu jasni. Uključivali su denacifikaciju i dekomunizaciju, garancije sigurnosti stanovnika u Donbasu, demilitarizaciju i sprječavanje ulaska Ukrajine u NATO, povratak starih ruskih zemalja, zaštitu ruskog jezika, pa čak i spašavanje ukrajinskih gradova od gej parada”, nabrojao je.
Dodao je potom kako manjak jasno definiranih ciljeva čini definiciju pobjede nesigurnom. No, jednako tako i kriterije za poraz čini nejasnima. Posebno za poraz koji bi ugrozio Putina.
Objasnio nevjerojatan paradoks u Rusiji
Podsjetio je i kako je Putin već preživio nekoliko ozbiljnih poraza. “Invazija, u obliku blitzkriega je propala, a ruske trupe su se morale povući iz Kijeva i drugih gradova. Rusija je izgubila Moskvu – simbol Crnomorske flote, napustila je Zmijski otok, što je bio prvi ozbiljni uspjeh na početku rata”, počeo je.
Dodao je i kako je, nakon što se Rusija brzo povukla iz Harkiva, napadnuta još jedna simbolički važna meta: Kerčki most. “Druge lidere bi takvi neuspjesi možda svrgnuli, ali ne i Putina.” Baunov tvrdi da je činjenica kako njegovi pristaše ne vide invaziju na Ukrajinu kao čin agresije.
“Njima je to odmazda protiv moćnog Zapada. Istraživači ruskog društva su počeli promatrati nevjerojatan paradoks. Povijest Rusiju stavlja uz red zapadnim kolonijalnim silama. No, nakon poraza u Hladnom ratu, propasti Sovjetskog Saveza i ekonomskih poteškoća 1990-ih, sve veći broj Rusa je počeo osjećati da su kolonija kojom vlada Zapad. Oni sada vjeruju da se rješavaju jarma koji je ponizio njihovu zemlju i nametnuo im kapitalizam”, dodao je.
‘Kritičare će ušutkati represijom, kao dosad’
Procjenjuje kako je u očima nezadovoljnih Rusa bilo kakav oblik otpora prema Zapadu zapravo pobjeda, gotovo bez obzira na krajnji rezultat. Čak će se, vjeruje, i u povlačenju tješiti da su spriječili “daljnje porobljavanje Rusije.” Upravo zato, dodaje, “nema direktne veze između vojnih neuspjeha i slabljenja Putinove moći.”
Ocjenjuje da je unutar Rusije sama invazija na Ukrajinu svojevrsna pobjeda. Smatra kako je u isto vrijeme pasivnu većinu moguće uvjeriti da je bilo kakav ishod u Ukrajini onaj najbolji. “Kritičare će ušutkati represijom, kao dosad”, dodaje.
‘Riječ pregovori je bila tabu, a sada se čuje sve češće’
Govoreći o povlačenju je kazao i da mnogi strahuju kako je to zamka za Ukrajinu. No, Baunov ocjenjuje da je Moskvi nemoguć kontrolirati Herson i slati potporu vojnicima dok su im linije za transport odrezane rijekom Dnjipro. “Riječ ’pregovori’ jednom je gotovo bila tabu, a sada se sve češće čuje od ruskih dužnosnika”, ocijenio je.
Kad se radi o pregovorima, smatra kako je moguće da će Rusija pokušati zatražiti formalno priznanje kontrole nad okupiranim teritorijama i prekid ukrajinskih ofenziva u zamjenu za povrat Hersona Ukrajini te za prekid bombardiranja ključne infrastrukture prije zime. No, dodaje i da tu postoje dva problema.
Prvi je taj da Kijev uopće ne vjeruje Rusiji. Drugi je taj da bi pregovori ugrozili Putinov ugled izazivača Zapada. “Rizik je taj da bi to gurnulo ruskog predsjednika u praktički neprekidan rat za samoga sebe i u još strožu represiju unutar zemlje nego što je to na početku mislio”, zaključuje Baunov.