Cijenjeni njemački list ima intervju s profesorom koji godinama proučava mozak terorista. Dosta je zanimljiv
Dietmar Heubrock priznati je stručnjak za terorizam koji savjetuje policiju
Dietmar Heubrock vodi Institut za forenzičku psihologiju pri Sveučilištu u Bremenu i poznat je po svojem neobičnom pristupu istraživanju. Na njegovim se predavanjima, recimo, redovito događa da iz publike iskoči neki terorist i upuca ga. Pištolj, naravno, nije pravi, no Heubrockov tim sve snima kako bi ugledni profesor kasnije mogao analizirati podatke.
Heubrock se, inače, već desetljećima bavi poviješću terorističkih organizacija, atentata i ubojitih napada izazvanih nekontroliranim izljevom bijesa, odnosno stanja koje psiholozi nazivaju amok. A nedavno je listu Süddeutsche Zeitung objasnio zašto je većina napadača muškog spola te kako se mogu prepoznati sumnjivi ljudi na javnim površinama.
Napadači su poglavito muškog spola
“Ljudi koji vrše napade poglavito su muškog spola”, kaže njemački profesor. “Jasno, postoje iznimke poput Tashfeen Malik, teroristkinje iz San Bernardina, ili ruskih Crnih udovica. No, povijesne analize pokazale su kako su napadači u pravilu muškarci.”
Pri tome je, tvrdi, važno razlikovati psihički nestabilne amok napadače od terorista. “Prisjetimo li se svih pojedinačnih napada izvršenih u Njemačkoj, upada u oči da su gotovo sve izveli psihički nestabilni muškarci”. Razlog tome je, kaže, činjenica da muškarci i žene drugačije reagiraju na psihičke poremećaje.
Muškarci napadaju jer drugačije reagiraju na psihoze
“Žene pokazuju autodestruktivnu tendenciju; u potpunosti se povlače u sebe, ne žele jesti, režu se. Muškarci, s druge strane, preferiraju ponašanje koje mi psiholozi zovemo ekstenalizirajućim činovima što znači da neće ozlijediti sebe, nego druge”, otkriva Heubrock. Draže su im, dodaje, tučnjave pa čak i ubojstva, a vrhunac takvog ponašanja je čin amoka.
Ugledni njemački forenzički psiholog uvjeren je da su razlike u reakcijama muškaraca i žena na psihičke poremećaje biološki uvjetovane. “Kod muškaraca je jako izražen kortizol, hormon za stres, koji ih od najranije dobi tjera da se, u odnosu na žene, više deru, više kreću te da budu aktivniji. Pojednostavljeno: Što je razina kortizola u tijelu veća, to je nagon za ekstenalizirajućim ponašanjem izraženiji.”
Kortizol je, uz psihičke bolesti, ključan faktor
No, kako tvrdi Heubrock, povišeno stanje kortizola nije jedino što uvjetuje amok napade. “Osnovna pretpostavka takvih napada je neki oblik psihičke bolesti. Osim toga, veliku ulogu igraju i društveni faktori poput arhetipa ratnika ili nasilnih kompjuterskih igara”, tvrdi njemački psiholog te dodaje kako je ključna razlika između muškaraca i žena ta da će žene čak i u stresnim situacijama mnogo manje vjerojatno pribjeći nasilju.
Jedini način da se izbjegnu takvi napadi je, kaže Heubrock, inzenzivnija njega psihički nestabilnih ljudi. “Pogrešno je pretpostavljati da će netko tko je depresivan jednostavno leći u krevet. Mnogi terapeuti, naime, zaboravljaju da se depresija može manifesirati nasiljem.” Psihički bolesnici danas prekratko ostaju na bolničkoj njezi, upozorava forenzički psiholog. “Iz bolnice ih se pušta prerano jer su navodno na terapiji, no kasnije više nitko ne provjerava uzimaju li ih stvarno.”
