Priča reportera koji je na snimci sirijskih pobunjenika koje podržava CIA prepoznao svog otmičara

Snimljen kako veselo maše kalašnjikovom

Video snimka objavljena na Facebooku 19. kolovoza prikazuje Loydovog otmičara Hakima Abu Jamala koji maše kalašnjikovom u znak pobjede postignute zahvaljujući napadima američkih zračnih snaga u gradu al-Rai.

Na snimci, Hakim stoji u središtu skupine od desetak sirijskih pobunjenika. Svi pripadaju grupi koju podržava CIA. Napredovanje te grupe pobunjenika podržale su turske kopnene snage i Amerikanci napadima iz zraka, a cilj je bio natjerati borce ISIS-a na povlačenje i osloboditi ključni put prije osvajanja grada Jarabulusa. Hakim Abu Jamal, koji je još poznat pod imenom Abdel Hakim al-Yaseen ili Hakim Anza bio je među stotinama sirijskih pobunjenika koji su prešli iz Turske natrag u Siriju prije dva tjedna s ciljem protjerivanja ISIS-ovih snaga.

Ti su ljudi sada novi saveznici Zapada protiv ISIS-a u Siriji. Pozadinske provjere na temelju kojih su pobunjenici dobivali podršku američkih zračnih snaga, novca, oružja i municije te pravila oko odobravanja potpore znatno su olabljene nakon što su američki pokušaji za obuku pobunjenika u Siriji prošle godine propali. Kao rezultat, nova generacija pobunjeničkih grupa koje podupire zapadnjačka koalicija, ukupno njih sedamdesetak, sirovija je nego što bi Amerikanci htjeli, a mnogi među njima imaju vrlo sumnjive dosjee, osobito u pogledu kršenja ljudskih prava, piše Loyd.

‘Mislili smo da nam je prijatelj’

“Ipak, kad sam ugledao Hakima u slavljenju kratkotrajne pobjede u al-Raiju 17. kolovoza, prilično sam se iznenadio da je uopće uspio proći i najosnovnije provjere američkih i turskih obavještajaca”, piše.

“U svibnju 2014. godine, putovao sam s Jackom Hillom, fotografom Timesa, i još dvojicom tjelohranitelja iz Sirije od grada Tal Rafat prema turskoj granici, nakon što smo tjedan dana proveli u Aleppu. Iako smo znali za povećani rizik od otmica u Tal Rafatu, nismo imali pojma da je Hakim, kojeg smo poznavali dvije godine i koji je večer prije bio naš domaćin, organizirao našu otmicu. Malo prije granice, počeo nam se približavati tamno plavi BMW X5 SUV. Vozač nam je mahnuo da stanemo. Uhvatila me panika, viknuo sam našem vozaču – ‘Nemoj stati!’. Unatoč tome, ubrzo smo zaustavljeni. Četvorica dobro uigranih naoružanih muškaraca, kojima ovo sasvim sigurno nije bila prva otmica, ugurali su nas u automobil vezanih ruku te su nas pokrili dekom.

Bio sam već jednom ranije otet, u Zapadnoj Africi, a u Velikoj Britaniji prošao sam obuku za slučaj otmice, pa sam znao što trebam raditi. Nakon početnog šoka, znao sam da trebam steći povjerenje otmičara i zatim prvom prilikom pokušati pobjeći. Ipak, ništa te ne može pripremiti za tih prvih nekoliko sekundi. Nisam bio siguran jesu li nas oteli zbog otkupnine ili su u pitanju borci Isisa koji će nas pogubiti i snimati pogubljenje kao političku poruku.

Shvatio da im trebaju živi

Jedan od njih se nagnuo prema nama i uzeo nam sve stvari iz džepova, uključujući i moj inhalator za astmu. Kada sam ga zamolio da mi vrati inhalator, udario me. Ponovio sam molbu, a on me ponovno udario. Zatim, očito zabavljen mojom upornošću, pogledao je inhalator i upitno me pogledao. Prstom sam pokazao na inhalator, zatim sam se uhvatio za prsa i počeo teško disati. Tek je onda shvatio o čemu se radi i vratio mi inhalator. Taj trenutak sam doživio kao prosvjetljenje – bili smo taoci koji im trebaju živi. Ne misle nas ubiti, umjesto toga vjerojatno će nas prodati džihadistima. No, ako do toga dođe, svašta se može dogoditi.

Za nekih 15 minuta smo stali. I dalje smo imali povez preko očiju. Odveli su nas u kuću. Kako bih dobio bolji dojam o tome što se događa, počeo sam se meškoljiti i glumiti napad astme. To je upalilo. Odvezali su me i dali mi čašu vode. Ispred mene je stajao naoružan muškarac, još dvojica stajala su na vrhu stubišta. Ponovno su mi stavili povez na oči i odveli me u podrum. Sjetio sam se Hakima, kod kojeg sam prespravao noć prije, razmišljao sam o tome što bi se dogodilo kada bi on saznao za otmicu.

