Možda je doista tako i bilo. Možda su ključni ljudi političke vlasti digli ruke od svega i krojenje izbornih jedinica u potpunosti povjerili državnim službenicima u Ministarstvu pravosuđa i uprave – baš kako je to pokušala danas u Saboru predstaviti šefica Uprave za politički sustav i opću upravu u tom ministarstvu Anita Markić. “Pokušali smo sami doći do optimalnog rješenja”, kazala je Markić u rijetkom trenutku kad bi se odvažila na konkretniji odgovor oko svoje uloge u pisanju zakona koji je praktički cijelu ovu godinu jedna od top političkih tema.
Pola godine natezanja
Naime, baš je rad Ureda povjerenika za informiranje posljednjih mjeseci bio ključan da javnost dođe barem do dijela informacija o tome tko je uopće radio na Zakonu o izbornim jedinicama. Skoro će i punih šest mjeseci da GONG i Telegram preko Zahtjeva za pravo na pristup informacijama i Povjerenika za informiranje, pokušavaju od Ministarstva pravosuđa i uprave dobiti odgovor na najjednostavnije od svih pitanja – tko su autori Zakona o izbornim jedinicama.
Nakon zamornog proceduralnog natezanja, nakon svih pokušaja zataškavanja, prošli mjesec smo konačno dobili i imena troje ljudi koji su radili na zakonu, među kojima je i kandidatkinja za povjerenicu za informiranje Anita Markić. Međutim, time nije riješen misterij svojevrsne Borg grupe ministra Ivana Malenice.
Uloga aparata za vodu u izbornoj kartografiji
Naime, trenutna verzija Ministarstva pravosuđa je da nije bilo nikakvih službenih sastanaka oko izrade teksta zakona jer su konstatirali da ne postoje zapisnici s takvih događanja. Međusobnu službenu komunikaciju autora ovog politički užarenog akta, drže u Ministarstvu, javnost nema pravo vidjeti. Markić i dvojica njenih kolega iz ministarstva (Krešimir Orešković i Sanjin Rukavina) su, valjda, o tome hoće li Velika Gorica u prvu izbornu jedinicu ili hoće li povući jednu izbornu jedinicu od Slavonije do (skoro) Slovenije, komunicirali uz kavu ili aparat s vodom u Vukovarskoj 49.
Naravno da se ne radi o trivijalnim pitanjima. Vrdanje iz Maleničinog ministarstva itekako pojačava sumnje da su granice izbornih jedinica rađene u strogo stranačkoj kuhinji. Da nije tako, teško da bi bio problem odmah otkriti imena autora zakona, te precizan način na koji su ga oni oblikovali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Favoritkinja, glede&unatoč
Činjenica da se, međutim, već pola godine u javnosti umjesto široke stručne rasprave o tako temeljnom propisu Ministarstvo igra skrivača, u stilu Martine Dalić u vrijeme restrukturiranja Agrokora, daleko je veći problem od toga u kojoj je izbornoj jedinici Bakar. Što, dakako, ukazuje i na to da je Anita Markić solidna favoritkinja za to da je naposljetku vladajuća većina izabere za povjerenicu za informiranje.
“Radila sam na zakonu kao državna službenica i to je ono što vam u ovom trenutku mogu reći. Ja nisam ovlaštena davati informacije u ime tijela jer nisam službenica za informiranje”, rečenice koje je Markić danas izgovorila u Saboru, stoga, se ni ne doživljavaju kao diskvalifikacijske, iako ih je izgovorila kandidatkinja za čelnu funkciju u svojevrsnom pravobraniteljstvu transparentnosti. U današnjoj Hrvatskoj one, zapravo, zvuče kao najbolja preporuka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čini se da je gospođa Markić uistinu HDZ-ova favoritkinja za povjerenicu za informiranje. I to je ozbiljan skandal
Na čelo pravobraniteljstva transparentnosti dolazi osoba povezana s konspirativnim pisanjem ključnog zakona
Baš je rad Ureda povjerenika za informiranje posljednjih mjeseci bio ključan da javnost dođe barem do dijela informacija o tome tko je uopće radio na Zakonu o izbornim jedinicama. Moguće da uskoro neće biti takvih "problema" za vladajuće
Možda je doista tako i bilo. Možda su ključni ljudi političke vlasti digli ruke od svega i krojenje izbornih jedinica u potpunosti povjerili državnim službenicima u Ministarstvu pravosuđa i uprave – baš kako je to pokušala danas u Saboru predstaviti šefica Uprave za politički sustav i opću upravu u tom ministarstvu Anita Markić. “Pokušali smo sami doći do optimalnog rješenja”, kazala je Markić u rijetkom trenutku kad bi se odvažila na konkretniji odgovor oko svoje uloge u pisanju zakona koji je praktički cijelu ovu godinu jedna od top političkih tema.
