Brutalna ubojstva djevojaka digla Irance na noge. Teokratski režim nepovratno je ugrožen

Tjerali ih na šutnju

Kazala je kako su vlasti deset dana odbijale obavijestiti obitelj o smrti kćeri te da su ju pokopali u nekom selu bez pristanka obitelji. Ispričala je da je obdukcija pokazala da joj je lubanja ozbiljno oštećena i da su te ozljede posljedice udaraca u glavu. Također, optužila je vlasti da su je prisiljavali objaviti kako si je Nika sama oduzela život.

Sarinu Esmailzadeh, 16-godišnju Iranku koja je objavljivala popularne blogove na YouTubeu, policija je ubila 23. rujna za prosvjeda u gradu Gohardashtu u pokrajini Alborz. Videozapisi na društvenim mrežama prikazuju Esmailzadeh kako sluša glazbu, pleše i priča o svojim snovima o putovanju.

Hossein Fazeli Harikandi, šef pravosuđa u pokrajini Alborz, objavio je da se Esmaeilzadeh popela na peti kat bakine kuće te da je počinila samoubojstvo. Prije toga, kazao je, pokušala je samoubojstvo uzimajući tablete. Amnesty International tvrdi da je Esmailzadehova obitelj bila izložena „intenzivnom maltretiranju kako bi ih se natjeralo na šutnju“.

Postale simboli ustanka

Nesretne djevojke, kao i Mahse Amini, 22-godišnja Kurdkinja koju je policija ubila u Teheranu zbog kršenja propisa o nošenju hidžaba i zbog koje je došlo do ustanka, postale su mučenice i simboli ustanka i borbe za osnovna ljudska prava. Njihova lica pojavljuju se na plakatima i zidovima zgrada, a njihova se imena skandiraju na okupljanjima.

Za smrt 18-godišnje Mahse Mogouei iz grada Fuladshahr, koja je ubijena tijekom protesta 22. rujna, policija je okrivila nepoznate osobe koje su navodno pucale u nju. “Neprijateljski nastrojeni mediji pokušali su povezati njezinu smrt s prosvjedima, međutim to do sada nije dokazano”, hladno su zaključili tužitelji.

Mučni detalji smrti

Jedna od prvih djevojaka ubijenih tijekom prosvjeda bila je 22-godišnja Hadis Najafi. Njena sestra ispričala je kako su im vlasti javile da se Hadis prestrašila i umrla od srčanog udara.

U videu objavljenom na društvenim mrežama, njena majka je bila odlučna: “Moja kći umrla je zbog prosvjeda protiv hidžaba, zbog ubojstva Mahse Amini. Ubijena je s tri metka, jednim u srce, jednim u trbuh i jednim u vrat“.

Najnoviji prosvjedi u Iranu započeli su nakon što je 16. rujna policija za moral u Teheranu pretukla do smrti Mahse Amini, zbog kršenja propisa o nošenju hidžaba. Policija je objavila da ona nije umrla zbog udaraca u glavu već zbog zatajenja više organa uzrokovanog cerebralnom hipoksijom.

Obračun s prosvjedima

U najdugotrajnijim demonstracijama u posljednjih nekoliko desetljeća dominiraju mladi ljudi, studenti i studentice, uključujući tinejdžere i učenice. Policija je u obračunu s prosvjednicima koristila vatreno oružje, prekomjernu silu te je neselektivno ispaljivala suzavac.

I nešto jednako strašno. Osim što ubija demonstrante, režim mula počeo je uhićene tinejdžere slati u ludnice. Iranski ministar obrazovanja Yousef Nouri potvrdio je da su neki učenici odvedeni u, kako je on nazvao, „psihološke ustanove“. Cilj je, kazao je, „reformirati i ponovno odgojiti učenike i studente kako bi se spriječilo njihovo „antisocijalno“ ponašanje.

“Moguće je da su ti učenici postali „antisocijalni karakteri“ i mi ih želimo popraviti” te optimistički najavio da će se učenici vratiti u svoje razrede „nakon što se poprave,“ zaključio je Nouri.

Teško državno nasilje

Unatoč naporima iranskih sigurnosnih snaga da slome prosvjede, oni se samo šire. Neki su se pretvorili u kaotične ulične bitke, pri čemu su snage sigurnosti otvarale vatru. Na videosnimkama objavljenim na društvenim mrežama vide se snage sigurnosti kako stoje nasred ceste usred bijela dana u gradu Sanandaju i pucaju na gomilu.