Neuspio pokušaj bijega

Nakon nekoliko sati, predali su nas drugoj skupini muškaraca. Oni su nas ponovno nagurali u auto, zavezanih očiju. Jack i naš vozač Mahmud bili su, pretpostavljao sam, negdje u blizini. Nakon nekoliko minuta, čuo sam otključavanje vrata. Netko je maknuo pokrivač s moje glave i udario me. Udario me još jednom i zatvorio vrata.

Neko vrijeme su stajali i pričali. Ponovno sam čuo otvaranje vrata, no ovaj put na drugoj strani. Čuli su se udarci. Čuo sam Jacka koji mi je šapnuo – Bježi! Dignuo sam povez i shvatio da oko mene nema nikoga, ni otmičara ni mojih ljudi. Počeo sam trčati. Popeo sam se po stepenicama do krova, odmah mi je postalo jasno da se nalazim u Tal Rifaatu. S ulice su dopirali povici – Jack koji se borio s dvojicom napadača. Jedan od muškaraca, koji ga je držao za ruku i pritiskao na pod, na trenutak je okrenuo glavu. Bio je to Hakim. Nastavio sam trčati, ali nije bilo koristi. Ubrzo su me sustigli.

Nakon tog našeg očajničkog pokušaja bijega bilo mi je jasno da je Hakim Anza, čovjek kojeg sam još dan ranije smatrao prijateljem, bio moj otmičar”, prisjeća se Loyd i nastavlja: “Sirijci koji su bili s nama uspjeli su pobjeći, ali Jack i ja smo uhvaćeni i divljački pretučeni. Nakon batina, za kaznu sam dobio dva metka u nogu. Od Hakima. Tada je tvrdio da za nas želi dobiti otkupninu kojom će financirati protuavionsko oružje”, piše Loyd. U međuvremenu, za otmicu je saznala Islamska fronta, čiji su pripadnici preuzeli zarobljenike, otjerali Hakima i njegove ljude i odvezli Loyda u lokalnu bolnicu. Nekoliko dana kasnije, pripadnici Islamske fronte otpratili su ih do turske granice, odakle su nastavili za Istanbul, gdje su se ukrcali u avion za London.

O svemu je bio obaviješten John Kerry

“Hakimov dosje imaju barem tri obavještajne agencije, uključujući turski MIT i MI6. Njegova povezanost s ekstremistima je vrlo dobro dokumentirana. Dvojica njegove braće pridružila su se al-Kaidinoj podružnici Nusra front. Jedan od njih čak je i progovorio o svojoj privrženosti al-Kaidi za The Times.

O ratnim zločinima Hakima Anze pisao je New York Times, a o njegovim aktivnostima obaviješten je državni tajnik John Kerry, koji je javno izrazio zabrinutost zbog našeg iskustva s tim ljudima. ‘Činimo sve kako bismo omogućili njihovo puštanje na slobodu”, kazao je Kerry”.

Međutim, snimka koja se pojavila na Facebooku ne samo da dokazuje kako je Hakim Anza na slobodi, nego i da radi s grupom pobunjenika iza kojih stoji CIA. Takozvana al-Fawj al-Awwal dobila je američko oružje, uključujući i TOW protutekonvske rakete na navođenje, a imali su i podršku američkih zračnih snaga.

Izvori iz Pentagona o Hakimu

“Iste godine kad smo oteti, u Siriji su ubijena četiri taoca. Dvojici otetih Britanaca odrezane su glave. Sjedinjene Države i Velika Britanija očigledno imaju vrlo kratko pamćenje, a izvori u Sirijskoj oslobodilačkoj vojsci i Sjedinjene Države potvrdile da je Hakim Anza član borbene skupine koja uživa podršku CIA-e”, objašnjava Loyd. Američki središnji zapovjedni stožer nije odgovorio na Timesove upite da objasni kako je moguće da je dobro poznati otmičar s obiteljskim vezama s ekstremistima mogao proći američku proceduru odobranjava potpore.

Anonimni dužnosnik Pentagona opisao je višestruke zračne napade SAD-a u nedavnoj misiji predvođenoj sirijskim pobunjeničkim grupama, gdje je i nastala snimka Hakima Anze s ostalim borcima. Prema njegovim riječima,
Hakim se navodno iz kriminalca transformirao u vrijednog vojnika pješaka svrstanog na stranu koalicije 60 zemalja koja se na Bliskom istoku bori protiv ISIS-a. “Koalicija je izvela nekoliko zračnih napada u blizini al-Raija od 13. do 19. kolovoza kao podršku snagama sirijskih pobunjenika u operacijama proitiv ISIS-a”, rekao je.