Teroristi se razlikuju od amok napadača
Važno je, kaže, Heubrock amok napadače razlikovati od terorista. Biološka preduvjetovanost muškaraca prema nasilju je, doduše, ista, no kod terorista treba proučiti i kako funkcioniraju terorističke organizacije kojima pripadaju. “U gotovo svim terorističkim organizacijama uloga žena reducirana je na minimum. One se brinu za borce te preuzimaju poslove krijumčarenja i dostave zbog toga jer su manje su sigurnosnim službama manje sumnjive.”
No, i dalje ostaje činjenica da se sporadično javljaju slučajevi u kojima terorističke napade izvode žene. “Prema onome što znamo sve upućuje na to da žene pribjegavaju nasilju samo kad su ideološki apsolutno uvjerene u neku stvar. U takvim situaciojama žene čak preuzimaju i vodstvo terorističkih organizacija”, kaže Heubrock.
ISIS je reducirao ulogu žene i zato nema teroristkinja
Navodi primjer peruanske terorističke organizacije Sendero Luminoso (Svjetleći put), maoističke terorističke skupine koja je prema procjenama odgovorna za najmanje 30.000 ubojstava. “Oslobodilački tigrovi Tamilskog Elama sa Šri Lanke imali su čak i specijalnu žensku jedinicu, Freedom Birds. One su do danas ostale upamćene kao najubojitije bombašice samoubojice”, podsjeća njemački forenzički psiholog.
Za izostanak takvih primjera u ISIS-u Heubrock odgovornim držim propagandu koja je od samog početka ciljala na mlade, psihički nestabile muškarce. “Njihovi videi opremeljeni su zastrašujućom glazbenom podlogom, a u njima se poglavito može vidjeti muškarce koji se Jeepovima voze kroz pustinju. Žene se, s druge strane, prikazuje kao plijen. Muškarci koji se bore za ISIS mogu se za nagradu slobodno služiti ženama.” ISIS od takve slike, kaže Heubrock, živi. “No, držim da je moguće da će se i to u budućnosti promijeniti.”
Uskoro će napadati i žene jer ISIS mijenja strategiju
Prema njegovom sudu to će se dogoditi zbog toga što će ISIS morati promijeniti strategiju. “Nakon posljednjih napada policajci osumnjičenike traže prema uhodanom obrascu: mladi, tamnokosi muškarci s ruksacima. ISIS će uskoro slomiti taj obrazac”, upozorava Nijemac. “Znamo da su neke Europljanke prebjegle u Siriju i Irak kako bi se priključile ISIS-u. Samo je pitanje vremena kad će se vratiti.”
Profesor Heubrock poznat je i po tome što se specijalizirao za prepoznavanje terorista u masama ljudi, no zbog sigurnosnih razloga ne može otkriti sve detalje svoje metode. “Bio bi to vodič za teroriste kako bi se u budućnosti trebali ponašati”, pravda se. No, otkrio je nekoliko generalnih stvari.
Kako prepoznati teroriste u masi na otvorenom
“Teroristi ne žele biti uočljivi. Bombu će detonirati u trenutku kad će ubiti najviše ljudi. Ponašaju se smireno i kreću se sporo poput drugih ljudi, gotovo kao u vremenskoj lupi. Pokazuju manje uobičajenih načina ponašanja od drugih. Školovano oko prepoznat će ga upravo po tome”, tvrdi.
Do svojih je spoznaja došao tako što je u realnim okolnostima u javne prostore ubacio lažne teroriste. “U bremenskoj Akademiji znanosti držao sam, primjerice, jednom predavanje. U nekom su me trenutku napali lažni teorirsti, muškarci i žene. Trebali su računati na to da bi ih u bilo kojem trenutku mogla uhvatiti policija. To povisuje značajno razinu stresa što ih čini usporedivima s pravim teroristima”, pojašnjava ugledni psiholog.
Njegova ekipa snimala je taj eksperiment, a slične eksperimente proveo je i na željezničkim kolodvorima te na zračnim lukama. “Pronašli smo nekoliko karakteristika koje su bile identične kod svih lažnih terorista bez obzira na to da li se radilo o muškarcima, ženama, kršćanima ili muslimanima”, zaključuje te dodaje kako sada na temelju svojih analiza podučava policajce i vojnike o tome kako prepoznati teroriste.