Koliko je daleko spreman ići režim u Teheranu najbolje pokazuje odluka da na zapadnu pokrajinu Kurdistan pošalje iranske ratne zrakoplove i specijalne policijske i vojne snage. Hadi Ghaemi, direktor Agence France-Presse, napisao je kako će „nemilosrdna ubojstva civila od strane snaga sigurnosti u pokrajini Kurdistan, nakon masakra u pokrajini Sistan i Baluchistan, vjerojatno biti uvod u još teže državno nasilje“.

Podrška iz radničkih redova

Brigadni general Ali Fadavi, zamjenik zapovjednika Revolucionarne garde, priznao je da je prosječna dob uhićenih tinejdžera 15 godina. Ustvrdio je da su žrtve ovisnici o društvenim mrežama te su stoga bili „lak plijen neprijatelja“.

Sva ta brutalna ubojstva podigla su Irance na noge. Podržali su ih i radnici petrokemijskog kompleksa u Assaluyehu, u naftom bogatoj pokrajini Bushehr u Perzijskom zaljevu. Oni su blokirali ceste te uzvikivali parole “Ne bojte se. Zajedno smo” i “Smrt diktatoru”.

‘Nepovratno’ ugrožen režim

Iran ima četvrte najveće rezerve sirove nafte na svijetu i ta je industrija ključna za njegovo gospodarstvo. Erbila Fatemeh Aman, viša suradnica Instituta za Bliski istok sa sjedištem u Washingtonu, istakla je da će, ako se nemiri nastave i prošire, režim biti nepovratno ugrožen.

“Ne znam postoji li u ovom trenutku volja unutar vladajuće vjerske kabale za pomirenjem, ali čak i ako postoji, krvave akcije protiv demonstranata i etničkih manjina učiniti će svako pomirenje nemogućim”.

Dr. Allan Hassaniyan iz Centra za arapske i islamske studije Sveučilišta u Exeteru napominje da su aktualni prosvjedi nastavak stoljetne želje za promjenama i boljim životom u Iranu. „Još je prerano nazvati ih istinski nacionalnim, ali svakako su rašireni. Što god se sljedeće dogodi, pobune su već redefinirale odnos države i društva u Iranu i uzdrmale Islamsku Republiku“.

Dosad neviđena podrška

Do sada se u Iranu demonstriralo zbog siromaštva ili zbog izbornih prijevara. No nikada do sada demonstranti nisu imali potporu dovoljnog broja Iranaca kako bi prisilile vlasti na značajnije ustupke. Najnoviji prosvjedi zbog terora hidžaba dobili su do sada neviđenu potporu Iranaca bez obzira na klasu, spol i dob.

Hidžab je s jedne strane simbol ugnjetavanja i ponižavanja žena, a s druge strane moćno oružje za kontrolu polovice stanovništva. Prosvjedi pokazuju očaj naroda zbog grozne ekonomske situacije, ogorčenost zbog raširene korupcije, ali i zbog okrutnih postupaka teokratskog režima.

Otvoreni otpor vlastima

Tijekom 43 godine, Revolucionarna garda provodila je teror nad svima onima koji su iskazivali nezadovoljstvo zbog inzistiranja mula na strogom poštivanju zaostalih i primitivnih normi društvenog života.

Demonstracije protiv ubojstava prosvjednika i nošenja hidžaba pretvaraju se u otvoreni otpor teokratskoj vlasti koju se krivi da je svojom nesposobnošću dovela do nesnosnih političkih i ekonomskih patnji iranskog naroda. Troškovi života odletjeli su u nebo, a domaća valuta toliko je izgubila na vrijednosti da Irancima trebaju hrpe novčanica za odlazak u kupovinu hrane.

Sveučilišta u žarištu

Sva ta okrutna ubojstva pokazala su mladim ljudima da u ultra konzervativnom teokratskom režimu za njih nema dostojnog života, jer da im on ne daje ni elementarne slobode. “Želimo da klerici nestanu. Naše majke nisu imale internet da svijetu kažu što im je učinjeno, ali mi imamo. Ovdje sam za Niku i za sve ostale iranske sestre koje su izgubile živote, ali nisu dospjele u vijesti,” ispričala je jedna prosvjednica.