Neki sirijski aktivisti, upoznati s prošlošću Hakima Anze, pobijesnili su kad su vidjeli njegovo razmetanje pobjedom na Facebooku i Twitteru. “Nevjerojatno”, kazao je jedan od njih, “tko bi pomislio da će čovjek poput Hakima, poznat po svojoj kriminalnoj prošlosti, biti povezan s Amerikom i postati neka vrsta junaka, dobivati novac i podršku iz zraka, dok svi pošteni ljudi Tal Rafata žive kao izbjeglice u Turskoj bez ikakve inozemne pomoći”.

Problematičan postupak kontrole

Organizacija Amnesty International je mnogo manje iznenađena razvojem događaja. U njihovom izvještaju o otmicama, mučenjima i ubojstvima od strane sirijskih pobunjenika, objavljenom u srpnju, stoji da su barem dvije grupe pobunjenika odgovorne za najgore zločine u Aleppu i Idlibu, uključujući i al-Shamia Front u kojoj je Hakim do nedavno služio, i koja također ima podršku Sjedinjenih Država.

Postupak odobravanja potpora pobunjeničkim skupinama drastično se promijenio nakon propalog pokušaja Amerikanaca u treniranju vlastitih redova u Siriji. Prema izvorima iz koalicije, tada se za svakog kandidata moralo potvrditi kako nema ranijih veza s radikalnim skupinama, a proces je znao potrajati i tri mjeseca.

Paralelno s neuspjehom, Amerikanci i saveznici su u Turskoj uspostavili organizaciju za postupak odlučivanja, Zapovjedništvo sjevernih operacija ili na turskom Musterek Operasyon Merkerzi (MOM) koja je pretežno odogvorna za procjenjivanje pobunjeničkih skupina i koordinaciju opskrbnih lanaca oružja i druge opreme, od municije do plaća borcima.

S jednim teroristima protiv drugih

Ipak, insajderi kažu da je postupak odlučivanja o dodjeli potpora bio prva kolateralna žrtva kada je trebalo pojačati podršku pobunjeničkim skupinama. Pojedinačno procjenjivanje koje provode za to angažirani dužnosnici navodno je zamijenjeno općenitim jamstvima zapovjednika.

Ovoga ljeta Amnesty International je uputio preporuke stranim silama koje aktivno podržavaju pobunjeničke skupine, uključujući SAD i Veliku Britaniju, u kojima savjetuju prestanak isporuka oružja i novca grupama koje krše ljudska prava. Sjedinjenje Države još nisu odgovorile na preporuke.

Konflikt između Turske i kurdskih snaga dodatno je zakomplicirao ovaj proces. Turska smatra da su Kurdski YPG, američki glavni saveznik u Siriji, teroristička prijetnja i neprijatelj turskih interesa. Prema tome, Turska smatra da su se Sjedinjene Američke države svrstale na stranu jedne terorističke skupine, YPG-a, kako bi se borile protiv druge terorističke skupine ISIS-a.

Najbolji primjer su nedavne operacije u Jarabulusu. Turska je na terenu surađivala sa 1800 sirijskih pobunjenika; njihova su imena jednostavno označena s “odobreno” u izvještaju koji su Turci poslali Amerikancima. Mala skupina pobunjenika u kojoj je bio i Hakim, a čiji su se članovi često borili protiv kurdskih snaga, vrlo je vjerojatno bila među njima.

“Rekao mi je: ‘Nema prijatelja’. I pritisnuo okidač”

Činjenica da je netko poput Hakima Anze skliznuo kroz pukotine u sustavu u svakom slučaju predstavlja razlog za zabrinutost, kaže Charles Lister, viši suradnik washingtonskog Instituta za Bliski istok i autor knjige Sirijski džihad, Al-Qaeda, Islamska država i evolucija pobunjeništva.

“No jednako tako postoji mogućnost da je Turska izvela pritisak da se njega osobno uključi od samog početka. Jer, neka vlada će na kraju uvijek, ako želi nekoga uključiti u određenu operaciju ili ga uz minimalna ometanja uspješno provesti kroz kontrolu, to i učiniti. “, kaže.

“Prisjećajući se tog dana, sjećam se da sam Hakimu, dok je držao uperen pištolj u mene rekao: ‘Mislio sam da smo prijatelji’.’Nema prijatelja’, odgovorio mi je. I pritisnuo okidač”, piše Loyd koji predlaže SAD-u da možda ipak malo bolje razmisli o svojim saveznicima.