Čak i da je to istina, da su Plenković i njegovi doista pristali da im važan dio temeljnih pravila izborne igre, bez i najmanjeg političkog inputa, skroji stručna služba jednog ministarstva, priča o Zakonu o izbornim jedinicama bila bi i dalje priča o upornom i temeljitom bježanju od transparentnosti i javnosti. A kandidatura Anite Markić za povjerenicu za informiranje, zbog koje je danas saslušavana u Saboru, i dalje bi bila golemi politički skandal.
Pola godine natezanja
Naime, baš je rad Ureda povjerenika za informiranje posljednjih mjeseci bio ključan da javnost dođe barem do dijela informacija o tome tko je uopće radio na Zakonu o izbornim jedinicama. Skoro će i punih šest mjeseci da GONG i Telegram preko Zahtjeva za pravo na pristup informacijama i Povjerenika za informiranje, pokušavaju od Ministarstva pravosuđa i uprave dobiti odgovor na najjednostavnije od svih pitanja – tko su autori Zakona o izbornim jedinicama.
Nakon zamornog proceduralnog natezanja, nakon svih pokušaja zataškavanja, prošli mjesec smo konačno dobili i imena troje ljudi koji su radili na zakonu, među kojima je i kandidatkinja za povjerenicu za informiranje Anita Markić. Međutim, time nije riješen misterij svojevrsne Borg grupe ministra Ivana Malenice.
Uloga aparata za vodu u izbornoj kartografiji
Naime, trenutna verzija Ministarstva pravosuđa je da nije bilo nikakvih službenih sastanaka oko izrade teksta zakona jer su konstatirali da ne postoje zapisnici s takvih događanja. Međusobnu službenu komunikaciju autora ovog politički užarenog akta, drže u Ministarstvu, javnost nema pravo vidjeti. Markić i dvojica njenih kolega iz ministarstva (Krešimir Orešković i Sanjin Rukavina) su, valjda, o tome hoće li Velika Gorica u prvu izbornu jedinicu ili hoće li povući jednu izbornu jedinicu od Slavonije do (skoro) Slovenije, komunicirali uz kavu ili aparat s vodom u Vukovarskoj 49.
Naravno da se ne radi o trivijalnim pitanjima. Vrdanje iz Maleničinog ministarstva itekako pojačava sumnje da su granice izbornih jedinica rađene u strogo stranačkoj kuhinji. Da nije tako, teško da bi bio problem odmah otkriti imena autora zakona, te precizan način na koji su ga oni oblikovali.
Favoritkinja, glede&unatoč
Činjenica da se, međutim, već pola godine u javnosti umjesto široke stručne rasprave o tako temeljnom propisu Ministarstvo igra skrivača, u stilu Martine Dalić u vrijeme restrukturiranja Agrokora, daleko je veći problem od toga u kojoj je izbornoj jedinici Bakar. Što, dakako, ukazuje i na to da je Anita Markić solidna favoritkinja za to da je naposljetku vladajuća većina izabere za povjerenicu za informiranje.
“Radila sam na zakonu kao državna službenica i to je ono što vam u ovom trenutku mogu reći. Ja nisam ovlaštena davati informacije u ime tijela jer nisam službenica za informiranje”, rečenice koje je Markić danas izgovorila u Saboru, stoga, se ni ne doživljavaju kao diskvalifikacijske, iako ih je izgovorila kandidatkinja za čelnu funkciju u svojevrsnom pravobraniteljstvu transparentnosti. U današnjoj Hrvatskoj one, zapravo, zvuče kao najbolja preporuka.