Bivši vojni pilot otkriva aferu ministra Beroša: umjesto MORH-a za helikoptere angažira talijanske privatnike i daje im 62,5 milijuna eura

Prema pisanju Jutarnjeg lista, ugovor je sklopljen na sedam godina s ukupno 10.500 ugovorenih sati leta helikoptera. To znači da će godišnji trošak od 1500 sati leta stajati oko devet milijuna eura ili oko 6000 eura po satu. Radi lakšeg snalaženja, prosječna helikopterska intervencija medicinskog prevoženja na obali traje oko sat vremena.

Zlatni sat za prodavanje magle

Međutim, privatna kompanija unajmljena u 2024. godini počela je operirati tek početkom travnja. Letjet će samo s dvije lokacije, s Krka i iz Splita; veći dio godine bez noćnih operacija, samo danju. U takvim uvjetima realno ostvarivih naleta za prijevoz pacijenata moglo bi biti oko 500 sati godišnje. Što je s preostalih ugovorenih tisuću sati leta?

Plaća li se to paušalno ili po ostvarenom naletu? Ako je ugovoreno paušalno plaćanje od 1500 sati, to znači da bi iz proračuna moglo biti isplaćeno oko šest milijuna eura i za neostvarene nalete. Ministarstvu zdravstva poslan je upit radi pojašnjenja, ali danima nema odgovora.

Ministar je obećao prijevoz pacijenata unutar “zlatnog sata”. Još jedno prodavanje magle. Dostizanje obećanog “zlatnog sata” vrlo je teško ostvarivo. To bi se možda i moglo realizirati kad bi helikopteri slijetali na mjesto nesreće i odvozili pacijente ravno u bolnicu. Već kod prvog leta, kojim je svečano počeo rad Helikopterske hitne medicinske službe, demonstrirano je suprotno.

Nema novih helidroma

Pacijent, ma tko on bio, dovezen je na aerodrom Lošinj ambulantnim kolima. Zatim je zrakom prebačen na helidrom Delta u Rijeci da bi ponovo bio prekrcan u ambulantno vozilo i prebačen u preko tri kilometra udaljeni Klinički bolnički centar Sušak. To isto radili su i vojni helikopteri. Dakle, u oba slučaja riječ je o sekundarnom helikopterskom transportu. Inače, vojni helikopteri nekad su slijetali u vojarnu na Trsatu, samo 300 metara od bolnice.

Na otocima pak postoji jako malo mjesta gdje se noću može prizemljiti helikopter. Beroševa ekipa nije ništa učinila na proširenju mreže helidroma. Prioritet je očito bio na sklapanju ugovora o najmu helikoptera. Tako zadarski otoci ostaju totalno nepokriveni interventnim helidromima.

Prema prvom čovjeku Ministarstva zdravstva, ovim projektom dostupnosti hitne helikopterske službe u ravnopravan položaj stavljaju se svi građani Hrvatske. Ako je tako, zašto nije uspostavio HEMS u sjevernoj Hrvatskoj, gdje takva usluga ne postoji?

Skupi stranci umjesto besplatnih domaćih

Umjesto toga, otkriva toplu vodu. Uvodi usluge helikopterskog prijevoza na obali i priobalju gdje takav transport, s vojskom i policijom, funkcionira već godinama. Ministarstvo zdravstva nepotrebno duplira kapacitete. Strana privatna kompanija će, za velik novac, letjeti danju. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, bez dodatnog plaćanja, noću, a Slavonija i dalje ostaje bez ičega.

Kad je sav ozaren ministar zdravstva nedavno u Rijeci najavio konačan početak rada Helikopterske hitne medicinske službe, u prvi tren sam pomislio da se šali. No, kako je to izjava od 2. travnja, bilo mi je jasno da je riječ o svjesnoj manipulaciji činjenicama, a ne šali. Helikopterski transport pacijenata s otoka i priobalja u organiziranom obliku, samo s drugim modelom izvođenja, traje još od 2002. godine. Tad je potpisan prvi sporazum između Ministarstva zdravstva i Ministarstva obrane.

