Cijene nafte padaju zbog dosad neviđenog fenomena. Sada je tek jasno kako je SAD zeznuo moćnog princa i Putina
Nagli rast proizvodnje u SAD-u možda je najviše pridonio padu cijena, no sa sobom nosi rizike
Kad je najavljeno da će u Hrvatskoj u utorak pojeftiniti benzin i dizel, stručnjaci su se odmah pitali što se to događa s cijenama nafte. Naime, trenutno se vode dva krvava rata u Ukrajini i Palestini, Europa se upravo našla na udaru niskih temperatura, Rusija je praktički istjerana s europskog tržišta, a naftni kartel OPEC+ najavio smanjenje proizvodnje kako bi podigao cijene. Stoga je bilo logično očekivati rast cijena nafte. No, umjesto toga cijena nafte sunovratila se na svega 77,77 dolara po barelu. Dakle, od ljeta je pala više od 15 posto.
Razlog tomu je fenomen kakav nije viđen na globalnom tržištu nafte. Još do nedavno i najmanji incident na Bliskom istoku, odmah je izazvao skok cijena. Tako je cijena nafte naglo porasla u veljači nakon potresa koji je pogodio Tursku. Prošle godine, kad su jemenski Hutiji napali saudijsku rafineriju nafte, cijene su odletjele u nebo.
Kad su 2020. SAD ubile iranskog generala Qasema Soleimanija, došlo je do dramatičnog poskupljenja. Sada, nakon što je 7. listopada, Hamas provalio u Izrael i ubio 1400 ljudi, pa je Tel Aviv krenuo u krvavu osvetu u kojoj je do sada ubijeno više od 15.000 ljudi, cijene su počele padati.
Pad cijena je iznenađenje i za najupućenije
Takav trend zatekao je i najbolje poznavatelje tržišta nafte. Tim više što je banka Goldman Sachsa 1. studenog objavila da postoji “ekstremna razina straha oko skoka cijene nafte.” Zbog toga je pad cijena iznenađenje i za one koji su najupućeniji kretanja na naftnim tržištima u svijetu. Tom Kloza, globalni voditelj energetske analize u OPIS-u, tvrtki za istraživanje svjetskog tržišta, kazao je da je šokiran što je cijena sirove nafte danas niža nego 7. listopada.
S obzirom na to da je cijena nafte i dalje ključna za funkcioniranje globalnog gospodarstva te budući da je nafta još uvijek daleko najdominantniji izvor energije u svijetu, najnoviji pad cijena protiv je svake dosadašnje logike. Pogotovo stoga što je Bliski istok, gdje se vodi strašan rat između Izraela i Hamasa, još uvijek dominantna regija na tržištu nafte, a kartel OPEC+ na čelu sa Saudijskom Arabijom i Rusijom, do sada je odlučivao koliko će se proizvoditi i kolika će biti cijena nafte.
Ne postoji jednoznačni odgovor
Sve te dosadašnje zakonitosti sada međutim više ne vrijede. Zašto? Nema jednoznačnog odgovora, jer postoji cijeli niz čimbenika koji diktiraju nove trendove. Jedan od najvažnijih je da se danas u SAD proizvodi rekordnih 13,2 milijuna barela dnevno, više od Rusije ili Saudijske Arabije.
U zadnje dvije godine proizvodnja nafte u SAD porasla je za oko 800.000 barela dnevno, a očekuju da će sljedeće godine porasti za još 500.000 barela dnevno. Stoga bi do kraja 2024. američka proizvodnja plina mogla porasti na 13,7 milijuna barela dnevno, a za pet godina mogli bi proizvoditi čak 15 milijuna barela dnevno.
SAD izvozi dnevno oko četiri milijuna barela nafte, više od bilo koje članice OPEC-a osim Saudijske Arabije. Gotovo svaki dodatni proizvedeni barel američke sirove nafte izvozi se uglavnom u Europu i Aziju. Rast proizvodnje u SAD-u čini ove godine nevjerojatnih 80 posto porasta globalne ponude nafte.
