Cijenjeni britanski strateg: 'Sve što znamo o ratu okrenuto je naglavačke. Ukrajina prkosi svim predviđanjima'

Podsjeća da su stručnjaci vjerovali kako će Rusija, ako napadne Ukrajinu, brzo nadjačati ukrajinsku protuzračnu obranu i pokrenuti sveobuhvatnu kopnenu kampanju koja će brzo obuhvatiti Kijev. Mislili su, dodaje, da će Rusija razbiti opskrbne linije Ukrajine i izolirati većinu snaga te zemlje.

Podcjenjivanje Ukrajine

Nesposobnost Ukrajine da se odupre ovom napadu činila se toliko očitom da su neki analitičari sugerirali da se Kijev možda ne isplati naoružavati za standardni međudržavni rat, podsjeća O’Brien.

“Ukrajina ne bi mogla zadržati Rusiju čak ni kad bi dobila vrlo napredno zapadno oružje. Ako se upuste u konvencionalnu borbu s ruskom vojskom, neće pobijediti”, pred britanskim parlamentom tvrdio je Rob Lee, viši suradnik na Institutu za istraživanje vanjske politike.

Osamnaest mjeseci kasnije, jasno je kako nije bio u pravu, zaključuje O’Brien. Ukrajina je odlučno uzvratila Rusiji, zaustavivši njezino napredovanje. Kao rezultat toga, ukrajinska vojska izgleda daleko moćnija, a ruska daleko slabija nego što su gotovo svi očekivali.

Kaotičan i spor sukob

Umjesto brzog sukoba, invazija je bila kaotična i spora. Sukob nije definiran borbenim zrakoplovima i tenkovima, već topništvom, dronovima, pa čak i rovovima po uzoru na Prvi svjetski rat.

Jedan od glavnih razloga zašto su stručnjaci vjerovali da će ruska invazija na Ukrajinu biti brza je taj što su se uglavnom usredotočili na ono što će se dogoditi kada ruska i ukrajinska vojska razmijene vatru na bojnom polju.

Čineći to, kaže O’Brien, stavili su veliki naglasak na oružje, područje u kojem je Rusija imala jasnu prednost. Moć Moskve po tom pitanju premašila je kijevsku u količini i, prije početka sukoba, u kvaliteti.

Slabo održavano rusko oružje

Neki su analitičari ukazali da je ruska vojska bila gotovo ravna američkoj. Osobito nakon uspjeha Rusije u Siriji i 2014. nakon aneksije Krima. Smatralo se da su ruske trupe sposobne poduzeti operacije slične onima koje su izvele američke snage.

Sama je američka vlada u više navrata opisala rusku vojsku kao gotovo ravnopravnu i blisku konkurenciju svojim oružanim snagama. Međutim, rat je demantirao svaku od ovih tvrdnji, tvrdi O’Brien.

Umjesto da su bili u vrhunskom stanju, mnogi ruski sustavi naoružanja bili su loše održavani ili uništeni zbog korupcije. Rusija također nije učinila dovoljno po pitanju obuke.

Manjak streljiva s obje strane

Kritično je i pitanje izgubljenih resursa, što su analitičari rijetko razmatrali, kaže O’Brien. Pokazalo se da je to kritično pitanje, posebno kada je u pitanju streljivo.

I Rusija i Ukrajina upotrijebile su puno više streljiva nego što su izvješća predviđala. Rusija se, na primjer, obratila Iranu i Sjevernoj Koreji za opskrbu. Ukrajina je u međuvremenu postala ovisna o zemljama NATO-a.

Nedovoljna količina streljiva nije jedinstvena za ovaj sukob. U praktički svakom velikom međudržavnom ratu, potražnja za mecima, raketama i granatama uvelike nadmašuje predratne procjene.

Važnost ljudskog faktora u ratu

O’Brien piše da su se tijekom Prvog svjetskog rata sve strane suočile s nedostatkom granata. Vojni analitičari također su zanemarili širu industrijsku, tehnološku i gospodarsku snagu zaraćenih strana, kaže.

Nisu uzeli u obzir činjenicu da je Ukrajina tradicionalno jedan od najvećih europskih proizvođača oružja, a da Rusija nije toliko snažna ekonomski. Stručnjaci su, tvrdi, mogli barem priznati da Rusija nije toliko ekonomski moćna i tu činjenicu primijeniti u svojim izračunima.

Za obje strane važan je i ljudski faktor. Vojska mora biti puna visoko motiviranih i dobro obučenih vojnika, a ukrajinska vojska više je puta dokazala da je daleko odlučnija od ruske.

Skepsa analitičara oko Ukrajine

Kako je Ukrajina bila zemlja koja je napadnuta, mnogi su analitičari vjerovali da će ukrajinski narod biti podijeljen i da će ukrajinski otpor biti kompromitiran od samog početka.

Mnogi su Ukrajinci, tvrdili su stručnjaci, bili proruski orijentirani jer su bili obrazovani na ruskom jeziku, potjecali su iz etnički ruskih obitelji, imali mnogo osobnih kontakata u Rusiji ili neku kombinaciju toga.

Činilo se da su analitičari posebno skeptični da će se Ukrajinci na istoku zemlje žestoko boriti – osobito nakon što ih je ruska vojska šokirala i natjerala na pokornost, kaže O’Brien.

Snažna motivacija Ukrajinaca

Teško je točno reći koliko su ukrajinska vještina i visoka motivacija utjecali na situaciju na bojnom polju. Međutim, ti su čimbenici očito napravili nekakvu razliku.

Motivirani Ukrajinci brzo su naučili kako koristiti široku lepezu novije opreme po standardima NATO-a i zatim je integrirali u borbu, unatoč činjenici da su imali malo ili nimalo prethodnog iskustva s takvim oružjem.

Uspjesi Ukrajine i gubici Rusije potaknuli su stručnjake da intenzivno preispitaju vojnu moć obiju zemalja. Ali s obzirom na neočekivanu formu sukoba, kaže O’Brien, vojni analitičari također moraju preispitati kako analiziraju ratovanje općenito.

Hipotetski sukob Kine i SAD-a

Rusija je, na primjer, pala ne zato što nije imala sofisticirano oružje, već zato što nije mogla pravilno upravljati svojim sustavima, dakle, došlo je do logističkog posrtanja. O’Brien zaključuje da je oružana moć podjednako važna kao i vojna struktura. Analitičar spominje i hipotetski sukob Kine i SAD-a u Indo-Pacifiku te tvrdi da bi se znanja iz rata između Rusije i Ukrajine trebala primijeniti i na taj potencijalni sukob. SAD i Kina stoga pažljivo prate događaje u Ukrajini.

Mnogi vojni analitičari važu kakvim oružjem i strategijama raspolažu Kina, Tajvan i Sjedinjene Države. Međutim, ako je Ukrajina ikakav vodič u toj priči, bitka za regiju imala bi isto toliko veze s logistikom i ljudima koliko i s oružjem, piše O’Brien.

Ti čimbenici sugeriraju da američko-kineski rat ne bi bio ni odlučujući ni brz. To bi, vjerojatnije, bila globalna katastrofa čak i veća od onoga što se događa u Ukrajini, tvrdi O’Brien u svojoj analizi za Foreign Affairs.