Vojne snage ISIS-a prodrle u jedno od najvažnijih antičkih nalazišta

Borci Islamske države ušli su u sjeverni dio Palmire, gdje se trenutno odvijaju borbe između njih i sirijske vojske.

Intenzivni sukobi između boraca ISIS-a i sirijske vojske upravo se odvijaju u tvrđavi Fakhr-al-Din al-Ma’ani, izgrađenoj u 13. stoljeću.

Talal Barazi, guverner provincije Homs, u kojoj se nalazi grad, rekao je da je “vojska poslala pojačanja te da iz zraka bombardiraju položaje ISIS-a”.

Drevna Palmira, “Venecija pijeska”, antički je biser u pustinji čije će potencijalno uništenje predstavljati neprocjenjiv gubitak za svjetsku kulturnu baštinu, piše BBC.

Palmira je zadnje mjesto na kojemu bi bilo tko očekivao šumu kamenih stupova i lukova. Putnici iz 17. i 18. stoljeća svaki su put bili ponovno oduševljeni onim što su vidjeli – prostranim poljem ruševina usred sirijske pustinje, negdje na pola puta između sredozemne obale i doline Eufrata. Posjetiteljima je, međutim, glavni razlog razvoja i napretka toga mjesta odmah vidljiv – drevna Palmira nalazi se na rubu oaze datuljinih palmi i vrtova. Smještena je na izvoru vode i na trgovačkom putu s istoka, a samo joj ime kazuje da palme i dalje dominiraju krajem.

Drevni grad bogate povijesti

Za grad na tako izoliranoj lokaciji, Palmira zauzima važno mjesto u povijesti Bliskog istoka. Od skromnih početaka u prvom stoljeću prije Krista Palmira je postupno dobivala na važnosti pod vlašću Rima dok u trećem stoljeću gradski vladari nisu izazvali rimsku vlast i stvorili vlastito carstvo od Turske do Egipta.

Priča o kraljici Zenobiji koja se borila protiv rimskog cara Aurelija dobro je poznata. Manje se zna da je Palmira ratovala s još jednim velikim carstvom, onim Sasanidskih Perzijanaca. Sredinom trećeg stoljeća kad su Sasanidi napali Rimsko Carstvo i zarobili cara Valerijana, upravo Palmirci su ih porazili i potisnuli natrag preko Eufrata. Nekoliko desetljeća nakon toga Rim je bio prisiljen oslanjati se na palmirsku vlast kako bi obnovio svoj utjecaj na istoku.

Palmira je veliko bliskoistočno postignuće, grad kao nijedan drugi u Rimskom Carstvu, jedinstven s umjetničkog i kulturnog aspekta. U drugim gradovima glavnu su riječ vodile političke elite, dok je u Palmiri najvažniji bio stalež trgovaca. Njihovim vojnicima specijalnost je bila zaštita trgovačkih karavana kroz pustinju. Poput Venecije, Palmira je stvorila golemu trgovačku mrežu, no u ovom je slučaju pustinja bilo njezino more, a deve njezini brodovi.

Meta pljačkaša zbog kulturnog bogatstva

Bogatstvo stečeno trgovanjem s istokom Palmira je uložila u impresivne arhitektonske projekte u gradu. Dobro očuvani ostaci svetišta palmirskim bogovima (Belov hram), široka ulica s kolonadama i kazalište i danas su očuvani. Arheološke iskopine ukazuju na nekad živu bliskoistočnu kulturu s upečatljivim vlastitim identitetom. Palmirani su svoje monumentalne zgrade ponosno ukrašavali vlastitim semitskim pismom i jezikom umjesto da se oslanjaju na grčki i latinski – norme ondašnjeg antičkog svijeta.

Palmira je razvila vlastiti umjetnički stil, svoju klasičnu arhitekturu. Ukrasi na zgradama i način odijevanja govore o širokoj povezanosti s istokom i zapadom. Bila je to u ono doba kozmopolitska kultura. No o Palmiri se još uvijek zna relativno malo. Iskopan je samo djelić gradskog prostora. Većina još uvijek leži tek nešto ispod površine, a ne u dubokim slojevima, zbog čega je gotovo nadohvat ruku pljačkašima.

Poput drugih sirijskih mjesta i Palmira je bila pljačkana u povijesti, no s obzirom na ponašanje Islamske države u Iraku postoji opravdana bojazan od sustavnog uništenja padne li Palmira u njezine ruke. Ako se to dogodi, važno poglavlje bliskoistočne povijesti i kulture postat će još jednom žrtvom tragičnog sukoba u Siriji.