Prvih godina vojni helikopteri prevozili su u prosjeku 350 pacijenata na godinu. Od 2018. do 2023. prosječni broj transportiranih pacijenata stabilizira se na 900 godišnje. Uz njih, u prosjeku se preveze nešto iznad 100 pratitelja na godinu. U 22 godine suradnje dva ministarstva bilo je uspona i padova. Međutim, sustav se stalno poboljšavao i usavršavao. Uređeni su brojni interventni helidromi, školovane helikopterske posade i medicinske ekipe.

Spašavali i trenirali

Sve je to učinjeno bez dodatnog opterećenja državnog proračuna za korištenje helikoptera. Medicinski prijevozi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva obavljani su u okviru obaveznih trenažnih sati vojnih pilota. Dvostruka korist: dok su prevozili pacijente, piloti su istovremeno održavali svoju trenažu.

Povlačenjem Ratnog zrakoplovstva iz usluga medicinskog prijevoza porezni obveznici i dalje će plaćati održavanje letačkih vještina vojnih pilota, dok će – odlukom ministra Vilija Beroša – Ministarstvo zdravstva za gotovo identične usluge isplaćivati dodatnih devet milijuna eura godišnje.

Pored pacijenata i njihovih pratitelja, helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva korišteni su i za prevoženje timova za eksplantaciju organa od umrlih osoba. Za uspješnu eksplantaciju i naknadnu transplantaciju organa jedan od ključnih faktora je vrijeme. Za tu vrstu brzog medicinskog transporta, pored vojnih zrakoplova vrlo efikasno se koriste i drugi kapaciteti zračnog prijevoza.

Čelična krila transplantacije

O uspjesima hrvatske medicine saznao sam sasvim slučajno. Nakon obavljenog pregleda, ničim izazvan obratio mi se moj specijalist, profesor Yves Pirsona, poznati urolog iz najveće briselske zdravstvene ustanove Cliniques universitaires Saint-Luc. “Trebate biti ponosni na uspjehe hrvatske medicine u transplantaciji bubrega. U tom području Hrvatska je među vodećim državama u Europi”, s neskrivenim divljenjem i poštovanjem govorio mi je uvaženi profesor.

Spoznaja da u nečemu možemo biti među vodećim europskim državama ispunila me zadovoljstvom. Činjenica da su i moji kolege zrakoplovci dali svoj mali doprinos tom velikom uspjehu jedan je od motiva što pišem ovaj članak.

Prema izjavama ministra Beroša, HEMS je projekt Vlade Republike Hrvatske. Ako je tako, nameće se logično pitanje: zašto je iz Vladinog projekta potpuno isključeno Ministarstvo obrane? Još od 1991. godine naši vojni piloti prevoze povrijeđene, ranjene i bolesne, a 22 godine to rade organizirano. Zašto Vlada Republike Hrvatske ne vjeruje svojim vojnicima? Ministarstvo obrane nije sâmo organiziralo prijevoz pacijenata; sudjelovalo je u programu koji je vodilo Ministarstvo zdravstva.

Znaju gdje valja jugo i tuče bura

U suradnji s drugim tijelima državne uprave i lokalnom zajednicom na ovom se projektu radi još od kraja devedesetih. Početna ideja došla je od ministra Andrije Hebranga. Za vladavine viteza Željka Reinera nije učinjeno ništa konkretno. Tek dolaskom Ane Stavljenić-Rukavine na čelo Ministarstva zdravstva 2000. godine stvari su se pokrenule s mrtve točke i potpisan je prvi sporazum o međuresornoj suradnji. Odabrane su lokacije za izgradnju interventnih helidroma, izrađen je tipski projekt helidroma, testirana oprema za noćno letenje. Izgrađena je mreža helidroma koja, osim za prijevoz pacijenata, služi i za zadaće protupožarne zaštite.

Propisane su medicinske indikacije za prijevoz pacijenata. Uspostavljen je, i stalno je usavršavan, sustav pozivanja helikoptera. Radilo se na koordinaciji s lokalnim zajednicama. A upravo lokalna iskustva presudna su za ovaj tip operacije. Moji kolege iz Divulja, sad umirovljenici, na svim otocima poznavali su svaku valu, napušteni vinograd ili ledinu gdje se može sletjeti. Znali su točno gdje valja jugo i tuče bura. Zbog toga su nekad mogli izvršavati zadaće i u nemogućim uvjetima. Imali smo sreću da je ta tradicija prenesena i na novu generaciju mladih pilota školovanih u Hrvatskoj.

