Ne smiruju se prosvjedi u Iranu. Država odgovara brutalnim nasiljem i još jačom cenzurom
Vlasti su bile prisiljene na mali ustupak: s ulica su povučeni kombiji kojima je policija za moral proganjala žene
Od 16. rujna kad je u policijskom pritvoru mučena i ubijena 22-godišnje Mahse Amini zbog navodnog kršenja strogih islamskih zakona pravila odijevanja, u demonstracijama u Iranu ubijeno je više od 75 ljudi, 700 je ozlijeđeno, a i više od 1200 uhićeno.
Iranske snage sigurnosti koristile su suzavac i bojevo streljivo kako bi razbile demonstracije, dok su prosvjednici uzvikivali proturežimske slogane poput „Ne želimo islamsku republiku“, „Smrt diktaturi“. Teheran je dao upute svojim snagama sigurnosti diljem zemlje da se „oštro suprotstave“ prosvjednicima.
Prosvjedi na sveučilištima
U subotu su se studentski prosvjedi proširili po cijelom Iranu. „Ne bojte se, ne bojte se, svi smo zajedno,“, uzvikivali su prosvjednici na Teheranskom sveučilištu. Na desetak velikih sveučilišta organizirani su prosvjedi, a protiv demonstranata policija je koristila suzavac.
Na teheranskom Islamskom sveučilištu Azad policija je pucala u zrak, a režim je potom opkolio i zatvorio sveučilište. Tisuće studenata skandiralo je u gradu Karaju nedaleko od Teherana. “Učenici bi radije umrli nego živjeli u poniženju“.
Napadi na policijske postaje
Samo u jednom danu, u Zahedanu, glavnom gradu Sistan-Baluchistana, jednoj od najvećih i najsiromašnijih od 31 pokrajine Irana, ubijeno je najmanje 19 ljudi u protuvladinim demonstracijama. Demonstranti su, među ostalim, napali i lokalne policijske postaje.
Demonstracije u Iranu toliko su se razbuktale da je angažirana i vojska koja je izvela napade bespilotnim letjelicama i topništvom na područje Kurdistana u sjevernom Iraku. Cilj su bile, tvrdi Teheran, tamošnje baze militantnih iransko-kurdskih separatističkih skupina koje izazivaju kaos u gradovima duž iransko-iračke granice.
Prijeki sud za prosvjednike
Vlasti u Teheranu objavile su da je uhićeno devet stranaca jer su poticali pobunu protiv teokratskog režima. Riječ je o državljanima Njemačke, Poljske, Italije, Francuske, Nizozemske i Švedske. Državni mediji izvijestili su da je uspostavljen prijeki sud za sudionike prosvjeda.
Iranski nogometni reprezentativci na utakmici u Austriji, u znak protesta protiv nasilja, pokrili su svoje dresove crnim sakoima tijekom intoniranja nacionalne himne. Prije toga policija je pretresla obiteljsku kuću jednog od najomiljenijih igrača u povijesti iranskog nogometa nakon što je progovorio protiv vlade, a najmanje još dva poznata igrača su uhićena.
Internetska pobuna
Nogometne zvijezde Ali Karimi i Sardar Azmoun te ugledni redatelj Asghar Farhadi objavili su na društvenim medijima podršku prosvjednicima.
Na Instagramu djevojke su počele objavljivati selfije bez marame, mogu se vidjeti videozapisi užasnih uvjeta u iranskim zatvorima, čitati o kršenjima ljudskih prava, rugati se njihovom vrhovnom vođi, sve to, dakako, anonimno.
Objavljuju se fotografije o luksuznom životu političkih vođa, a pojavile su se i slike obitelji predsjednika parlamenta koja je u inozemstvu kupovala odjeću za bebu dok se iranska ekonomija urušava. Sve to dodatno je ogorčilo Irance.
Režim pojačava cenzuru
Zbog toga je režim pojačao cenzuru, ometaju se enkripcije u aplikacijama za razmjenu poruka i ograničava Google pretraživanje. Umjesto Googla, prosvjednici koriste letke na kojima su ispisane detaljne upute gdje će se i kada održati demonstracije. Drugi ispisuju grafite po zidovima sa sloganima poput „Žena, život, sloboda“.
Sve više se gledaju satelitski programi na farsi jeziku, kao što je Iran International sa sjedištem u Londonu, koji objavljuje snimke prosvjeda i daje ažurirane informacije o planiranim prosvjedima.
Istodobno režim u Teheranu izgradio je vlastite verzije Googlea, Instagrama, WhatsAppa i drugih, no njima se tek manji broj ljudi služi. Istraživanja su pokazala da gotovo 80 posto Iranaca koristi neki oblik društvenih medija.
Vladin mali korak unatrag
Ajatolah Ali Khamenei, 83-godišnji vrhovni vođa zemlje, optužio je iranske neprijatelje da koriste društvene medije kako bi uništili Iran.
Pod nesnosnim pritiskom stotina tisuća demonstranata, vlada je ipak morala ustuknuti: povukla je s ulica bijelo-zelene kombije Guidance Patrol kojima je policija za moral proganjala i uhićivala žene koje prkose islamskom kodeksu odijevanja. Ti su kombiji bili simbol represije Islamske republike nad ženama.
Nesretna Mahsa Amini, 22-godišnja žena kurdskog porijekla, bila je ubačena u jedno od tih vozila. Kasnije je od mučenja u pritvoru umrla u pritvoru, što je izazvalo najveće ulične prosvjede u zemlji od nemira 2019. zbog cijena goriva.
