Unatoč pobjedi u ratu, Hrvatska i dalje, 27 godina kasnije, živi u regiji zamrznutih konflikta. Onih koji se, na što posljednjih dana podsjećaju svi mogući domaći i strani analitičari, lako mogu “odmrznuti” u slučaju većeg međunarodnog sukoba.
Većina tih balkanskih konflikata, koji zajedno tvore “bure baruta” za 21. stoljeće, vezani su uz Srbiju, zemlju koja je izgubila sve ratove koje je pokrenula devedesetih. Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, osjetljive su točke današnjeg balkanskog mira koje bi se, uz tumbanje sa strane, mogle opet upaliti i cijelu regiju još jednom strovaliti u nekoliko izgubljenih desetljeća.
Jer, čak i da se ništa od eventualnih novih nemira ne odrazi direktno na Hrvatsku (što je nezamislivo ako bi u pitanju bila – daleko bilo – BiH), jasno je da bi glavna grana ovdašnjeg gospodarstva, turizam, doživjela udarac koji se u najmanju ruku može mjeriti s pandemijskim iz 2020. godine.
Nezgodna situacija za Vučića
Zbog svega toga za Hrvatsku su jako bitna i politička zbivanja u Srbiji, zemlji koja upravo ulazi u frenetičnu kampanju za opće izbore 3. travnja. Na tim izborima birat će se – sve. I lokalne vlasti, i parlament, i predsjednik. A tamošnji autokrat Aleksandar Vučić se, zbog ruske agresije na Ukrajinu, našao u nezgodnoj situaciji.
Sjedenje na dva stolca, s Vladimir Putinom i Europskom unijom postaje nemoguće. A sve osim toga se, s jedne ili druge strane političke scene u Srbiji, doživljava izdajom budućnosti te zemlje. Na bizarnim prosvjedima potpore Rusiji ovog vikenda u Beogradu Vučić je tako proglašen izdajnikom zbog glasanja za rezoluciju UN-a kojom se osuđuje ruski napad. Prošlog tjedna, Europski parlament je, pak, u svojoj rezoluciji kojom osuđuje rusku agresiju, izrazio žaljenje što se Beograd nije pridružio sankcijama protiv Rusije. Što je, naglašava se u rezoluciji europarlamenta, “nanijelo štetu procesu pristupanja” Srbije Europskoj uniji.
‘Mir. Stabilnost. Vučić!’ (stvarno)
Nije lako, stoga, ovih dana Aleksandru Vučiću, koji vodi kampanju pod parolom “Mir. Stabilnost. Vučić!”, pomiriti oba smjera svoje vanjske politike, koja su se, kao nikad u ovom stoljeću, našla na putu međusobne konfrontacije i novog hladnog rata (makar nema ničeg hladnog u vrelom olovu koje zasipa ukrajinske gradove, kao ni u projektilima koje Zapada dostavlja ukrajinskim braniteljima).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa mu se to još događa i usred kampanje za sveopće izbore. Oko kojih ne treba ipak previše zadržavati dah. Koalicija koju vodi Vučićev SNS ima preko 50 posto anketne podrške (Ha! A vama je previše HDZ-ovih 25 posto), eventualno, ali samo vrlo, vrlo eventualno bi možda moglo biti problema u drugom krugu predsjedničkih izbora za Vučića (u prvom je na 45 posto).
Muke po dvorskom tabloidu
No, bez obzira na anketne brojke, vladajuća politika u hrvatskom istočnom susjedu se zbog vanjskopolitičkih razloga našla u suludoj situaciji (a sulude situacije znaju brzo eskalirati kad je u pitanju biračka podrška). Ta suludost se najbolje se vidi na naslovnicama tiskanog izdanja dvorskog ultra tabloida Informera.