Uz škole i sveučilišta su postala žarište prosvjeda. Govoreći na Sveučilištu Alzahra, instituciji namijenjenoj isključivo djevojkama u Teheranu, iranski predsjednik Ebrahim Raisi, zvan „mesar iz Teherana“, jer je kao tužitelj poslao tisuće ljudi u smrt, ustvrdio je da studenti i profesori neće „ostvariti snove naših neprijatelja“.

Istodobno na videosnimkama koje su objavljene na društvenim mrežama studentice kojima se obratio Raisi skandirale su „Smrt ugnjetaču, bilo da je to šah ili vrhovni vođa“. Raisi je usporedio prosvjednike s muhama i označio ih neprijateljima, a studentice su mu odgovorile povicima: “Raisi, gubi se!“.

‘Nemam što izgubiti’

Na drugim videosnimkama vide se učenice kako u učionicama kidaju portrete vrhovnog vođe, ajatolaha Ali Khameneija i bacaju ih u kantu za smeće, što je u Iranu veleizdajnički čin. Druge djevojke skandiraju „Žena, život, sloboda“.

Jedna studentica pred kamerama je ponavljala: “Ne bojim se jer nemam što izgubiti. Ako se ne pridružim prosvjedima, ionako ćemo umrijeti od gladi i visokih cijena ili će nas vlada ubiti kao Mahsu“.

Većina protiv nošenja vela

Studente Tehnološkog sveučilišta Sharif u Teheranu — najelitnijoj iranskoj akademskoj instituciji – policija je gađala gumenim metcima, a desetke ih je uhitila i pretukla.

Premda je Internet od početka prosvjeda u prekidu, organizacije za ljudska prava ustvrdile su da je dosad ubijeno najmanje 185 demonstranata, uključujući 28 djece, s tisućama ozlijeđenih ili uhićenih. Vlada je priopćila da su 24 pripadnika sigurnosnih snaga ubijena, a oko 2000 ranjeno. Te brojke najbolje pokazuju koliki su dramatični razmjeri sukoba.

Prema anketi koju je u ožujku provela Gamaan, nezavisna istraživačka grupa sa sjedištem u Nizozemskoj, samo 18 posto Iranaca želi očuvati vrijednosti i ideale Islamske revolucije. U istraživanju je sudjelovalo oko 17.000 ispitanika koji žive u Iranu. Studija jer također pokazala da se 72 posto Iranki protivi obveznom nošenju vela.

Bijes koji traje godinama

Fatemeh Haghighatjoo, bivši iranski parlamentarni zastupnik koji je sada izvršni direktor Nenasilne inicijative za demokraciju u SAD, kaže kako je država, na ovaj ili onaj način, maltretirala svaku iransku obitelj. Stoga ga ne čudi žestina prosvjeda jer su, kaže, „nezadovoljstvo i bijes već godinama tu, ispod kože društva”.

No da prosvjede nisu potaknuli špijuni SAD-a i Izraela, kako tvrdi Teheran, pokazuje i prve pukotine među iranskom političkom elitom. Mohammad Sadr, član moćnog Vijeća koje savjetuje vrhovnog vođu i ima nadzor nad vladom, priznao je javno da je smrt djevojke Amini izazvala „prigušene frustracije, zahtjeve i bijes, posebno među mladom generacijom,“ te je dodao da se „ne može vladati silom”.

Što će biti s ajatolahom?

Najoštriji je bio Alija Larijani, bivši predsjednik iranskog parlamenta, koji je upozorio da ekstremizam u provođenju društvenih običaja dovodi do ekstremističkih reakcija. “Hidžab ima kulturno rješenje, ne trebaju mu dekreti i referendumi. Policija ne smije poticati nošenje hidžaba“.

Sada svi čekaju što će se dogoditi s iranskim vrhovnim vođom, ajatolahom Khameneiem koji ima 83 godine i već je duže vrijeme narušena zdravlja. Na vlasti je od 1989. i jedan je od posljednjih islamskih revolucionara koji su svrgnuli monarhiju te uspostavili teokratski režim. I on je, kao i predsjednik Raisi, optužio SAD i Izrael za izazivanje nereda, što samo potvrđuje da dok su njih dvojica na čelnim pozicijama u državi, za Irance sreće biti neće.