Putin je omogućio SAD-u da postane gospodar europskog tržišta energenata
Povećana proizvodnja posljedica je protjerivanja ruske nafte iz Europe zbog čega se američkom plinu otvorilo golemo tržište. Washington je godinama pokušavao istjerati Ruse s tržišta nafte i plina u Europi, a ruski predsjednik Vladimir Putin invazijom na Ukrajinu, omogućio je Washingtonu da postane gospodar europskog tržišta energenata. Koliko su bili dalekovidni američki stratezi pokazuje i to da su godinama tražili od članica EU da izgrađuju LNG terminala kako bi bili spremni za prijem američke energije.
Ipak, SAD još uvijek uvoze više nafte nego izvoze jer domaća potražnja premašuje ponudu. Naime, američke rafinerije lakše prerađuju težu naftu proizvedenu u Kanadi i Latinskoj Americi nego lakšu sirovu naftu koja dolazi iz škriljevca iz Novog Meksika, Dakote i Teksasa.
SAD izveo LNG-a više od bilo koje druge zemlje
SAD je istodobno u prvoj polovici 2023. izvezao više LNG plina od bilo koje druge zemlje. S prosječnim izvozom LNG-a od 11,6 milijardi kubičnih stopa dnevno, ili četiri posto više nego u prvoj polovici 2022., SAD su postale najveći svjetski izvoznik LNG-a ispred Australije i Katara. U listopadu je američki izvoz LNG-a dosegao drugu najveću zabilježenu mjesečnu razinu, a tijekom sljedećih 5 godina SAD namjerava udvostručiti proizvodnju LNG plina.
S obzirom na to da su SAD postale najveći proizvođač nafte i plina na svijetu više ne ovise toliko o nafti iz Saudijske Arabije, a svjetsko tržište od energenata koje proizvode najveći američki neprijatelji poput Rusije, Venezuele i Irana. Istodobno Europa je samo zamijenila energetske gospodare: umjesto od ruske i arapske nafte, postala je ovisnija od SAD-a više nego ikada do sada.
Trenutna rekordna proizvodnja nafte i plina u SAD, tješe se članice OPEC-a, možda se neće održati na duži rok. Naftna industrija je, naime, vrlo ciklična. Tako je tijekom pandemije proizvodnja nafte u SAD-u pala s 13 milijuna barela dnevno, na 11 milijuna. Brojne naftne kompanije su propale, a broj bušotina smanjio se s 800 na svega 350.
Slijedi promjena strategije u OPEC-u?
Zbog tih trendova Saudijska Arabija, Rusija i ostale članica OPEC-a mogle bi u potpunosti promijeniti dosadašnju strategiju smanjenja proizvodnje kako bi se održavale što više cijene nafte. Rijad i OPEC mogli bi sada učiniti nešto potpuno suprotno. Preplaviti globalno tržište enormnim količinama nafte i tako dramatično spustiti cijene. A to bi, bez sumnje, uništilo brojne američke kompanije jer bi im preniska cijena onemogućila dosadašnju proizvodnju.
U međuvremenu cijene nafte padaju i zbog toga što se članice OPEC-a nisu uspjele dogovoriti o značajnijem smanjenju proizvodnje i tako izvršiti pritisak na više cijene nafte. OPEC se sve teže dogovara oko zajedničke politike, sve više gubi bit kartela, a sve više funkcionira kao klub džentlmena koji može, ali i ne mora imati utjecaja na tržišta.
Tako je osam zemalja najavilo dobrovoljna smanjenja proizvodnje za svega oko 900.000 barela, a dodatna dobrovoljna rezanja obećali su Irak, UEA, Kuvajt, Kazahstan, Alžir i Oman. Afričke države Angola i Nigerija protiv su daljnjeg smanjenja njihovih proizvodnih kvota
Potrošači su sve oprezniji i svjesniji
New York Times jezgrovito je procijenio nastalu situaciju. Tvrde da OPEC gubi moć na tržištu nafte u vrijeme kada nafta gubi snagu jer su potrošači postali vrlo oprezni s troškovima i svjesni klimatskih promjena.
Zabrinutost oko moguće nadolazeće recesije također opterećuje cijene nafte i plina jer se svi boje usporavanja gospodarstva koje se stalno najavljuje. Nagli rast proizvodnje nafte u SAD-u, međutim, nosi sa sobom i goleme rizike. Veća ponuda i niže cijene nafte mogle bi povećati potražnju za fosilnim gorivima što je u potpunoj suprotnosti s borbom protiv klimatskih promjena u koju se svi zaklinju.