Dok su u prvih nekoliko dana rata u Ukrajini dominirali naslovi tipa “Putin matirao Ukrajinu” ili “Rusi u Kijevu”, kad se pokazalo da nema ništa od Blitzkriega i kako se pojačavao zapadni pritisak na Vučića i naslovnice su postajale manje slavodobitne i praktički – pacifističke”. “Ceo svet u ratnom kaosu”, pa “Vučić: Srbija nije u ratu”, da bi danas nadnaslov na glavnoj priči trpko poručivao: “Bratoubilački rat u Ukrajini, dan 12.”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vulinova govorničko-topnička priprema za Kosovo
Da srpska politika, međutim, nije nikakva nova inkarnacija čuvene nesvrstanosti kakvu je predvodila Titova Jugoslavija u prošlom stoljeću, niti barjaktar civilizirane, zdrave gospodarske i ine konkurencije među susjednim narodima, kako to često želi predstaviti Vučić, brine se onaj koji već godinama govori sve što Vučić ne smije ili ne želi, jer je ipak dovoljno pametan.
Pa ima Aleksandra Vulina, sad ministra unutarnjih poslova, zaduženog za stalno provociranje susjednih država. Taj je, pak, danas prema Kosovu, odradio klasičnu govorničku topničku pripremu, slično onoj kakvu je Rusija odrađivala godinama prema Ukrajini.
Peti balkanski rat
Ukratko, uđe li Kosovo u NATO, to će značiti otvorene ruke toj zemlji za provokacije prema Srbima, na koje će Srbija morati odgovoriti. A onda će biti u problemu, jer po članku 5. NATO pakta, napad na jednu članicu je napad na sve članice. I eto opet Srbije pod NATO bombama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vulin ne daje recept za ovu nemoguću situaciju u kojoj bi se mogla naći njegova zemlja, ali je on jasan svakome tko je pogledao iti jednu vijest u zadnja dva tjedna – preventivni napad radi postizanja buduće sigurnosti svoje zemlje. Jasno, teško je očekivati da se tako nešto i dogodi, po Vulinovoj zapaljivoj retorici već bi bili negdje u petom balkanskom ratu (ako bi se brojali samo oni u 21. stoljeću), ali poruka je poslana. Za svaki slučaj, da se onaj fitilj na buretu baruta ni u kom slučaju – ne ugasi.
Vučić obećava mir i stabilnost. Dok njegov Vulin prijeti Kosovu
Ususret općim izborima Vučića muči to što više nikako ne može igrati i na Rusiju i na EU
Vulin jasno pokazuje kako srpska politika nije nikakva nova inkarnacija čuvene nesvrstanosti kakvu je predvodila Titova Jugoslavija u prošlom stoljeću, niti barjaktar civilizirane, zdrave gospodarske i ine konkurencije među susjednim narodima, kako to često želi predstaviti Vučić
Unatoč pobjedi u ratu, Hrvatska i dalje, 27 godina kasnije, živi u regiji zamrznutih konflikta. Onih koji se, na što posljednjih dana podsjećaju svi mogući domaći i strani analitičari, lako mogu “odmrznuti” u slučaju većeg međunarodnog sukoba.
Većina tih balkanskih konflikata, koji zajedno tvore “bure baruta” za 21. stoljeće, vezani su uz Srbiju, zemlju koja je izgubila sve ratove koje je pokrenula devedesetih. Kosovo, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, osjetljive su točke današnjeg balkanskog mira koje bi se, uz tumbanje sa strane, mogle opet upaliti i cijelu regiju još jednom strovaliti u nekoliko izgubljenih desetljeća.
Jer, čak i da se ništa od eventualnih novih nemira ne odrazi direktno na Hrvatsku (što je nezamislivo ako bi u pitanju bila – daleko bilo – BiH), jasno je da bi glavna grana ovdašnjeg gospodarstva, turizam, doživjela udarac koji se u najmanju ruku može mjeriti s pandemijskim iz 2020. godine.
Nezgodna situacija za Vučića
Zbog svega toga za Hrvatsku su jako bitna i politička zbivanja u Srbiji, zemlji koja upravo ulazi u frenetičnu kampanju za opće izbore 3. travnja. Na tim izborima birat će se – sve. I lokalne vlasti, i parlament, i predsjednik. A tamošnji autokrat Aleksandar Vučić se, zbog ruske agresije na Ukrajinu, našao u nezgodnoj situaciji.