Nažalost, sadašnje Ministarstvo zdravstva ima više povjerenja u talijanske pilote nego letače Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Jedno osobno iskustvo ilustrira važnost poznavanja lokalnih uvjeta. Godine 1993. s promatračima Europske zajednice boravili smo na aerodromu Grobnik. Sletjeli smo helikopterom Ratnog zrakoplovstva Italije. Pred polijetanje naglo je pojačala bura, a talijanskom kolegi objasnio sam kako mi letimo po buri. Na moj komentar da je grobnička bura vrlo specifična, samo se nasmijao rekavši da je on iz Udina i da mu je bora poznata.

U refuli iznad Grobnika

Nakon polijetanja, umjesto da “prikupi” visinu iznad aerodroma, iskoristio je malo zatišje i počeo se izravno penjati prema Platku, točno u čelo buri. Možda pedeset metara iznad padine, zakačila nas je tako snažna refula da je helikopter, uz strahovitu trešnju, na momenat zastao u zraku. Da li srećom ili letačkim umijećem, pilot je uspio okrenuti helikopter za 180 stupnjeva i ponovo postići upravljivu brzinu. Izvukli smo se na samo nekoliko metara iznad Grobničkog polja. U kabini je bio muk sve do Zagreba.

Kakve su operativne sposobnosti pilota koje je unajmio ministar Beroš? Zasad ne lete noću. To umjesto njih rade piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Jesu li osposobljeni za izvanaerodromsko slijetanje, kako bi dostigli “zlatni sat”, iz Ministarstva nisam dobio odgovor. Također, zaposlenici ministra Beroša nisu odgovorili mogu li posade i unajmljeni helikopteri letjeti u oblacima u uvjetima zaleđivanja. To je vrlo bitna karakteristika kad se zimi prevoze pacijenti s obale prema Zagrebu.

Sigurno je da unajmljene posade imaju mnogo manje znanja o lokalnim topografskim karakteristikama i meteorološkim uvjetima nego naše cure i dečki. To se ne uči iz zrakoplovnih publikacija nego se generacijama prenosi kao stečeno iskustvo. Međutim, to se nikako ne smije tumačiti da su operacije unajmljenih posada manje sigurne. Plaćenici jednostavno neće letjeti u uvjetima koji su im nepoznati ili za koje nisu osposobljeni. U prijevodu to znači manja dostupnost usluge helikopterskog transporta, što je već demonstrirano letenjem isključivo u vizualnim uvjetima, samo danju.

Prazni crni jastrebovi

Argument koji se često znao čuti bila je činjenica da vojni piloti lete na bučnim ruskim helikopterima. Međutim, HEMS se događa dok Ministarstvo obrane vrši zamjenu ruskih za suvremene američke helikoptere UH-60 Black Hawk. Crni jastrebovi bit će opremljeni trećom generacijom optoelektroničkih uređaja za letenje noću. To im omogućava slijetanje i polijetanje noću bez upotrebe zemaljske rasvjete izvan aerodroma ili helidroma. Stotine milijuna dolara Vlada će uložiti u nove letjelice koje će letjeti uglavnom prazne. Zna li lijeva ruka što čini desna?

Dilema vojni ili civilni helikopteri ne treba biti pitanje odabira strana. Odluka mora biti posve transparentna, argumentirana i bazirana na operativnim potrebama i održivoj analizi odnosa troškova i koristi. Nažalost, u slučaju hrvatskog modela to potpuno izostaje. Studija koju je za Ministarstvo zdravstva izradila konzultantska kuća PriceWaterhouseCooper ostaje nedostupna.

Tlapnje o “zlatnom satu”, dostupnosti helikopterske službe cijelom stanovništvu i poboljšanju zdravstvenih usluga nekako bih mogao podnijeti. Idu izbori, vrijeme je da se laže. Međutim, stvarno moraš biti moralna ljiga da bi potpuno zanemario ljude koji posao rade već godinama, a onda sebe predstaviti kao nultu točku od koje sve počinje. To mi je tako poznato.