Drakonske kazne za kršenje
Hidžab ili marama koja pokriva kosu postao je obavezan za žene 1983. Nakon zatvorskih i novčanih kazni žene koje se nisu pridržavale zakona bile su osuđene na 74 udarca bičem.
Poslije toga morale su se pismeno obvezati da više neće kršiti zakon i pohađati jednosatne tečajeve o moralu. Ako su u njihovim automobilima primijećene žene bez šala, vozači se moraju javiti u policijski centar za moral gdje im se oduzimaju vozačke dozvole do dva mjeseca.
Sve veće ogorčenje naroda
Nakon što je prošle godine ultra konzervativni Ebrahim Raisi izabran za predsjednika države, a Mojtaba Khamenei, sin vrhovnog ostarjelog vjerskog vođe Alija Khameneija, praktički preuzeo vlast od oca, ionako teška situacija s nepoštivanjem osnovnih ljudskih prava, dramatično se pogoršala. Posebno su se zaoštrila pravila o hidžabu što je dodatno zagorčavalo život ženama.
Koliko je naraslo ogorčenje naroda najbolje pokazuje to što demonstranti posljednjih dana traže smrt za Mojtaba Khameneija i Ebrahima Raisija. Kad se pita Irance tko je od njih gori, najčešći je odgovor da se ne zna se tko je ekstremniji, zatucaniji i radikalniji.
Kontroverzna biografija
Ebrahima Raisija inače nazivaju „mesar iz Teherana“ jer je bio zamjenik tužitelja i član „komisije smrti“ koja je organizirala masakr više od 30.000 političkih zatvorenika pripadnika demokratske oporbe. U ljeto 1988., u vrijeme dok je javnost bila zaokupljena ratom između Irana i Iraka, tadašnji iranski vrhovni vođa Ruhollah Khomeini, naredio je masakr neviđenih razmjera.
Osim toga, Raisi je bio iranski ministar pravosuđa 2019. kad je izdana naredba da se puca na prosvjednike tijekom pobune kad je više od 1500 ljudi je ubijeno, a tisuće su ranjene. Zloglasni Korpus čuvara islamske revolucije upadao je u bolnice te ranjene demonstrante izvlačio iz bolničkih kreveta, a zatim ih zatvorio i mučio. Nekoliko ih je kasnije pogubljeno po osobnoj Raisijevoj naredbi.
Kad su novinari upitali Raisija o njegovoj ulozi u pogubljenjima, kratko je odgovorio: „Ako su sudac i tužitelj branili sigurnost ljudi, treba ih pohvaliti“.
Pogubljenja zatvorenika
Svjedoci tvrde da je Raisi osobno nadzirao mučenju i pogubljenjima zatvorenih žena i muškaraca. ‘Komisije smrti’, koje je klerikalni režim uspostavio diljem zemlje za provođenje fetve, odlučivale su koji će zatvorenici živjeti, a koji će biti pogubljeni, nakon ispitivanja koja su trajala samo nekoliko minuta.
Od kolovoza 2021. kad je izabran za predsjednika, u Iranu su pogubljena 552 muškarca, 22 žene i 8 maloljetnika. Nakon početka demonstracija taj se teror pojačao pa je likvidirano 68 osuđenika.
Michael Page, zamjenik direktora za Bliski istok pri Human Rights Watchu, izjavio je: “Kao šef iranskog represivnog pravosuđa, Raisi je nadgledao neke od najgnusnijih zločina u novijoj povijesti Irana, koji zaslužuju istragu i odgovornost, a ne izbor na visoke dužnosti”.
Tko je nasljednik ajatolaha
Premda nema nikakve funkcije, Mojtaba Khamenei, 53, vodi očevo poslovno carstvo i pod kontrolom drži cijeli sigurnosni sustav. Režim u Teheranu drži ga nasljednikom svog oca ajatolaha Alija Khameneija, koji je bio iranski vrhovni vođa posljednje 33 godine.
Zbog toga je Mojtaba, što na arapskom znači odabran, nedavno uzdignut u rang ajatolaha, vjersku titulu koja bi mu trebala omogućiti da zamjeni oca i postane vrhovni vođa Irana. Učinjeno je to jer se zdravlje starog ajatolaha posljednjih tjedana pogoršalo, zbog čega je 83-godišnjak morao otkazati sve sastanke.
Jačanje ekstremnih krugova
Dolaskom Raisija i mlađeg Khameneija na vlast u Iranu jača utjecaj najekstremnijih konzervativnih krugova te jača otpor spram svega što dolazi sa Zapada. Sve upućuje da će Mojtaba Khamenei osvojiti i učvrstiti vlast uz pomoć sigurnosnog aparata, obavještajnih službi, policije, paravojnih jedinica i najradikalnijih klerika.
Zauzvrat taj represivni aparat dobit će odriješene ruke da pojača teror nad vlastitim narodom te da se nesmiljeno obračuna sa svima onima koji se odupiru vjerskom fanatizmu vodećih iranskih političara.
To se vidi već sada jer ekstremno brutalan i radikalno vjerski zatucan režim nisu pokolebali u primjeni sile ni protesti protiv nasilja ne samo u Iranu već i u više od 150 gradova širom svijeta, od Zagreba, Santiaga de Chile i Rima do Londona, Tokija, San Francisca…