Sjedenje na dva stolca, s Vladimir Putinom i Europskom unijom postaje nemoguće. A sve osim toga se, s jedne ili druge strane političke scene u Srbiji, doživljava izdajom budućnosti te zemlje. Na bizarnim prosvjedima potpore Rusiji ovog vikenda u Beogradu Vučić je tako proglašen izdajnikom zbog glasanja za rezoluciju UN-a kojom se osuđuje ruski napad. Prošlog tjedna, Europski parlament je, pak, u svojoj rezoluciji kojom osuđuje rusku agresiju, izrazio žaljenje što se Beograd nije pridružio sankcijama protiv Rusije. Što je, naglašava se u rezoluciji europarlamenta, “nanijelo štetu procesu pristupanja” Srbije Europskoj uniji.
‘Mir. Stabilnost. Vučić!’ (stvarno)
Nije lako, stoga, ovih dana Aleksandru Vučiću, koji vodi kampanju pod parolom “Mir. Stabilnost. Vučić!”, pomiriti oba smjera svoje vanjske politike, koja su se, kao nikad u ovom stoljeću, našla na putu međusobne konfrontacije i novog hladnog rata (makar nema ničeg hladnog u vrelom olovu koje zasipa ukrajinske gradove, kao ni u projektilima koje Zapada dostavlja ukrajinskim braniteljima).
Pa mu se to još događa i usred kampanje za sveopće izbore. Oko kojih ne treba ipak previše zadržavati dah. Koalicija koju vodi Vučićev SNS ima preko 50 posto anketne podrške (Ha! A vama je previše HDZ-ovih 25 posto), eventualno, ali samo vrlo, vrlo eventualno bi možda moglo biti problema u drugom krugu predsjedničkih izbora za Vučića (u prvom je na 45 posto).
Muke po dvorskom tabloidu
No, bez obzira na anketne brojke, vladajuća politika u hrvatskom istočnom susjedu se zbog vanjskopolitičkih razloga našla u suludoj situaciji (a sulude situacije znaju brzo eskalirati kad je u pitanju biračka podrška). Ta suludost se najbolje se vidi na naslovnicama tiskanog izdanja dvorskog ultra tabloida Informera.
Dok su u prvih nekoliko dana rata u Ukrajini dominirali naslovi tipa “Putin matirao Ukrajinu” ili “Rusi u Kijevu”, kad se pokazalo da nema ništa od Blitzkriega i kako se pojačavao zapadni pritisak na Vučića i naslovnice su postajale manje slavodobitne i praktički – pacifističke”. “Ceo svet u ratnom kaosu”, pa “Vučić: Srbija nije u ratu”, da bi danas nadnaslov na glavnoj priči trpko poručivao: “Bratoubilački rat u Ukrajini, dan 12.”.
Vulinova govorničko-topnička priprema za Kosovo
Da srpska politika, međutim, nije nikakva nova inkarnacija čuvene nesvrstanosti kakvu je predvodila Titova Jugoslavija u prošlom stoljeću, niti barjaktar civilizirane, zdrave gospodarske i ine konkurencije među susjednim narodima, kako to često želi predstaviti Vučić, brine se onaj koji već godinama govori sve što Vučić ne smije ili ne želi, jer je ipak dovoljno pametan.
Pa ima Aleksandra Vulina, sad ministra unutarnjih poslova, zaduženog za stalno provociranje susjednih država. Taj je, pak, danas prema Kosovu, odradio klasičnu govorničku topničku pripremu, slično onoj kakvu je Rusija odrađivala godinama prema Ukrajini.
Peti balkanski rat
Ukratko, uđe li Kosovo u NATO, to će značiti otvorene ruke toj zemlji za provokacije prema Srbima, na koje će Srbija morati odgovoriti. A onda će biti u problemu, jer po članku 5. NATO pakta, napad na jednu članicu je napad na sve članice. I eto opet Srbije pod NATO bombama.
Vulin ne daje recept za ovu nemoguću situaciju u kojoj bi se mogla naći njegova zemlja, ali je on jasan svakome tko je pogledao iti jednu vijest u zadnja dva tjedna – preventivni napad radi postizanja buduće sigurnosti svoje zemlje. Jasno, teško je očekivati da se tako nešto i dogodi, po Vulinovoj zapaljivoj retorici već bi bili negdje u petom balkanskom ratu (ako bi se brojali samo oni u 21. stoljeću), ali poruka je poslana. Za svaki slučaj, da se onaj fitilj na buretu baruta ni u kom slučaju – ne ugasi.